U 90. godini života preminula je Gabi Novak, jedna od najvažnijih i najomiljenijih hrvatskih pjevačica svih vremena, prepoznata po profinjenom spoju šansone, jazza i popa te iznimnoj interpretaciji koja je obilježila više od šest decenija karijere.
Gabi Novak rođena je u Berlinu 1936. godine kao Gabrijela, u porodici hrvatskog oca i njemačke majke. Tokom Drugog svjetskog rata roditelji su se preselili u Zagreb, a rat je provela kod bake i djeda na Hvaru. Otac joj je ubijen u krajnje nejasnim okolnostima pred kraj rata, a život je nastavila u skromnim uslovima nakon rata, prenosi Tportal.
Proslavila se šezdesetih i sedamdesetih godina, a saradnje sa najvećim autorima i nagrade poput Porina za životno djelo učvrstile su je kao ikonu kojoj su generacije publike i muzičara iskazivale poštovanje.
Bila je životna i umjetnička partnerica Arsena Dedića, s kojim je dijelila muziku i pozornice, a javnost je posljednjih mjeseci pratila i njenu ličnu tugu nakon smrti njihovog sina, pijaniste Matije Dedića, u junu ove godine. Vijest o njenom odlasku potvrdili su domaći mediji, ističući da je hrvatska kultura izgubila 'divu nježnog glasa' čije su izvedbe ostale trajni dio kolektivne memorije.
Gabi Novak, prva dama hrvatske šlageristike, nakon djetinjstva u Berlinu i na Hvaru, 1946. seli u Zagreb, gdje završava osnovnu školu i diplomira na Školi primijenjene umjetnosti (grafički odjel). Radila je u Vjesniku i Zagreb filmu kao crtačica i scenografkinja, a zatim se počela baviti pjevanjem.
Muzičku karijeru započinje 1957. nastupom u Ljubljani na poziv Bojana Adamiča. Godinu kasnije pjeva ‘Sretan put’ u filmu H-8, a 1959. nastupa na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ‘Ljubav ili šala’. Od prvog albuma ‘Pjeva Gabi Novak’ (1961.) niže uspjehe na festivalima zabavne muzike (‘Oči’, ‘Krovovi’, ‘Upali cigaretu’, ‘Prvi snijeg’, ‘Vino i gitare’...).
Još od jam sessiona sa Louisom Armstrongom krajem pedesetih, bila je povezana s jazzom, nastupala na festivalima i sarađivala s domaćim i svjetskim muzičarima. Njen vokalni stil temelji se na popularnom jazzu u duhu Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill.
Sedamdesete je obilježila saradnja i život s Arsenom Dedićem te pjesme poput ‘Pusti me da spavam’, ‘Kuća za ptice’ i ‘Grlice u šumi’. Kasnije slijede hitovi ‘Pamtim samo sretne dane’, ‘On me voli na svoj način’, ‘Plava ruža zaborava’, ‘Otok’, ‘Nada’ i ‘Hrabri ljudi’.
Iako se činilo da će njen opus biti zaokružen antologijama ‘Retrospektiva’ (1993.) i ‘Adrese moje mladosti’ (1997.), Gabi se 2002. vraća albumom ‘Pjesma je moj život’ u suradnji s mlađim jazz muzičarima predvođenima njenim sinom Matijom Dedićem. Album je 2003. osvojio četiri Porina, uključujući onaj za album godine.
Dobitnica je niza nagrada, među njima Vjesnikove ‘Josip Slavenski’ i ‘Vlaho Paljetak’. Gabi Novak ostaje jedinstvena poveznica šlagerskog sentimenta pedesetih i modernog senzibiliteta novih generacija.
Gabi Novak preminula je u 90. godini života, mjesec dana nakon smrti svog sina Matije Dedića. Posljednjih je sedmica bila hospitalizirana zbog upale pluća, a iako je naizgled pobijedila bolest, nakon povratka u dom za starije osobe stanje joj se pogoršalo. Preminula je tiho, a uz njen odlazak mnogi ističu kako je nestala i muzika.
(Tportal.hr/DEPO PORTAL/au/Foto: Screenshot)