Aleksandar Popov je po mnogo čemu odavno, desetljećima Sarajlija. Momčina iz Vojvodine u Sarajevu je služio vojni rok, studirao na FPN-u, radio na Radio Sarajevu i u ‘Našim danima’, oženio se Sarajkom… Čak je pravio probleme po Sarajevu – vodio studentske demonstracije 1968. na FPN-u. 

Onda se sa Sarajkom vratio u Novi Sad i tamo bio direktor lista ‘Dnevnik’, pomoćnik pokrajinskog ministra informisanja, jedan od lidera reformista, ali sve vrijeme u problemima zbog Miloševića. 

Odmah na početku agresije jasno se svrstao na stranu Sarajeva, protiv Miloševića: on, lala, širok, miran, spor, sabran tražio je baš ovog aprila, ali one 1992. godine, način kako da dođe u Sarajevo i bude dobrovoljac. Tog aprila je znao i javno govorio, i pogodio: ‘Tijesna će biti sudska klupa za ratne zločince…’ Opet, ovaj april one 1995. godine – Popov sa 38 intelektualaca – najjača ekipa Srbije ikada skupljena – ulazi u opkoljeno Sarajevo.

Šešeljevi četnici su Popova nakon povratka iz Sarajeva fizički napali… Promašili ga u Sarajevu, dočekali u Novom Sadu… Protiv Miloševića se borio od 1986. godine. 1999., javno, na mitingu poručuje balkanskom kasapinu: 'Krvavi trag srpskog šovinizma obilježen je ruševinama i grobovima od Sarajeva, Vukovara, preko Dubrovnika do Tuzle'.

Aleksandar Popov, dobitnik nagrade "Počasni građanin grada Sarajeva", otvoreno je priznao da nikada ne bi uzeo nijedno priznanje od bilo koje u države u regionu: "Meni je orden ovo što ću dobiti u Sarajevu."

Bio je gost jučerašnjeg izdanja "Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem".

Hadžifejzović: Aleksandre, šta znači tvoja povezanost sa Sarajevom?

Popov: To je više od emocije. Sarajevo me 1967., kada sam došao na studije, primilo kao svoga. Sarajevo je jedan čudesan grad; on upija čovjeka u sebe. Jedan je od rijetkih gradova koji sve prima otvorenih ruku. I mene su tako primili. Osjećao sam obavezu prema Sarajevu kada sam otišao u Novi Sad. Od svoje države nikakav orden ne bih primio. Od tih ljudi tamo, ne! Meni je orden ovo što ću dobiti u Sarajevu. Sramota bi me bilo da mi ekipa koja vodi Srbiju da orden. To bi značilo da sam nešto pogrešno radio.

Hadžifejzović: Otkud potreba da pružiš otpor Miloševiću?

Popov: To je utjecaj moje majke. Ona je bila pravedna i tako nas je vaspitala. Bio sam učesnik i studentskih demonstracija dok sam studirao u Sarajevu. Znao sam da Milošević neće imati mjere u onome što radi! Zbog otpora njemu sam dao otkaz u Ministarstvu informisanja, a bez posla je ostala i moja supruga!

Hadžifejzović: Zašto stranci ne završe ovo?

Popov: Politički lideri u BiH su se vremenom uvezivali u razne interesne sfere. Ako bi Dodik bio sklonjen, to bi bilo upozorenje i ostalima. Tako je bilo i pred početak rata. Mi živimo u atmosferi nedovršenog rata. Proces je tek na početku. Dejtonska BiH ne može da funkcioniše!

Cijelo gostovanje pogledajte u video prilogu:

(Face.ba/DEPO PORTAL/ad)