Donald Rumsfeld, bivši američki ministar odbrane i jedan od ključnih arhitekata američke vanjske i sigurnosne politike početkom 21. vijeka, poznat je po svojoj teoriji o "poznatim nepoznanicama" i "nepoznatim nepoznanicama". Njegova izjava naglašava složenost donošenja odluka u sigurnosnim pitanjima: postoje stvari za koje smo svjesni da ih ne znamo (poznate nepoznanice), ali i one kojih nismo ni svjesni da ih ne znamo (nepoznate nepoznanice). Upravo te druge kategorije predstavljaju najveći izazov jer otvaraju prostor za neočekivane krize i nepredviđene sigurnosne prijetnje.

Ova teorijska postavka može biti relevantna za Bosnu i Hercegovinu, gdje se sigurnosne dinamike odvijaju u složenom geopolitičkom okruženju. Postoje prijetnje koje su jasno prepoznate – poput otvorene podrške Rusije Dodikovim separatističkim ambicijama – ali i one koje ostaju u sferi spekulacija i nejasnih geopolitičkih kalkulacija. Na primjer, iako je podrška Mađarske RS-u evidentna, stvarna uloga Budimpešte u ovom procesu, kao i potencijalna koordinacija s drugim akterima, još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Retorika lidera poput Vučića i Dodika posljednjih dana nije samo politička taktika, već dio šire strategije koja uključuje strane aktere i geopolitičke interese. Iako je podrška Rusije Dodiku javno poznata, ono što ostaje ispod radara jeste koordinacija sa određenim strukturama unutar Evropske unije. 

Prisutnost mađarskih specijalaca u BiH i nepoznat broj pripadnika ruskih Vukova u entitetu RS predstavljaju faktor koji se ne smije ignorisati. Njihovo prisustvo nije samo simboličko, već može biti dio dugoročnog plana destabilizacije, čiji je cilj testiranje reakcija međunarodne zajednice i slabljenje institucija BiH. Ovaj proces nije spontan, već rezultat višegodišnjih priprema i koordinacije, pri čemu je srpska politička struktura u regionu ključni instrument u širem geopolitičkom sukobu. Još uvijek nije jasno zašto mađarski specijalci nisu napustili BiH i koja je njihova stvarna uloga. 

Teza da su mađarski specijalci trebali osigurati Dodikov bijeg u Mađarsku nosi sa sobom niz nelogičnosti, prije svega zbog geografskih i političkih prepreka. Svaki takav scenarij podrazumijevao bi prećutnu ili aktivnu saglasnost Hrvatske, kroz čiju bi teritoriju Dodik morao proći. Međutim, ostaje nejasno da li bi Zagreb uopšte bio spreman da se upusti u takvu operaciju, s obzirom na kompleksne odnose između Hrvatske, Mađarske i Evropske unije. 

Ako je postojao plan evakuacije, otvara se pitanje da li su se u njemu preklapali interesi više aktera i da li je Mađarska u tom procesu djelovala samostalno ili kao dio šire, nevidljive koordinacije. Upravo u toj sivoj zoni geopolitičkih kalkulacija leži ključna nepoznanica – nije jasno ko je kome garantovao šta i da li su svi učesnici u igri svjesni pravog krajnjeg cilja.

Također, ostaje nejasno zašto se Dodik i dalje ne hapsi i koja je uloga struktura poput SIPA-e u očuvanju ustavnog poretka. Ako se pravosudni organi BiH suočavaju sa političkim opstrukcijama, to zahtijeva hitan angažman međunarodnih faktora kako bi se spriječila dalja degradacija institucija države.

Pored toga, ostaje i nepoznata stvarna uloga Rusije u Dodikovim posljednjim potezima. Iako Moskva otvoreno podržava separatističke tendencije u Bosni i Hercegovini i koristi Dodika kao sredstvo za destabilizaciju Balkana, nije sasvim jasno do koje mjere Kremlj aktivno koordinira njegove poteze. 

Da li Dodik djeluje po direktnim instrukcijama ili pokušava balansirati između ruskih i drugih interesa? 
Ova nepoznanica ima ključnu težinu jer bi, u zavisnosti od odgovora, kriza u BiH mogla prerasti u još ozbiljniji sigurnosni izazov sa širim geopolitičkim implikacijama.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)