Nekadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch kazao je u Pressingu na N1 da se Bosna i Hercegovina danas nalazi u goroj situaciji za razliku od prije 20 godina, kada je bilježila napredak. Posebne nade polagao je u tada mlade političare - Milorada Dodika i Dragana Čovića, ali je uslijedilo razočaranje. S Dodikom je, naglašava, jako dobro sarađivao tada.

Kako vam izgleda stanje u BiH?

Na izvjestan način zvuči kao paradoks kada pomislim na to kakva je bila situacija prije 20 godina i uporedim sada, imam osjećaj da je prije 20 godina bilo bolje nego sada, to je tragična situacija. Obično u vrijeme kada smo nastojali pomoći BiH da stane na svoje noge, mislili smo da je moguć stalni napredak. U to vrijeme ja sam također mislio da, uprkos još uvijek dosta snažnom etnonacionalizmu u određenim dijelovima, bh. politika uči i napreduje, posebno mlađa generacija u to vrijeme - kao što su bili Čović i Dodik, da će oni stvoriti bolju budućnost za BiH. Nažalost, moram reći da se to nije obistinilo, sasvim suprotno. Kada sada pogledam kako se vodi politika u BiH, imam osjećaj da uopšte nije napravljen napredak. Sad je trenutno najopasnija, najizazovnija situacija s kojom se BiH ikada suočila i to moramo posmatrati u odnosu na globlane promjene temeljnih proporcija.

To zvuči tragično i tužno... Ko je kriv?

Sigurno je mnogo odgovornosti koje treba rasporediti na sve koje su bili aktivni u to vrijeme, ne isključujem ni sebe. Moramo biti samokritični i shvatiti da ono što smo hjteli postići tada zajedno s vodećim političarima i intelektualcima iz tog vremena u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Trebinju, nismo uspjeli. Imao sam osjećaj da se stvari kreću naprijed, da je lekcija rata bila to da nikada ne želimo da se ponovi jedan takav krvavi sukob. To je bilo prije 20 godina, a već 30 godina se obilježava od Dejtona ove godine. Izvorni pregovarači iz tog perioda, Richard Holbrooke je preminuo, ali sam u kontaktu s njegovim pomoćnikom Chrisom Hillom, i razgovarali smo o temi šta je krenulo naopako? Mislim da je to što je na početku, u prvim krucijalnim godinama, od 1996. kada je Karl Bildt došao, i 2006. godine, u tom periodu od 10 godina, kada je bio i pokojni Paddy Ashdown, bio je odlučujući gdje se mnogo postiglo, ali nažalost, to nije bilo održivo. Mislim da nismo uspjeli da motoviramo, naročito mlađe generacije da se angažuju u politici, ekonomiji, kulturi i svim domenima gdje je BiH imala ogromni potencijal. Institucionalna postavka je bila dobra, nije bila savršena, ali je pružala platformu za uspješnu BiH. Još uvijek se sjećam kada smo pregovarali sa dva entiteta o izmjenama entitetskih ustava. Sastajali smo se u Sarajevu, Dodik je bio tu, pokojni Tihić, svi su bili tu - Hrvati, Bošnjaci i Srbi, više od 100 sati, mjesecima su trajali pregovori, tražili smo kompromise i donijeli nove moderne ustave za oba entiteta. I ti ljudi su zaista sarađivali, naročito Dodik s kojim sam imao izvrsnu saradnju. Bio je spreman na kompromis, iako mu je bilo teško. Kada smo radili tada na tim reformama, izmijenjen je Ustav RS, i Ustav FBiH, kao preduslov da krenemo u sljedeći korak - u reformu državnog ustava. I tu smo zaglavili, nažalost.