Bh. strip izdavač i urednik  strip revije Strip Art Ervin Rustemagić preminuo je ove subote u 73. godini. 

Još kao devetnaestogodišnjak pokrenuo je Strip Art u Sarajevu, a ubrzo postao član organizacionog odbora čuvenog Festivala u Angoulemeu. 

Njegova izdavačka kuća Strip Art Features (SAF) sarađivala je s mnogim poznatim svjetskim autorima i istovremeno promovirala domaće strip crtače.

Rad je prekinut izbijanjem rata, kada je u razaranju izgorio studio SAF-a zajedno sa hiljadama originalnih tabli. Iz tog perioda nastao je i svjetski poznati strip “Fax from Sarajevo” Joea Kuberta, inspirisan Rustemagićevim pokušajem da sa porodicom izađe iz opkoljenog Sarajeva.

Nakon rata preselio je u Sloveniju, gdje je nastavio svoj izdavački rad do smrti. Iza njega su ostali supruga Edina, sin Edvin i kćerka Maja.

Sve je počelo 1971. godine

Sa stajališta nacionalne historije, 1971. godina bila je teška. Govorimo li o malim, privatnim historijama, tada nema nikakve sumnje kako je u pitanju bila divna i uzbudljiva godina, osobito za klince kojima imena kao što su Šime Đodan ili Hrvoje Šošić nisu značila ama baš ništa, jer su, kao i svi normalni mališani, bili zaokupljeni avanturama Princa Valijanta ili Ripa Kirbyja, piše Slobodna Dalmacija.

Mitsku 1971. oni pamte kao godinu u kojoj je pokrenuta najbolja strip-revija njihovog dječaštva i mladosti, sarajevski Strip art.

Vjerovalo se kako iza projekta novog časopisa stoji zabavna redakcija izdavačkog preduzeća Oslobođenje, u kojoj sjede sami prekaljeni profesionalci sa razgranatim kolegijalnim vezama u bijelom svijetu, koji strip imaju u malom prstu, a u štampariji se osjećaju kao u vlastitom dnevnom boravku. To, međutim, nije moglo biti dalje od istine, jer je list bio one man show. Zapravo one boy show, zamišljen i u cijelosti realiziran kao projekt jedne jedine osobe - i to maloljetne.

Priča Strip Arta počela je teći kao u sevdalinki, u bašti porodičnog doma na Ilidži, gdje je ni dječaku ni muškarcu Ervinu Rustemagiću palo na pamet kako bi bilo lijepo postati izdavač, pa uređivati strip-reviju po svome guštu.

Vjerovatno nije bio ni prvi ni zadnji u svojoj generaciji koji se dao zavesti vlastitom maštom. No, dok su ostali od svojih snova vrlo brzo odustajali, on se prihvatio posla. Doduše, na pomalo čudan način. Koji se danas čini još čudnijim.

Kako nije imao pojma gdje se uopće mogu nabaviti prava na objavljivanje stripova i koliko ona koštaju, prvo je otišao u najbližu poštu i iz tamošnjeg telefonskog imenika za mrežno područje Beograd prepisao adrese svih ambasada zemalja za koje je čuo ili vjerovao da imaju bogatu produkciju stripova. Onda je napisao cirkularno pismo kojim je diplomate zamolio za pomoć, jer želi pokrenuti strip-reviju, a ne zna kome se treba obratiti i čemu se uopće može nadati. Tada se dogodilo čudo kakvo je bilo moguće samo u prošlom savršenom vremenu, dok su se ljudi još uvijek analogno dopisivali, a odgovore nije smišljao kompjuterski algoritam, nego čeljade od krvi i mesa. Vjerovali ili ne, iz svake ambasade kojoj se obratio stiglo je srdačno pismo s vrlo podrobnim informacijama i uputama kome bi se u njihovoj zemlji trebao obratiti. Neki su bili do te mjere ljubazni da su ga obradovali cijelim paketima stripova koji izlaze u njihovim državama.

Obodren tolikom susretljivošću, Rustemagić je sjeo i napisao novo cirkularno pismo, ovoga puta nakladnicima, odnosno agentima koji su raspolagali pravima na njemu najzanimljivije naslove.

Čudo opet nije izostalo: apsolutno svi su mu odgovorili. 

Za nekoliko sedmica mogao se pohvaliti kako održava neobično živahnu i vrlo srdačnu korespondenciju s najvećim facama evropskog stripa toga vremena.

Poduzetni mladić opet je sjeo za sto u bašči i na njemu skicirao maketu revije u nastajanju, koju je potom odnio pokazati odgovornima u Oslobođenju. Kad su čuli šta je dečko naumio, domaćini su se prvo iskidali od smijeha. Njihov cerek pretvorio se u facijalni grč kad su shvatili koliko daleko je mali odmakao u pripremi lista. Na svako njihovo pitanje spremno je odgovarao, kao da je znao kako će ga i koliko rešetati. Koju cigaretu i fildžan kafe kasnije, ekipa iz Oslobođenja je shvatila kako im je Rustemagić zaista ponudio dovršen, zaokružen projekt koji može servisirati sam samcat, uz tehničku asistenciju nekog grafičkog urednika. Tek kad su reviju aminovali, shvatili su da bi njen glavni urednik trebao biti maloljetnik, što zakonodavac nije dopuštao. Kad mu je ponuđeno da se neko drugi potpisuje kao šef dok on ne napuni 18 godina, dečko se bez imalo kolebanja zahvalio na pažnji i otišao.

To projekt Strip Arta nije pokopalo, nego ga je samo na nekoliko mjeseci odgodilo. Kad je Rustemagić konačno postao punoljetan, revija je lansirana kao prvi projekt javno-privatnog partnerstva na ovim prostorima, i to u vremenu kad niko živ nije znao da takva sintagma uopće postoji.

Iako su mu nudili zaposlenje, vizionar iz bašče na Ilidži nije ga prihvatio. Nastavio je voditi Strip Art u svojstvu vanjskog, honorarnog saradnika. A kako ga je vodio, dovoljno svjedoči podatak da je sarajevski list svojevremeno, na prestižnom festivalu u talijanskoj Lucci, proglašen najboljom strip-revijom na svijetu. Rustemagićeve ambicije tu se nisu zaustavile. Revija je s vremenom prerasla u agenciju Strip Art Features, koja i danas uspješno posluje, uživajući u reputaciji najveće nezavisne agencije u svijetu, koja zastupa na stotine autora sa svih strana globusa.

Dugoj i plodnoj historiji te firme zamalo je došao kraj 1992. godine. Rustemagićeva kuća i studio, koje je u međuvremenu izgradio u Sarajevu, izgorili su nakon što ih je naciljao tenk.

U požaru je u pepeo pretvoreno 14.000 originalnih tabli, u to vrijeme najveća privatna zbirka stripova na svijetu. Neprocjenjiva remek-djela Hermanna, Tuftsa, Franquina, Tillieuxa, Kuberta, Fostera, Maurovića i niza drugih velikana nestala su na zgarištu. Srećom, Ervinova porodica na vrijeme se sklonila. Palež kuće i studija preživjela je samo napola istopljena skulptura Yellow Kida, priznanje koje je Rustemagić svojedobno primio kao glavni urednik najbolje strip-revije na svijetu.

Priča započeta u bašči na Ilidži, a nastavljena u Sarajevu, zatim se prestrojila na novi kolosijek: centrala firme preselila se u Celje, odakle i danas namiruje potrebe izdavača sa svih kontinenata. I ne samo njih, jer je Rustemagić mnoge naslove iz svoga agencijskog portfolija uspio prodati kao predloške za filmske i televizijske adaptacije.

(DEPO PORTAL/au)