Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine gostujući u emisiji Dan uživo na N1 komentarisao je brojne aktuelne teme u politici sa fokusom na nedavnu pravosnažnu presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske. Nakon te presude uslijedila su koškanja i u SNSD-u, stranci na čijem je čelu, a Konaković je, u tom kontekstu otkrio da mu je poznata informacija da Željka Cvijanović već mjesecima lobira za sebe, pogotovo kod Amerikanaca, te da misli da Dodik to čak ni ne zna.

I dalje se nižu reakcije na presudu Miloradu Dodiku. S druge strane SNSD jučer donio nekoliko zaključaka, između ostalih jedan od njih je da SNSD više nije u koaliciji ni sa jednom političkom parijom iz FBiH na nivou institucija BiH. Kako ste vi shvatili ovaj zaključak, da nisu ni u koalciji sa Draganom Čovićem?

Samo se tako može tumačiti jer je Trojka već donijela početkom godine odluku o raskidu koalicije sa SNSD-om. Kada HDZ nije na vrijeme prepoznao tu prijetnju zvanu SNSD i njihove blokade na evropskom putu danas imamo dvije poruke iz SNSD-a čini mi se upućene primarno HDZ-u da oni dalje koče i blokiraju evropski put što smo mi shvatili iz Trojke ranije i druga poruka je da prekidaju sve koalicije sa strankama iz FBiH što znači da prekidaju i sa HDZ-om.

Čović je kratko prokomentarisao presudu poručivši "da je poštivanje sudskih odluka ključno za funkcionisanje svakog demokratskog društva. Apelujemo na stabilizaciju prilika i BiH, potrebni su mudrost i dijalog da prevladamo izazove za EU budućnost koju smo odgovorni zajednički graditi". Šta Vi čitate iz ove izjave?

Imao je identičnu izjavu nakon prvostepene presude i činilo nam se da hrabrije odmiče od odnosa sa SNSD-om i Dodikom i onda je za samo nekoliko dana sve negirao što je rekao i nastavio, čini mi se, još intenzivniju saradnju sa Dodikom nego ranije i sada ga pozivamo da ostane dosljedan ovom što govori. Da ljudi koji ruše institucije BiH ne mogu biti nikom partneri i da evo još jednom iskoristimo priliku jer nije kasno i da poručimo da nije kasno da imenovanjem ministra sigurnosti BiH napravimo Vijeće ministara potpuno funkcionalnim, da onda imenujemo kadrove u institucije Srbe iz RS-a koji razmišljaju o budućnosti tog bh. entiteta i države BiH i da iskoristimo evropsku priliku.

Da li je zapravo ova presuda prilika za to što ste rekli? Može li opozicija iz RS-a sada postati prihvatljiv partner za Čovića, odnosno dovoljno kapacitirana?

Da budem siguran nisam više u to siguran jer su bili poprilično radikalni stavovi Čovića kada je riječ o ulasku opozicije iz RS-a u vlast i za mene na momente iznenađujući. Prema mom mišljenju bilo bi više nego funkcionalno da smo imenovali ministra sigurnosti BiH, imali bismo već čovjeka za glavnog pregovarača i napravili jedan od najvažnijih koraka za formalno tu prvu međuvladinu konferenciju s Evropskom unijom i zvaničan početak tih pregovora. I nadam se da će sada Čović prvi put u prvi plan staviti evropski put, a ne odnose sa SNSD-om jer mu je jasno da se Dodik više ne može baviti politikom jer to tako nalaže pravosnažna presuda. On evo poziva na dijalog i mi ćemo se rado odazvati istom kao i svakom osim bivšem političkom funkcioneru Miloradu Dodiku.

Da li bi SNSD za vas (Trojku) bio prihvatljiv partner ukoliko Dodik ne bude na čelu te stranke? Jučer su održane sjednice Predsjedništva i Glavnog odbora SNSD-a i mogao se vidjeti određeni raskol i bilo je turbulentno jer je Dodik planirao da ga na poziciji šefa u SNSD-u zamijeni sin Igor, međutim, s tim se nije slagala Željka Cvijanović. Te informacije je sve objavio Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, a oni su to sve danas negirali.

Ja znam da Željka Cvijanović već nekoliko mjeseci lobira primarno za sebe, da se dodvorava američkoj administraciji pokušavajući skinuti svoje sankcije i obezbijediti za sebe bolju poziciju i mislim da Dodik to čak i ne zna i nisam nešto ni primijetio da se ona puno zalagala za njega. O ovim drugim informacijama koje je objavio Vukanović ne znam puno, ali sigurno je da će u SNSD-u biti previranja. Da odgovorim i na ovo pitanje da li će SNSD biti partner i ako Dodik ne bude na čelu, dakle, niko ko slijepo prati put Dodika i govori o secesiji, da je BiH nemoguća zemlja ili opet razmišlja o nekim antiustavnim djelovanjima ne može biti partner, barem Narodu i Pravdi, u to sam siguran, ali ni Trojci jer znam kako razmišljaju čelnici stranaka unutar nje i njihovi saradnici. Ne vjerujem da se u SNSD-u dešava nekakva katarza osim tih njihovih unutarstranačkih razračunavanja.

Šta je s opozicijom iz RS-a, koliko bi ona mogla participirati u vlasti? Međutim, kako možemo vidjeti, "ne cvjetaju ruže" ni kod opozicije - došlo je do raskola u SDS-u, PDP ne može napraviti unutrašnji konsenzus...

Rekao sam maloprije da se vrlo brzo i dinamično dešava ovaj rasplet. Pravosudno sklanjanje Milorada Dodika kao nekog ko ruši institucije BiH je vrlo snažna poruka svim političarima da ne rade istu stvar. Rasplet se dešava u nekoliko segmenata i bit će vrlo zanimljivo pratiti kako će se sve odvijati. Vrlo je smiješno, rekao bih presmiješno, to što SNSD sada kleči i moli opoziciju da spasi predsjednika Milorada Dodika nekom vladom nacionalnog jedinstva, a do prije nekoliko dana su te iste ljude nazivali izdajnicima, britanskim špijunima, slugama Sarajeva, etiketirali ih i targetirali, Vukanoviću je zbog toga neko zapalio i automobil, snažan je pritisak bio i eto sada je njima opozicija prihvatljiv partner. To je licemjerstvo SNSD-a i dobro je da u ovome vidimo političke aktere u pravom svjetlu. Ne bih prognozirao da li će opozicija dati priliku i pružiti ruku Dodiku, imat će narednih dana sjednice organa njihovih stranaka i zauzeti stav i prema onome što sutra Centralna iznorna komisija treba odlučiti (oduzimanje mandata Dodiku op.a.), ali da ni to ne prejudiciramo, sačekat ćemo. Ako Dodik izgubi mandat RS više nema predsjednika. Da li će on blokirati izbore ili vidjet ćemo, ali u tom slučaju formalno-pravno njegov potpis više nije važan, ne vrijedi i ne može unijeti nijedan virman na plaćanje u bilo koji sistem. Dakle, on može cijeli entitet RS zajedno sa sobom u izolaciju ili može narod pustiti da funkcioniše. U skladu i kako se budu dešavale stvari mi ćemo naravno zauzimati stavove na način da nam je BiH na prvom mjestu i da ćemo sarađivati s onima koji žele mlade zadržati u ovoj zemlji.

U "vladi nacionalnog jedinstva" opozicija bi imala nekoliko ministarstava, te potencijalno i podršku za imenovanje ministra sigurnosti na nivou Bosne i Hercegovine, uz kvalifikaciju da to ne bude osoba koja se ne sviđa SNSD-u. Prve reakcije opozicionih stranka obećavaju, ali čeka se PDP koji će se odrediti u četvrtak. Isto tako, pojedini analitičari se pribojavaju da bi opozicija mogla nasjesti na ovakvu političku igru. Kakvo je Vaše mišljenje?

Pa vidjet ćemo sve, u ovim reakcijama koje sam vidio ima zrelosti jer su pojedini iskusni političari prepoznali ono što Dodik godinama radi. Veoma je važno stvar da on sada ni nikada više međunarodnoj zajednici ne može prodavati tu svoju priču, zateže konopac, diže tenzije, pravi probleme i onda u tobože nekim kompromisima dobija što želi. I diktirao je predugo tempo političkih dešavanja u BiH i taj alat je izgubio, tu Milorad Dodik više ne postoji. Mogu reći da je naša diplomatija, vanjski poslovi, Denis Bećirović, predsjedništvo, parlamentarci naši agilni koji su bili na mnogo destinacija sa važnim prijateljima, potpuno raskrinkala tu osovinu koju je Dodik dosad predstavljao. Druga osovina je ova koju on pokušava implementirati ponovo. To je neko okupljanje, to je neka opozicija. Kad njemu zatreba, on te ljude stavi u svoju funkciju, ali mi se čini da su ovog puta hrabrije, zrelije, odgovornije reakcije iz opozicije da ja ne bi njima nešto popovao.

Čuli smo, jasno su se odredili i SDS, i Narodni front, koliko znamo i Lista za pravdu, jer su rekli da ne žele u tu vladu nacionalnog jedinstva, niti ih bilo kakvi pozivi Milorada Dodika interesuju. Međutim, tu je sada diskutabilan PDP i Draško Stanivuković. Postoje frakcije u kojima je Draško Stanivuković pozvao na bojkot izbora, a s druge strane je Igor Crnadak govorio i za našu televiziju gdje kaže da želi i poziva PDP da se ide u te prijevremene izbore.

Svrha postojanja političkih stranaka su izbori. Mi na svake izbore dolazimo, nudimo rješenja, nudimo ljude, kadrove koji treba da odrade svoj posao u interesu građana koje nas biraju. Apstinencija od izbora, ne mislim da je ikada ikome išta dobro donijela, ali da ne budem ja neko ko tamo nameće stavove, zanimljivo će biti. U SNSD-u se vide drugačiji i disonantni tonovi i meni se u NIP-u dešava da sa svojim najbližim saradnicima imam drugačija rješenja i stavove i to je naravno dozvoljeno, to je demokratija. Vidjet ćemo kakav će biti konačan epilog svega ovoga, u nekoliko dana ćemo sve saznati.

Da, ali danas se u javnosti pojavila nezvanična informacija zapravo da je Draško Stanivuković danas bio na raportu kod Aleksandra Vučića i da je taj razgovor trajao nekih sat i po vremena. Vjerovatno su to bile smjernice kako bi se ta stranka trebala odrediti i ponašati u narednom periodu?

Ne, nemam tu informaciju, nije nemoguće. Aleksandar Vučić je neko ko se prečesto i previše bavi unutrašnjim pitanjima Bosne i Hercegovine. Kada osjetim da pređe crvene linije, mi naravno reagujemo. Razumijem donekle njegovu zainteresiranost za položaj srpskog naroda. Mene zanima položaj bošnjačkog naroda i u Srbiji i u Hrvatskoj i u cijelom regionu. Pomno pratimo dešavanja u Sandžaku, u kojem mi se čini da stavljanje etničkog predznaka ispred studentskog protesta je vrlo suspektno i pratimo da ne bude nekih nemilih scena. Tako da imamo i mi pravo koje ima i Aleksandar Vučić. Šta će biti ako nakon tog sastanka bude neki zaključak i to ćemo vidjeti. Onda će PDP naravno imati svoj stav. Ono što je važno, ako CIK sutra oduzme mandat, morao bi u skladu sa zakonom, Republika Srpska više nema svog predsjednika. Da li Dodik želi da bh. entitet za koji je tobože njemu na prvom mjestu, ja znam da nije, i dalje vodi u izolaciju, nove ekonomske probleme, ostavi bez potpisnika, to je njegovo pravo. Da li će ga ljudi u tome slijediti, vidjet ćemo. A kako će se opozicija ponašati, sad je to naravno ispit za njih.

Spominju se i pritisci na Centralnu izbornu komisiju, a s obzirom na to da vlast iz Republike Srpske ovu presudu smatra političkom, više puta su zapravo optuživali vas, odnosno Trojku. Sada SNSD-ova perjanica Nedeljko Elek kaže: "Ako Konaković može vršiti pritisak na sud, možemo i mi na CIK, proglasiti Vanju Bjelicu u Istočnom Sarajevu i Jovanu Kalabu u Banjaluci osobama non grata". Evo, spominju i proteste ispred CIK-a.

Prvo je veoma važno podsjetiti da su Dodik i njegovi saradnici prijetili secesijom ukoliko dođe do potvrde prvostepene presude i na taj način su udarili na integritet i samostalno odlučivanje Suda Bosne i Hercegovine. Ja sam komentarisao kada je ta presuda već bila otpremljena ono što smo u javnosti imali kao moguće dešavanje, neku trgovinu pravosudno-političko-sigurnosnu u kojoj je dolazak Milorada Dodika na sud uzburkao duhove i počelo se pričati o nekoj nagodbi. Ja sam komentarisao da ako se politika umiješala u pravosuđe, ako ima neke nagodbe i da Dodik bude oslobođen, da to zaista vodi do puno većih problema, da nas vodi u anarhiju. To je neuporedivo s onim što je radio Dodik, što su radili Elek i njemu slični, da su prijetili sudu secesijom Republike Srpske ako ishod presude bude nepovoljan. Dakle, ovo više govori o njemu. Da čovjek te ljude naziva tako kako naziva, a sutra će ih on moliti ponovo. Riječ je zaista o licemjerima političkim koji nemaju svoj stav, koji nemaju karakter i kičmu, što čuvaju svoj kriminal, čuvaju svoju imperiju, trguju tim političkim uvjerenjima i nekoliko su puta porušili i pogazili zaključke Narodne skupštine Republike Srpske. Zašto bismo tim ljudima sad vjerovali? Dodiku i njegovim saradnicima.

Najavili su apelaciju u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, dakle, kojeg ne priznaju, ali najavili su da će se pravno boriti i da će ići do Evropskog suda za ljudska prava. Kako to komentarišete?

To je njihovo legalno pravo i to je zapravo još jedna potvrda institucija Bosne i Hercegovine, koje su legalne i zakonite, onako kako mi govorimo. I sada još jednom podvlačim važnost naše borbe za zaštitu Ustavnog suda i OHR-a, za zagovaranje da OHR radi svoj posao u Bosni i Hercegovini. Kada je bio nacrt tih destruktivnih politika, potpomognutih nekim bošnjačkim političarima da se OHR gasi, da mu se smanjuju nadležnosti, mi smo napravili ogromnu diplomatsku ofanzivu, objasnili ljudima da je OHR za sada jedini alat za deblokadu ljudi poput Milorada Dodika i njihovih saradnika. Evo, sada čini mi se, OHR opravdao svoju funkcionalnost i položaj, a Ustavni sud potvrdio koliko je važan. Mi ćemo braniti institucije i dobro je da sada ovi ljudi poštuju institucije Bosne i Hercegovine.

Kada ste spomenuli visokog predstavnika, maloprije u razgovoru pravni ekspert Milan Blagojević kaže zapravo da je Christian Schmidt odlukom o prekidu budžetskog finansiranja SNSD-a zapravo otvorio put Miloradu Dodiku da ostane na čelu partije, da na bilo koji način bude dio političkog života u Bosni i Hercegovini.

Nisam pravnik, ali sam bliže stavu drugih pravnika kojih sam ovih dana čitao i pratio njihove nastupe u medijima, da je ova odluka eliminatorna za Milorada Dodika, da on ne može biti predsjednik niti SNSD-a, da je njegov politički život u narednih šest godina zamrznut. Evo, ako bude vitalan i ako bude mogao da se vrati nakon šest godina, to će biti njegovo zakonsko pravo. O tome će naravno zadnju riječ reći i oni koji su donijeli presudu i OHR kao krajnji tumač nekih propisa u Bosni i Hercegovini. Neka pravnici rade svoj posao, u ovaj sistem i u ovom procesu trebamo imati povjerenje.

Da, i sada je ono ključno pitanje zapravo kuda ide Bosna i Hercegovina nakon ove presude? Dodik je pozvao na prekid odnosa sa EU, ponovo je naglasio da Sud i Tužilaštvo BiH smatra neustavnim, najavljuje odgovore iz Republike Srpske. Šta vi očekujete, koji su to odgovori? Čuli smo, iz Ruske ambasade su se oglasili i najavili neku destabilizaciju. Vučić poziva isto tako da ne dođe do eskalacije. Sve su to informacije koje čitamo između redova. Šta bi se moglo događati u narednom periodu?

Neka znaju svi nabrojani da su institucije Bosne i Hercegovine spremne odgovoriti na svaki izazov i da će se svako od onih koji pokušaju nešto slično provesti kao Milorad Dodik. Da vas podsjetim, mislim da smo čak i ovdje to komentarisali jednom – taj čovjek je najavio preuzimanje granica, sjećate se, da će donijeti neke propise pa će RS preuzeti granice i granične prijelaze i uspostaviti odnose sa EU. To je čovjek koji je prepadao Srbe u Republici Srpskoj prijeteći zakonom da će im oduzimati imovinu kao i svim sudijama ako ne dođu na entitetske sudove, da će Srbe koji ne napuste institucije poslati u zatvor, a onda je nakon samo nekoliko sedmica došao pred taj sud, dogovorio se s tim tužilaštvom, poklonio se sudu i zapravo pokazao kakav je čovjek. Ako je on njima dobar, eto im ga tamo, ali mi vidimo kakav je čovjek i drago nam je da smo ga osvijetlili. Oprezni smo da ne napravi neki veći belaj, ali nikakvog straha od takvih događaja nema. Veoma je indikativan i, naravno, usklađen sa djelovanjem Milenka Kajganića koji je raspuštanjem ovog tužilačkog tima pokušao relativizirati ovu priču oko Milorada Dodika, otvorio hajku na nas u nekim predmetima koji su smiješni, koji ne postoje, dakle i to je bilo vrlo sinhronizovano.

Važno je još jednom podsjetiti da ono što smo trebali imati kao temu i tačku na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara jeste razrješenje Darka Ćuluma, ali samo u opciji u kojoj bismo mi pristali da imenujemo nekoga drugog, jer SNSD za to nije htio glasati i Ćulum nikada ne bi bio smijenjen, a da neki drugi Srbin ne bude izabran. Tako da i danas tvrdim da je to bila dobra odluka. Naravno, taj zakon takav kakav je zaista ostavlja jedan nedovršen prostor u kojem se sudaraju nekoliko zakona, a ja također vjerujem onim pravnicima koji kažu da je, zbog ponašanja čovjeka, Ćulum izgubio radno-pravni status na čelu SIPA-e i da se tamo nikako ne može i nije mogao vratiti.

Apropo toga, je li neobična činjenica što Vijeće ministara nije našlo za shodno da prihvati njegovu ostavku? Čovjek četiri mjeseca nije dolazio.

Vrlo bismo rado prihvatili ostavku, da nije bilo insistiranja s druge strane, da se u paketu sa ostavkom Ćuluma imenuje neko od predloženih kandidata. Sjećate se polemike i priče prijedloga Nenada Nešića u to vrijeme, bliskosti nekih kandidata, nekih rodbinskih, kumskih linija, kandidata koji su također bili nedovoljno uvjerljivi da bi ostali na liniji zaštite institucija. Smjena Ćuluma tada bi bila odlično rješenje, ali smjena Ćuluma i imenovanje kandidata jednog od na tri predložena bilo bi još gore rješenje nego ovo što imamo danas.

Da se dotaknemo još nekih drugih tema. Dakle, izgubili smo tih 212 miliona maraka iz Plana rasta. Sada, evo, čini mi se novi rok je do 11. augusta da uskladimo tu reformsku agendu. Šta će se dešavati? Jesmo li blizu? Evo, 11. je na pragu.

Nažalost nismo. Ja ne vidim nikakva dešavanja. Ne vidim da postoje neke aktivnosti koje bi morale doći od predsjedavajuće Krišto i preko tima koji je tamo formiran. Još jednom mislim da nema, da je ludost čekati da se ispoštuje neki mehanizam koordinacije koji nijednim propisom ovdje nije obaveza. I da bi Vijeće ministara moralo preuzeti hrabrije i odgovornije svoju ulogu, iz kabineta predsjedavajuće donijeti materijal sa odgovorima i komentarima na ono što smo dobili od tima koji je pripremao materijale. Imamo dovoljno vremena da pošaljemo tu agendu u Brisel i da nastavimo koristiti novac koji nam je važan. Novac nije krucijalan. Krucijalna je ta priča postepene integracije naših tržišta u to evropsko. Ako tu priliku propustimo, to će biti najgore što se BiH u ekonomskom smislu desilo u zadnjih deset godina.

Sagovornici sa kojima smo razgovarali zapravo kažu da ti komentari nisu ništa posebno, što se ne bi moglo tako lako dogovoriti. Nismo konkretno govorili o čemu se radi, ali je li neka druga pozadina u pitanju?

Čini mi se da je neka pozadina u pitanju. Da podsjetim da smo mi 98% te reformske agende uskladili, neke gluposti koje smo slušali od opozicije, moram se tako izraziti, da su neka draft lista o nekom pogodovanju projektima tamo gdje žive Hrvati i Srbi, na štetu Bošnjaka, su lude. Neka draft lista u kojoj su ljudi nabacali samo svoje želje, koja nije ni obrađena ni pripremljena za slanje, bila je razlog takvog komentarisanja jer oni ne znaju šta su zapravo komentarisali. Ostalo je sporno samo dvije stvari. To je ta komisija, državna komisija za pomoć, i ostala je ta priča oko Ustavnog suda – da li će biti popunjen ili ne, u kojem roku. To su dvije stvari koje, moram reći, nisu bile korektne sa strane EU. Samo smo mi imali krupna politička pitanja u agendi reforme koje druge zemlje nisu. Odnos Beograda i Prištine je posmatran tako da nisu tražili velike teme političke u reformsku agendu. Ja mislim da smo mogli sva ta pitanja riješiti ovako. Borjana Krišto, čini mi se, pred posljednju sjednicu Vijeća ministara izašla je pred novinare i rekla da je Ustavni sud donekle dogovoren, da su približeni stavovi. Terminologija – da li ćemo mi to reći da će Ustavni sud biti riješen do juna naredne godine ili da kažemo funkcionalnost svih institucija, Ustavni sud je institucija Bosne i Hercegovine – za mene je jezička. Dakle, suštinski ono znači isto. Mi smo spremni da se to vrlo brzo riješi. Nadam se da i naše kolege iz HDZ-a jesu, ali sada im podvlačim još jednom da im je SNSD danas poslao poruku da oni više neće učestvovati u toj vrsti rješavanja problema. I onda nam ostaje samo jedno, da shvatimo da ova opozicija, ukoliko još ljudi to hoće, može riješiti problem i reformske agende.

Hoćete li vi sada insistirati na nekom sastanku sa Čovićem? Hoćete li pokušati u narednom periodu doći do nekih konkretnih odgovora od samog Čovića, šta on planira?

Mislim da se to mora uraditi. Dakle, ja sam, znate i sami, bio kritikovan više puta zbog dijaloga i sastanaka koje smo ranije zagovarali, zato što je bilo prostora za neke dogovore s HDZ-om. Još ima prostora da se o ovim ključnim stvarima dogovorimo, bez obzira šta jedni o drugima mislimo. I evo, sa Nerminom Nikšićem ću razgovarati ove sedmice o nekom mogućem sastanku koji bi sada, u vremenu godišnjih odmora, neki ljudi vjerovatno nisu tu, ali bi trebao biti naš prioritet da barem taj 11. august bude neki rok da nešto uradimo. Dakle, da ne prođe još jedan voz.

Ključno je pitanje ponašanja HDZ-a u Domu naroda, da se i to riješi?

Pa nije samo u Domu naroda, nego i u Vijeću ministara. Dakle, Borjana Krišto može elegantno riješiti problem ministra sigurnosti slanjem u proceduru dva ili tri kandidata, pa neka jedan od njih dobije tamo potrebnu većinu ili jednog u skladu s dogovorom nas i opozicije iz Republike Srpske. Dom naroda je ono što smo govorili. Dakle, koriste vrlo kukavički ljudi iz SNSD-a, bježe sa sjednica, nema ih. Od oktobra Kemal Ademović preuzima predsjedavanje Domom naroda, pa će biti lakše da barem rukovodilac tog Doma nekako artikuliše rad tog Doma, da barem imamo češće zakazivanje sjednica. Barem češće, tako je. A evo, opet će oni junaci koji su se busali u prsa junačka, bjegunci, pobjegulje, bježati sa sjednica kako ne bi bili smijenjeni, jer postoji demokratska većina. Kadrovi SNSD-a su, podsjećam, svi prošli proceduru smjene na Predstavničkom domu, izglasana je njihova smjena da se taj demokratski proces završi do kraja.

Da, ali vidjeli smo i ponašanje na jednoj od posljednjih sjednica HDZ-a, koji su bojkotovali sjednicu na kojoj je bio njihov prijedlog izbornog zakona, i onda se postavlja pitanje – imaju li stvarnu namjeru da riješe tu problematiku? Njihov izgovor bio je da su znali da to neće proći, pa kao nema potrebe da dolazimo na sjednicu.

Jedna od veoma važnih vanjskopolitičkih dešavanja procesa jeste činjenica da smo mi objasnili svim prijateljima Bosne i Hercegovine, i cijeli Brisel misli isto, da jeste važno pitanje izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, ali samo u okviru ustavne reforme, u okviru koje se moraju riješiti presude međunarodnih sudova. Ono na čemu HDZ insistira – da se rješava samo izborni zakon – nema podršku više nikoga osim Hrvatske. Ni jedna evropska zemlja ne kaže "riješite to pitanje". Sve članice kažu: riješite kroz ustavne reforme i to pitanje. Vrijeme je da HDZ shvati da smo i tu objasnili ljudima šta su istine u Bosni i Hercegovini i da se zaista prilagode realnosti.

Znamo da su dokumentirani stavovi svih strana. Vi konkretno insistirate i da se provedu sve presude Evropskog suda za ljudska prava. S druge strane, znamo da HDZ to iz nekih razloga ne želi, pa se postavlja pitanje kako će biti riješeno pitanje izbornog zakona?

Neće biti sigurno riješeno onako kako HDZ predlaže – samo to pitanje i samo na način kako HDZ vidi. Znamo da smo na zadnjoj sjednici PIK-a na kojoj smo svi bili gosti i to komentarisali. Dva su mi evropska ambasadora rekla da nije bilo vremena da objasne HDZ-u da zapravo prijedlog koji se sad našao na stolu je korak nazad u našoj evropskoj agendi. Dakle, dodatno etnicizira ovaj cijeli proces. Evropska unija to od nas ne traži. Ona traži više građanskog, zaštitu etničkih prava, jer smo mi zemlja koja ima naglašenu etničku pripadnost narodima većine građana, ali da naše uređenje treba biti evropsko, demokratsko koje vodi i ka više građanskog nego što ga trenutno ima.

Niste optimistični kada su u pitanju ova sredstva iz Plana rasta. Može li biti mjesta optimizmu da ćemo nastaviti sa tim reformama? Imamo još nekoliko zakona koje trebamo usvojiti što Evropska unija traži, odnosno to je zakon o VSTV-u i Sudu Bosne i Hercegovine, da imenujemo glavnog pregovarača i tako dalje. Ali evo, nije puno posla ostalo, ali ima li mjesta optimizmu?

Nakon ove presude, mislim da sada ne postoji više niko ko bi dalje insistirao da sjedište suda bude u Banjaluci. Još jednom da podvučem mudrost lidera Trojke i članova Trojke koji nisu dozvolili Dodiku da sada drugostepeno vijeće odlučuje u Banjaluci pod njegovim, vidite kakvim, pritiskom o njegovoj oslobađajućoj presudi, jer je to bila njegova osnovna intencija. Ja mislim da sada, nakon presude Dodiku, imamo zaista novo vrijeme u kojem bi političari trebali da se vrate na zemlju, da shvate šta su naše obaveze, pogotovo političari iz HDZ-a i iz opozicije Republike Srpske u kojoj, čini mi se, još ima razuma da vratimo konkretna moguća rješenja na sto. Ova dva zakona bi, prema mom mišljenju, tada bila tehnička. Dogovorili smo se da sjedište bude u Republici Srpskoj i u Istočnom Sarajevu, dakle da nadležnosti tog suda budu onakve da lokalni političari ne mogu kroz kontrolu entitetskog pravosuđa zaštititi svoje kriminale. Ja mislim da tu nemamo više nesporazuma. Samo je bitno da sada, slažem se sa vama, HDZ napokon shvati da je priča o Miloradu Dodiku završena, da on ide u političku nezasluženu penziju i da više ne računaju na njega kao partnera – destruktivnog partnera.

(N1/DEPO PORTAL/au)