Papa Franjo je u bolnici zbog obostrane upale pluća, a svijet je u stanju pripravnosti zbog mogućnosti njegove smrti. Kad se to dogodi, odmah će biti pokrenut strogo definition niz događaja, usavršen tokom stoljeća. Neke vatikanske tradicije potiču još iz doba drevnog Rima.

Franjo, koji je u mladosti izgubio dio pluća zbog respiratorne infekcije i u posljednje vrijeme se bori s narušenim zdravljem, prošle je godine odobrio pojednostavljenu sahranu za sebe, odbacujući neke od drevnijih obreda i rituala koji se tradicionalno odvijaju kada papa preminе.

Ipak, odrešene tradicije i protokoli će biti poštovani, a na kraju će novi vođa Katoličke crkve biti izabran u visoko rizičnom izboru gdje se progresivni i konzervativni kardinali nadmeću za kontrolu nad institucijom koja širom svijeta broji milijardu vjernika.

Tradicionalno, posao potvrđivanja smrti pape pripada kardinalu kamerlengu (visokom vatikanskom zvaničniku). Trenutno tu poziciju obavlja irski kardinal Kevin Farrell, piše politico.eu, a prenosi N1.

Ako se bude slijedila tradicija, Farrell će posjetiti tijelo pape Franje u njegovoj privatnoj kapeli i dozvati ga imenom da ga probudi. Danas je ovo uglavnom simboličan čin, jer će ljekari već prethodno potvrditi smrt pontifa standardnim medicinskim metodama. (Često ponavljani mit kaže da kamerlengo nježno udara papinu glavu srebrnim čekićem, ali Vatikan je to više puta negirao).

Kada papa ne odgovori, prema tradiciji, njegov prsten pečatnjak, koji služi kao pečat za zvanične papinske dokumente, biva uništen ili oštećen, što simbolizuje kraj njegove vladavine, a papinski apartmani se zapečaćuju. Kamerlengo tada obavještava Kolegijum kardinala, tijelo visokih crkvenih zvaničnika, o papinoj smrti, prije nego što Vatikan zvanično objavi vijest svijetu putem saopštenja za medije.

Papina smrt pokreće devetodnevni period žalosti, poznat kao Novendiale, običaj koji potiče iz drevnog Rima. Italija također obično proglašava period nacionalne žalosti.

Njegovo tijelo biće blagoslovljeno, obučeno u papinske odežde i izloženo u Bazilici Svetog Petra kako bi mu javnost mogla odati počast. Stotine hiljada ljudi, uključujući strane državnike i svjetske lidere, stajaće u redu da mu odaju posljednju počast. U prošlosti, papino tijelo je bilo izloženo na podignutoj platformi poznatoj kao katafalk, ali Franjini pojednostavljeni pogrebni obredi predviđaju da će on ležati u otvorenom kovčegu, bez suvišnog ceremonijala i pompe.

Historijski gledano, pape su često bile balzamovane, a nekima su organi uklanjani prije sahrane — crkva u blizini Fontane di Trevi u Rimu čuva srca više od 20 papa u mramornim urnama, konzervisana kao svete relikvije — ali ove prakse su vremenom napuštene.

Dok papa Franjo bude ležao izložen, svakodnevno će se održavati molitveni obredi i mise zadušnice u Bazilici Svetog Petra, kao i širom katoličkog svijeta.

Istovremeno, Vatikan ulazi u period tranzicije, poznat kao sede vacante (što znači “sjedište je prazno”), tokom kojeg privremenu upravu nad crkvom preuzima Kolegijum kardinala — iako nijedna krupna odluka ne može biti donijeta dok novi papa ne bude izabran.

Papina sahrana najvjerovatnije će se održati na Trgu Svetog Petra, gdje će se okupiti ogromna masa ožalošćenih. Sprovodnu misu predvodi dekan Kolegijuma kardinala, koji je trenutno 91-godišnji Italijan Đovani Batista Re.

Prema tradiciji, papa se sahranjuje u Vatikanškim grotnama, kriptama ispod Bazilike Svetog Petra, gdje je sahranjeno skoro 100 papa, uključujući Franjinog prethodnika, papu Benedikta XVI, koji se povukao 2013. godine i preminuo 2022.

Međutim, Franjo je u jednom intervjuu iz 2023. rekao da je izabrao baziliku Santa Maria Maggiore u Rimu — jednu od svojih omiljenih i najposjećenijih crkava — kao svoje posljednje počivalište, što ga čini prvim papom u stoljeću koji će biti sahranjen izvan Vatikana.

Nekada su pape bile sahranjivane u tri kovčega — od čempresa, cinka i brijesta, umetnuta jedan u drugi, ali Franjo je naložio da bude sahranjen u jednom kovčegu, od drveta i cinka.

Kada je Benedikt XVI sahranjen, u njegovom kovčegu su bile i kovanice iz njegovog pontifikata, kao i metalna kapsula s papirnim svitkom, poznata kao rogito — dokument od 1.000 riječi koji opisuje njegov život i pontifikat. Očekuje se da će Franjo biti sahranjen sa svojim vlastitim rogito, koji će dokumentovati njegov jedinstveni pontifikat.

Dvije do tri sedmice nakon papine sahrane, Kolegijum kardinala okupiće se u Sikstinskoj kapeli kako bi održao konklavu, strogo povjerljiv proces izbora novog pape.

Teoretski, svaki kršteni katolički muškarac može postati papa, ali posljednjih 700 godina papa je uvijek biran iz Kolegijuma kardinala.

Velika većina od 266 papa u historiji bili su Evropljani. Franjo, rođen kao Horhe Mario Bergoljo u Argentini, prvi je neevropski papa u 1.300 godina.

Za razliku od obične politike, kandidati za papu ne vode kampanju. Vatikanolozi kandidate koji imaju dobru šansu nazivaju papabile (“pogodni za papu”).

Na dan glasanja, Sikstinska kapela biva fizički zatvorena, a kardinali koji su položili zakletvu o tajnosti zaključavaju se unutra.

Samo kardinali mlađi od 80 godina mogu glasati. Oko 120 njih tajno upisuje ime svog kandidata na glasački listić i stavlja ga u pehar na oltaru.

Ako nijedan kandidat ne osvoji dvotrećinsku većinu, glasanje se ponavlja do četiri puta dnevno.

Konklava koja je izabrala papu Franju 2013. trajala je oko 24 sata i bilo je pet glasanja, ali proces može trajati duže; Konklava u 13. vijeku trajala je oko tri godine, dok je druga u 18. veku trajala četiri meseca.

Nakon što se glasački listići prebroje, spaljuju se u peći u Sikstinskoj kapeli, koju su prije postavili vatikanski vatrogasci. Druga peć gori hemikaliju šaljući dimni signal kroz dimnjak u vanjski svijet: crni dim znači da novi papa nije izabran, bijeli dim znači da jeste.

Kada papa bude izabran, predstavnik Kolegijuma kardinala pročitaće latinsku objavu Habemus papam, što znači “Imamo papu”, s glavnog balkona Bazilike Svetog Petra, pred hiljadama okupljenih vjernika.

Zatim će novoizabrani papa, nakon što odabere papinsko ime (najvjerovatnije u čast nekog sveca ili prethodnika) i obuče bijelu odoru, izaći na balkon kako bi održao svoj prvi govor pred javnošću. Time Katolička crkva dobija novog vođu.

Osim što određuje učenja i moralna načela crkve, papa ima i značajnu diplomatsku i političku moć u svjetskoj politici, djelujući kao posrednik u globalnim sukobima i usmjeravajući humanitarne napore.

Većina papa služi do kraja svog života. Papa Benedikt XVI, koji je abdicirao 2013. godine, u 85. godini, zbog narušenog zdravlja, bio je prvi pontif koji se povukao u posljednjih 600 godina.

(DEPO PORTAL/mm)