U tišini dnevne politike, ispod slojeva dnevnih prepucavanja, Bosna i Hercegovina funkcioniše po pravilima koja su davno napisana – ali ne u Sarajevu. Istina koju svi znamo, ali rijetko jasno izgovaramo, jeste da se ovom zemljom u ključnim trenucima upravlja izvan njenih granica. Tri konstitutivna naroda, uprkos nominalnoj vlasti, sve teže donose suverene odluke bez međunarodnog “zelenog svjetla”. Ta zavisnost, posebno za probosanski blok, postaje opasna kada se suoči s koordiniranim i dugoročnim politikama drugih političkih aktera. 

Upravo zato, bošnjačko političko rukovodstvo mora izaći iz začaranog kruga nesigurnosti i reaktivnosti. Potrebno je političko i institucionalno restrukturiranje – izgradnja dvostrukog političkog fronta po uzoru na razvijene demokratije poput Sjedinjenih Američkih Država. Kao što postoji jasna republikansko-demokratska dihotomija u SAD-u, tako i Bošnjaci moraju formirati stabilne, zrele desne i lijeve političke opcije – konzervativne i progresivne – koje dijele strateške interese, ali se takmiče u idejama, rješenjima i kadrovima.

Bošnjačko političko rukovodstvo mora izaći iz začaranog kruga nesigurnosti i reaktivnosti

Obje strane tog političkog spektra – bilo da je riječ o Stranci demokratske akcije (SDA), ili o novoformiranim lijevo orijentisanim političkim snagama okupljenim oko SDP – moraju hitno započeti procese unutrašnje konsolidacije. Potrebno je otvoriti prostor za nove, mlade, stručne i moralno kredibilne kadrove. Poštenje, kompetentnost i vizija ne smiju biti iznimka, već kriterij za politički uspon. Korupcija mora postati politička smrt. Nijedna stranka ne može graditi povjerenje naroda, niti čuvati državu, ako se prema sopstvenim prestupnicima ponaša zaštitnički ili oportuno. Političke elite moraju pokazati institucionalnu i ličnu hrabrost da najstrožije sankcionišu svako koruptivno ponašanje, posebno na najvišim funkcijama.

Polazeći od pogleda koje je zastupao ugledni austrijski neurolog i osnivač psihoanalize Sigmund Freud – posebno njegove uvide u trajnu čovjekovu borbu između unutrašnjih poriva i vanjskih pritisaka – život bi se mogao sažeti u jedno načelo: “budi spreman i očekuj najgore.” Upravo taj mentalitet realnosti, opreza i lične odgovornosti mora postati temelj političke i društvene strategije Bošnjaka. Vrijeme je da se odbaci dosadašnji obrazac ponašanja – “uvijek nespremni, razjedinjeni i s iluzijom da će pomoć doći izvana” – i zamijeni ozbiljnom, organizovanom i dugoročno orijentisanom pripremom za buduće izazove.

Nijedna stranka ne može graditi povjerenje naroda, niti čuvati državu, ako se prema sopstvenim prestupnicima ponaša zaštitnički ili oportuno

Ne zavaravajmo se! Ovaj put Dodik nije uspio. Ali to ne znači da u nekom narednom trenutku, neki drugi Dodik – ili neko ko stoji iza njega, čije prave namjere i potpore još ne poznajemo – neće pokušati ponovo, možda odlučnije, možda efikasnije. Opasnost ne leži samo u njegovim riječima i djelima, već i u onima koji mu to omogućavaju iz sjene. Samo snažan, odgovoran i nacionalno svjestan probosanski blok može zaustaviti te procese i od BiH napraviti ugodno mjesto za život – a ne za bijeg. Jer ono što su bili zločini u ratu, to je danas korupcija u miru. Ista razorna moć, isti efekat: hiljade mladih bez kvalitetnog obrazovanja, bez posla, bez prilike da steknu vlastiti krov nad glavom, bez mogućnosti da osnuju porodicu i ostanu u zemlji koju bi trebalo da grade.

Na kraju, sasvim je izvjesno da će na sljedećim izborima Stranka demokratske akcije (SDA) odnijeti pobjedu. Upravo zbog toga, odgovornost koju ova politička snaga nosi biće veća nego ikada. Njena historijska uloga u ključnim momentima opstanka države nije upitna, a uporedo s time, uporedivo gledano, politika SDA pokazala se znatno stabilnijom i strateški zrelijom u odnosu na sadašnje eksperimente raznih koalicija. Ipak, pobjeda nije cilj sama po sebi – već prilika da se stvari zaista promijene.

Ne zavaravajmo se! Ovaj put Dodik nije uspio. Ali to ne znači da u nekom narednom trenutku, neki drugi Dodik – ili neko ko stoji iza njega, čije prave namjere i potpore još ne poznajemo – neće pokušati ponovo, možda odlučnije, možda efikasnije

Konačno, euroatlantski put Bosne i Hercegovine mora postati najvažnije nacionalno pitanje – jer nije to pitanje birokratije, već opstanka. Približavanje Evropskoj uniji ne znači samo bolju ekonomiju ili lakša putovanja – ono znači sigurnost, stabilnost, sistem, pravdu i međunarodnu garanciju opstanka jedinstvene i suverene države. Taj put više nije opcija – to je pitanje opstanka.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)