Osamdesete su bile zlatne godine televizije u tadašnjoj Jugoslaviji. Bilo je to vrijeme velikih dramskih serija i popularnih show-programa za široke narodne mase.
Ali bilo je to i vrijeme kada je televizija mogla biti – art.

 Tako su tih godina, s jedne strane, lascivni show-program Oliver Mandić i Beograd noću, a s druge magazin za kulturu Petkom u 22h, predstavljali umjetnost za sebe.
U tadašnjoj JRT šemi dominirala je Televizija Beograd, pratila ju je TV Zagreb sa svojim avangardnim programima koji danas predstavljaju antologiju televizijskog stvaralaštva na prostorima nekadašnje zajedničke države.

I onda su se, ponedjeljkom na drugom kanalu, pojavile Dobre vibracije Slobodana Svrze u produkciji TV Sarajevo.Zamišljena kao alternativni omladinski magazin, emisija je daleko nadišla svoju prvobitnu svrhu i postala poligon za pomjeranje granica televizijskog izraza. Dobre vibracije zapravo su bile konceptualni camp-magazin koji je krasio subverzivni duh, britkost i lucidnost – u idejama, ali i u formi.

Za nas koji smo u to vrijeme tek upisivali fakultet ili išli u gimnaziju, bilo je to revolucionarno čudo iz našeg TV sokaka. Zato su Dobre vibracije ostavile duboki trag na čitavu jednu generaciju autora, novinara i televizijskih djelatnika.

Iza tog magazina stajao je jedan čovjek – Slobodan Svrzo.

Kasnije je radio i sjajni noćni program Crna ovca, kao i prvu privatnu televiziju – ali je taj projekat zaustavio rat.

Svrzo je bio fini i tihi čovjek koji je svoje posljednje godine, nakon povratka iz inostranstva, proživio penzionerski – u Sarajevu.

Velika i važna ličnost za čitavu našu generaciju.

Neka mu je laka naša bosanska zemlja.

(DEPO Portal/ak)