Piše: Pave PAVLOVIĆ

Iako se nismo upoznali, osjećao sam koliko smo bliski. I njega i mene putevi sudbine doveli su do zemlje gdje se nebo spaja sa zemljom negdje u beskraju horizonta.

I kako se naviknuti na nisku zemlju, na plohu gdje nema ni brežuljka, brda, a kamoli planine. I gdje god pogledaš sve je isto, ravno do dosade. Kako se naviknuti na predjele koji u raju cvijeća bude tugu za zavičajem, rodnim krajem gdje su te svakog jutra dočekivale razne kote, na ovim i onim nadmorskim visinama, i činile sliku na kojoj se odmaraju oči i puni srce ljepotom prirode koja te okružuje. U kojoj najbolje osjetiš da se krajolik sjećanja stalno mijenja i donosi sretne i tužne dane, upravo kao i život koji živimo ili smo živjeli.

Za njega, za Envera Bužu, što je svom imenu s pravom dodao ono Art, prvi put sam čuo kada su mi o njegovom talentu javljali zemljaci što su okupljeni u Udruženju bosanskih umjetnika Holandije. Kada sam pogledao prve radove slikara amatera, ili naivca Buže, znao sam da to treba da dospije do šire publike. Zato sam u Oslobođenju 2013.godine objavio tekst koji slijedi. 

Ratni vihor odnio je Envera Bužu iz Osenika, kod Hadžića, hiljadama kilometara daleko u beskrajnu ravnicu Holandije. Silom prilika je otišao iz Bosne, ali ona nikada iz njegovih sjećanja, duše. Vulkan emocija i nostalgije nije ga, srećom, kao mnoge iz bh. dijaspore odveo u mrak depresije, nego pobudio erupciju slikarskog talenta što oduševljava posjetitelje njegove prve samostalne izložbe u nizozemskom gradu Helmondu. 

U zemlji Rembranta i Van Gogha, koja je stoljećima svijetu darivala najljepše likovne radove, nije lako privući pažnju poznavatelja platna i kista. Zato je uspjeh 58-godišnjaka još vrijedniji. U visokom stilu slikara-naivca sa prostora našeg regiona, Enver Bužu donosi umjetnosti hladne, sjeverne zemlje toplinu njegove Bosne i ljepotu predjela koji se nikada ne mogu zaboraviti.

...I prije tri godine nostalgija je nadjačala visoki standard života Kraljevine Nederland. Slikar Enver Bužo Art vratio se na polja i visove svojih slika, vratio da sa još više snage i umjetničkih izričaja stvara djela u kojima ne treba tražiti duboku likovnost, nego osjećaje što probijaju iz svakog djelića platna na štafelaju.

Planirao sam ovog ljeta da konačno upoznam Envera Bužu Art i da uživam u zelenilu njegovog Osenika. Na žalost, priroda života bila je jača. Proteklih dana u 70. godini zauvijek je preselio Enver Bužo u svoje slike.

(DEPO PORTAL/ad)