Da u svaku politiku treba uključiti i jednu drugu politku – ekonomsku ili u ovom slučaju energetsku, jasno je i iz primjera Gaze. Rat koji Izrael vodi na ovom području već drugu godinu, pravdajući ga borbom protiv Hamasa nakon napada 7. oktobra 2023. godine, u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi i zarobljeno 251 talac, do sada je odnio najmanje 47.500 palestinskih života. No, osim humanitarne katastrofe, ovaj sukob je skrenuo pažnju i na prirodna bogatstva tog regiona, piše Forbes BiH.

Iako je izraelska vojska Pojas Gaze pretvorila u ruševine – uništavajući domove, bolnice, ceste i ključnu infrastrukturu – jedno je područje ostalo netaknuto: rezerve prirodnog plina u priobalnom pojasu Gaze u neiskorištenoj Gaza Marine.

Prva otkrića

British Gas je, piše Midlee East Eye, 1999., potvrdio da se rezerve u Gaza Marine procjenjuju na 31,1 milijardi kubnih metara (BCM) prirodnog plina, podsjećajući kako su iste godine palestinske vlasti dodijelile British Gasu 25-godišnji ugovor za eksploataciju polja prirodnog plina iz ovog područja, od čega Palestinci do danas nisu imali nikakve koristi.

Iako je nekoliko izraelskih premijera, uključujući i trenutnog, Benjamina Netanyahua, odobravalo Palestincima da iskoriste resurse Gaza Marine, ono bi uvijek bilo povučeno, piše dalje Middle East Eye, pod izgovorom straha da će prihodi otići za “finansiranje terorizma” protiv Izraela.

Kada govorimo o prirodnim resursim ovog područja, onda je vrlo važno sagledati širi kontekst Levantskog basena. Ovo ogromno podmorsko nalazište nafte i prirodnog plina koje se proteže duž istočnog Sredozemlja, i obuhvata obale Izraela, Gaze, Libana, Sirije i Kipra, dodatno je povećalo geopolitičke tenzije, jer različite zemlje polažu pravo na eksploataciju ovih resursa. Procjenjuje se da ovo polje sadrži oko 122 biliona kubičnih stopa prirodnog plina ili 3452,6 milijardi kubičnih metara (Bcm) prirodnog gasa.

Ključna nalazišta Gaza Marine 1 i 2

Kolike su mu mogućnosti najbolje će se vidjeti ako ovu količinu uporedimo sa drugim nalazištima. Naprimjer, Gaza Marine, koja je dio Levantskog mora i predstavlja relativno uski morski prostor između Pojasa Gaze i Egipta, te ima značajan strateški uticaj jer je smješten blizu ključnih pomorskih puteva, sadrži oko 31,13 milijardi kubičnih metara (Bcm) prirodnog gasa, što je znatno manje od naprimjer nalazišta Tamaar i Leviatan, dva od najpoznatijih gasnih nalazišta u Levantskom basenu (Tamaar u vlasništvu Izraela sa više od 300 BCM i Leviatan, uglavnom pod izraelskom kontrolom sa više od 600 BCM prirodnog gasa. Ruske rezerve plina iznose 37.000 BCM, dok se globalne dokazane rezerve procenjuju na oko 198.000 BCM.

U kontekstu Gaze, njena ključna nalazišta Gaza Marine 1 i 2, otkrivena krajem 90-ih godina, Palestincima bi mogla donijeti i ekonomsku nezavisnost. No, u sadašnjem kontekstu dešavanja, teško da će ovouskoro biti realnost.

Kako se navodi na blogu Odjela za stratigrafiju, sedimentologiju i paleontologiju Evropske unije za geonauku, licenca Gaza Marine, dodijeljena 1999. godine, prvobitno kompanijama British Gas i CC Oil & Gas, obuhvata cjelokupno morsko područje ispred Gaze. Plinsko nalazište, otkriveno korištenjem 3D seizmičke tehnologije u Levantskom basenu, nalazi se otprilike 35 kilometara od obale Gaze. Istražna bušotina Gaza Marine-1 izbušena 2000. godine na dubini od 603 metra, potvrdila je komercijalno isplative rezerve plina. Naknadno je bušotina Gaza Marine-2 procijenila rezerve na više od jednog biliona kubnih stopa na dubini od 535 metara. Nakon što je Shell preuzeo British Gas, CC Oil & Gas i Palestinski investicijski fond preuzeli su udio Shell-a, pri čemu svaka strana sada posjeduje 50 posto.

Iako su Sporazumi iz Osla dodijelili Palestinskoj upravi pomorsku jurisdikciju, izraelski otpor i političke komplikacije ometali su razvoj ovih plinskih polja. Pregovori između British Gasa, Palestinske uprave i izraelske vlade, nailazili su na poteškoće, a pokušaji isporuke plina Izraelu suočavali su se s preprekama. Danas, uprkos otkriću plina, potencijal Gaza Marine nalazišta ostaje neiskorišten, uz stalne sukobe između onih koji podržavaju i onih koji sprečavaju njegov razvoj.

Rasprava o tome kako najbolje iskoristiti polje traje više od dva desetljeća, s minimalnim napretkom dok su se prava i licence za bušenje suočavali s raspravama i kašnjenjima u različitim fazama.

Amerika nije zainteresirana za resurse?

Osim prirodnog plina iz Gaze, MEE podsjeća kako Izrael eksploatiše palestinski prirodni plin iz naftno-plinskog polja Meged na okupiranoj Zapadnoj obali pod izgovorom da se polje nalazi zapadno od linije primirja iz 1948. godine.

Jedna od spekulacija koja se mogla čuti u posljednje vrijeme, nakon što je američki predsjednik Donald Trump iznio plan kako je Palestince iz pojasa Gaze potrebno raseliti u Jordan i Egipat, gdje bi im, kako kaže, bile izgrađene kuće i omogućen život u miru, otvorio je i teoriju da Trumpov interes za ovo područje treba tražiti i u nalazištima plina, na šta je Brenda Shaffer, stručnjakinja za energetiku pri Fondaciji za odbranu demokracija (FDD) i američkoj Mornaričkoj postdiplomskoj školi, na svom X-u demantirala ove pretpostavke.

- U današnjim komentarima o Trumpovim planovima za Gazu, mnogi su spomenuli izvore prirodnog plina u Gazi. Ljudi, saberite se, manje je od 30 milijardi kubnih metara. Nije glavni ekonomski ili geopolitički faktor.

Ovime je poručila da je ovo polje značajno za Palestinu, ali malo u poređenju sa velikim svjetskim nalazištima.

(Forbes BiH/DEPO PORTAL/ad)