Izvor: Tačno.net
Piše: Saša Leković

Navodno je ponavljanje majka znanja.

Ali ponavljanje može biti i majka „sranja“.

Ova druga tvrdnja nije samo zgodan feralovski naslov.

Nego i gorka činjenica.

Zavisi od toga što ponavljaš.

Sranje fakat može biti ogromno.

A ako ne znaš šta je bilo, ili se praviš da nemaš pojma, ali imaš ambiciju opetovano podučavati druge.

Da je sve bilo baš tako kako kažeš.

I da je tako baš i trebalo biti.

Kao kad Marko Perković prigodnog nadimka Thompson glumata veeeelikog domoljuba.

Čija je nedvojbena karizma izgrađena na izmišljenom narativu.

Drugim riječima – priča na kojoj počiva medijska strategija Perkovićeva PR-a nije dokumentarac nego bajka.

Koja se, za ogroman broj njegovih fanova, pretvorila u legendu.

A kad se u javnom prostoru nešto neprekidno ponavlja da bi „od govna bila napravljena pita“, nikada nije previše ponavljanja kojim se znanje odvaja od sranja.

Dakle… Marko Perković Thompson i njegovi hvale se rekordnim brojem prodanih ulaznica.

Za koncert na zagrebačkom Hipodromu koji je najavljen za početak srpnja.

Skupe ulaznice „planule“ su u nekoliko sati.

A preprodavači su ih „uvaljivali“ i za nekoliko stotina eura.

Na kraju, službeni podatak kaže da je prodano više od 280 tisuća ulaznica.

Pa su organizatori zatražili od Grada Zagreba termin i za drugi „dernek“.

Prije dva mjeseca na ovom mjestu komentirao sam sramotnu odluku da Thompson pjeva na dočeku „srebrnih“ rukometaša.

Bijedno pravdanu objašnjenjem „Dečki su to tražili, pa su valja zaslužili da im se želja ispuni.“

Kao da je skup na javnom mjestu u organizaciji vlasti nekakva „željoteka“.

Za koju ne važe nikakva pravila.

Izuzev pravila da će hrvatski političar na bilo kojoj razini vlasti „pojesti“ svako sranje.

Da bi zaradio pokoji politički bod.

Političari svih boja nadaju se ponešto ušićariti od Thompsonova derneka, a mediji ga tretiraju kao da je to nevini estradni događaj

Pa je tako HDZ-ov premijer čak i javno pozvao Thompsona da se ukaže na dočeku rukometaša.

A „možemovac“ gradonačelnik je ostao kuš.

Tada sam napisao da je prešutnom podrškom ukazanju Thompsona na javnom skupu u Zagrebu, u organizaciji vlasti, Tomašević pokazao politički kukavičluk.

Te da čime god i koliko god bio ucijenjen, nema baš nikakav izgovor za svoj politički kukavičluk.

A time si je ujedno onemogućio sprječavanje najavljenog Thompsonovog koncerta na Hipodromu.

Ne davanjem dopuštenja da koncert bude održan.

I evo nas sad…

Svakom iole bistrog uma jasno je da će taj koncert (ili dva) na Hipodromu biti – politički skup.

Iako s pozornice neće doći nikakva eksplicitna politička izjava.

Bar ne u vidu izravne podrške dnevnopolitičkim potrebama i željama.

Ali će se „lijevi“ i „desni“ nadati da će ušićariti ponešto od tog događaja.

Koji je i policija odmah ocijenila kao javni skup visokog rizika.

Pa će ga shodno tome osiguravati.

Ali i dalje će se svi praviti da je sve u redu.

Uključujući i mainstream medije koji se, u najavama tog skupa, malograđanski natječu u „klikabilnim“ naslovima.

Uglavnom očarani činjenicom da je Thompson prodao rekordan broj ulaznica u rekordnom vremenu.

Postigavši svjetski rekord u broju prodanih ulaznica za jedan koncert.

U društvu temeljenom na mitomaniji najjače emocije su one koje su destruktivne

Budala se ponosi onime čega se pametan srami.

Toliki narod nije pokupovao silne ulaznice za Thompsonov nastup (samo) zbog glazbe.

Daleko važniji razlog je činjenica da ogromna masa, i to pretežno mladih, Thompsona smatra ikonom svetog domoljublja.

Jer su odgojeni u društvu koje počiva na mitomaniji.

I u kojem pojmovi ne opisuju stvaran sadržaj.

Budeći time u masi snažne emocije.

Pa nije zgorega, u ime znanja, još jednom podsjetiti na količinu sranja.

Kojim je obložena javna slika o dragovoljcu iz Čavoglava, seoceta s dvjestotinjak stanovnika u Petrovom polju, u Drniškoj krajini.

Prije svega, usporedba Thompsona s bilo kojim estradnim izvođačem za čiji je jedan nastup prodana enormna količina ulaznica potpuno je deplasirana.

Pa tako i s Bijelom dugmetom, s kojim ga mediji ovih dana rado uspoređuju.

Zlorabeći sintagmu „pastirski rock“ koju je smislio pokojni Dražen Vrdoljak nakon prvog albuma Dugmeta.

Thompson je jedinstven.

Kategorija za sebe.

Kategorija filoustaškog nacionalizma.

Jer niti jedan „domaći“ izvođač koji je nastupao na ovim prostorima, a niti inozemni, nikada nije glorificirao zločin i zločince.

Što je Thompson učinio izravno, pjevajući.

I izvan pozornice, u početnim izjavama i intervjuima.

A što dio njegovih fanova i danas čini, ikonografijom, ali i verbalno, na njegovim koncertima.

Misleći da je to domoljubno ponašanje.

Nažalost, prešutno odobreno jest, unatoč tome što je protuzakonito.

Jer se takvo ponašanje u Hrvatskoj ne kažnjava.

Ili se kažnjava rijetko.

I blago.

Ali i dalje se dopušta održavanje skupova na kojima se takvo ponašanje potiče i širi.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)