Dugogodišnji hrvatski muzičar, Neno Belan, povodom koncerta u parku Hastahana za Oslobođenje govori o počecima karijere, saradnji sa bendom Fiumens, "skrivenim" pjesmama, sarajevskoj publici...

Neno Belan, rođeni Splićanin sa dugogodišnjom adresom u Rijeci, već više od četiri desetljeća prisutan je na muzičkoj sceni, a njegove pjesme su odavno ušle u kolektivnu memoriju publike širom regije.

Od kultnih Đavola do dugogodišnje saradnje s bendom Fiumens, Belan je ostao vjeran vlastitom autorskom putu, spajajući mediteranski šarm s rock’n’roll energijom i romantikom koja ne zastarijeva.

Uoči sutrašnjeg koncerta u parku Hastahana povodom 60 godina postojanja JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, razgovarali smo o uspomenama, skrivenim “B stranicama” njegovog opusa, razlici između osamdesetih i današnje scene, te o onome što ga i danas pokreće da izlazi pred publiku s istim žarom kao i prvog dana.

Na muzičkoj sceni ste više od četiri decenije, popularnost ste stekli sa Đavolima. Šta Vam je ostalo kao najsnažniji trenutak iz tog perioda i da li Vam nekada nedostaje to poglavlje?

Đavoli su za mene bili pravo mladalačko putovanje - vrijeme kada se sve činilo mogućim i kada je svaka nova pjesma bila otkriće. Imao sam sreću da s bendom vrlo brzo pronađemo prepoznatljiv zvuk i energiju, a jedan od najsnažnijih trenutaka bio je kad smo prvi put čuli publiku kako pjeva naše pjesme od početka do kraja, glasnije od nas. Taj osjećaj zajedništva se ne zaboravlja. Nedostaje mi ta početnička naivnost i uzbuđenje, ali ne u smislu žaljenja - nego kao dragi dio života koji nosim sa sobom gdje god sviram.

Vaša muzika često ima nostalgičan, romantični ton. Utisak je da kroz karijeru koristite kombinacije specifičnih žanrova. Kako Vam to polazi za rukom?

To dolazi prirodno, iz mog odrastanja i onoga što sam slušao. Uvijek me privlačila mediteranska melodija, ali i rock’n’roll, soul, pa i poneki jazz akord. Volim spojiti ono što naizgled ne ide zajedno - kad osjetim da mi srce ide u jednom pravcu, a ritam u drugom, tu se često rodi nešto novo. Nikad nisam kalkulirao da li će žanrovski “proći” ili ne; bitno mi je da pjesma ima emociju koja će doprijeti do nekoga, a stil se sam posloži oko toga.

Pjesme poput "Sunčan dan", "Pričaj mi o ljubavi" ili "Stojin na kantunu" su među najpopularnijim u Vašoj izvedbi. Postoji li neka pjesma koju volite ili rado pjevate, a da nije postala hit poput ranije nabrojanih?
 

Ima ih jako puno. Recimo, “Na Cvitnu Nedilju” ili “Zvaboravi” nisu bile veliki komercijalni singlovi, ali ih ja volim izvoditi jer nose posebnu atmosferu i intimnu priču. U njima osjetim onu moju autorsku stranu koja možda nije bila u prvom planu na radiju, ali jednako je snažna.

Upravo zbog toga na zimu pripremam koncert pod imenom “B Sides”, na kojem ćemo svirati isključivo pjesme koje rijetko ili nikada ne izvodimo uživo. Želim publici pokazati da je moj opus puno širi od set liste koju inače čuju na velikim koncertima, a da te “skrivene” pjesme znaju biti jednako lijepe i moćne.

Ostatak intervjua pročitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/mm)