- Prije tačno 23 godine, u BKC Sarajevo, Abdulah Sidran, Dino Merlin, Brano Jakubović, ‘Hayat’ TV i ekipa osmislili su najoriginalniju promociju neke knjige ikada. Nije što je to moja knjiga ‘Rat uživo’, ali jeste da su oni to osmislili.
Tu noć, i samo tu noć, Dino Merlin je prvi i zadnji put uživo izveo obradu pjesme ‘Bosnom behar probeharao’.
Sve je bilo tu – rasvjeta kao za veliki koncert, miksete, instrumenti… sve kao da će koncert trajati cijelu noć, a izvedena je samo jedna pjesma – obrada jednog hita.
Brano Jakubović je bio tada dečko, mislim čak i vojnik, i tu noć je pokazao sav svoj raskošan talent… ne samo u obradi, aranžmanu, nastupu već i u organizaciji - ovim riječima Senad Hadžifejzović najavio je svog subotnjeg gosta, Branu Jakubovića, jednog od osnivača i frontmena benda "Duzbioza kolektiv".

Hadžifejzović: Šta je ova knjiga? Zašto si se odlučio da je napišeš?

Jakubović: To je skup nekih priča za koje ja nisam imao specijalni plan. Našao sam se sa prijateljima na obroncima iznad Sarajeva. Ranije sam izgubio oca, prije toga. On je bio stub svega. Rupa mi se ogromna stvorila njegovim gubitkom… na više mjesta. Želio sam sa njim razgovarati. Kao da napravim reviziju mog, našeg zajedničkog života. Pratio me kroz marifetluke i ludosti; nikada nije sumnjao u mene. Tako sam nastavio sa njim razgovarati. Za muziku najviše; odgojio me u tom pravcu. Strastveno je skupljao kasete. Moja prva kaseta u životu je kompilacija – s jedne strane Bob Marley – i tako me zarazio tom muzikom. Poslije nekog vremena, nakon što je korona prestala, zakucao je gospodin Hodgkin i zaplesali smo tango ponora. Malo plešemo, pa se prepustim… Zanimljivo je to iskustvo. Potpuno novo iskustvo. Ne znam više s kim pričam: sa starim, sa sobom ili nekim trećim, ali se taj dijalog nastavlja. Sve se to zajedno nekako skupilo na tih nekoliko stranica. I onda je stalo. Rekao sam: ‘OK.’ Ispričao sam se, ne znam s kim, ali pravo sam se ispričao. Bio sam vrlo svjestan oca dok je bio tu, ali postanemo svjesni tek kada odu.

Hadžifejzović: Pišeš li, pjevaš li?

Jakubović: Zadnje tri godine pišem više nego ikad. Poslije dvadeset i nešto godina karijere, snimili smo dvanaest albuma. 120 pjesama. 99 posto pjesama je pisano u trećem licu. Pisao sam o vama, o nama, ko će koga… Vjerovatno će to početi da izlazi nekada. Ne mogu naručiti šta da pišem… Nije toliko važno hoće li se izdavači ljutiti. Kad ja pjevam – postoji rizik. Bog me obdario takvim glasnim žicama da kad pjevam treba roditeljska pažnja, djeca se trebaju premjestiti u drugu sobu da ne bi oštetili sluh.

...

Hadžifejzović: Brano, ti si mahnit... 

Jakubović: Ples po ivici života me dozvao. Prvo sam pobijedio beštiju koja se poslije godinu dana ponovo vratila. Skupio sam snage da se ponovo pobijem sa beštijom, a onda sam ugledao razdeliju. Ko šljivi razdeliju... Svi patimo od općeg bolikurcizma. On je javni, privatni, općeprisutan je. Od širokog bolikurcizma – branimo se privatnim, unutrašnjim bolikurcizmom! Naš unutrašnji bolikurcizam nulira ovaj javni bolikurcizam. To se zove odbrambeni mehanizam.

Kompletno gostovanje pogledajte u videoprilogu: 

(Face/DEPO PORTAL/ad)