Na policama trgovina često nalazimo proizvode koji izgledaju poput lososa i na kojima piše “losos”, no zapravo se radi o posve drugoj vrsti ribe. Milioni potrošača u Njemačkoj i ostatku Evrope nesvjesno konzumiraju ribu koja se samo imenom doima kao losos.

Najčešća zamjena nosi naziv “seelachs”, što se u prijevodu s njemačkog jezika tumači kao “morski losos”. Međutim, riječ je o ribi iz porodice bakalara, najčešće kohleru ili pacifičkom pollocku. Ova se vrsta često koristi za riblje štapiće i prerađena riblja jela, a kako bi nalikovala pravom lososu, često se dodatno boji u narančasto-ružičaste tonove.

Pravi losos dolazi u dva oblika: Divlji losos, poput ketalosa ili crvenog lososa iz Aljaske – prepoznatljiv po tamnijoj boji mesa i prehrani prirodnim organizmima iz mora.

Uzgojeni losos, koji dolazi iz zemalja poput Norveške, Čilea ili Škotske – svjetlije boje, masnije teksture i često obogaćen dodacima poput pigmenta astaksantina.

Na što treba paziti pri kupnji? Ako želite izbjeći zavaravajuće nazive i odabrati pravi losos, obratite pažnju na sljedeće: Naziv vrste – Pravi losos uključuje atlantski losos (Salmo salar) i vrste poput ketalosa, srebrnog i crvenog lososa. Zavaravajuće oznake – Nazivi poput “seelachs”, “bijeli losos” ili “aljaski losos” često prikrivaju druge vrste riba.

Certifikati – Pratite oznake kao što su MSC (za divlji losos iz održivog ribolova), ASC, EU-Bio, GGN ili Naturland (za odgovorni uzgoj). Zemlja podrijetla – Aljaska je poznata po održivom izlovu divljeg lososa.

Oblik proizvoda – Svježi fileti lososa obično nude bogatiji okus, dok kvaliteta divljeg lososa može varirati. Iako na ambalaži piše “losos”, to često nije ono što doista dobivate. Želite li biti sigurni u ono što jedete, pažljivo proučavajte deklaracije, naziv vrste i certifikate. Tako ćete izbjeći zamke marketinga i na tanjur staviti pravog lososa.

(Dnevno.hr/DEPO PORTAL/af)