Osiljena većina u Skupštini Tuzlanskog kantona (SDA –DF) je usvojila zakon kojim su značajno podignuta primanja kantonalnih zvaničnika, a naročito poslanika. To je, sasvim očekivano, “prelilo čašu” ogorčenosti građana, jer se desilo samo par dana nakon velikog protesta učenika i studenata  zbog drastičnog poskupljenja autobuskog prijevoza i u iščekivanju raznih drugih pobuna protiv aktuelne vlasti. 

Ono što nikako nije bilo očekivano je da zbog tog čina najteže “duševne boli” doživi, da najozlojeđeniji bude i najžešće javno reaguje Zlatan Begić, predsjednik Kantonalnog odbora DF-a i državni poslanik. On je energično zahtijevao suspenziju pomenutog zakonskog propisa te zbog njega na prečac izbacio iz DF-a Žarka Vujovića, predsjednika Skupštine TK-a, koji je istovremeno delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, a usput i proslavljeni partijski “stokućar” - prvo SDP, pa SD, onda DF. A šta mu je sljedeće? – nije baš pitanje za milion dolara, jer samo jedna prilika je ostala.

 
O ČEMU BESJEDI BEGIĆ?

Begić je obrazložio da je te poteze povukao "zbog mogućeg potpirivanja potpuno opravdanog bunta građana TK", kao i zbog "teškog kršenja statutarnih principa socijalne pravde i društvene solidarnosti na kojima se zasniva politika Demokratske fronte".

O čemu besjedi ovaj tip, koji je i sam godinama parlamentarni "bubreg u loju", i to onom "najmasnijem" – državnom? To je horsko pitanje ljudi koji imalo poznaju političku scenu i opšte stanje stvari u TK-u. Pa gdje mu (Begiću) nestaše ti statutarni principi, socijalna pravda i društvena solidarnost svih prethodnih godina, otkako je njegov DF, u strasnom zagrljaju sa SDA, temeljito provodio i provodi  zločinačke poduhvate  uništavanja UKC-a, Aerodroma, obrazovanja, bezbijednosti građana, a naročito građanki, i svega ostalog u TK-u?

SELEKTIVNA KRIVICA

I kako to da gospodina Begića bar malo ranije ne safata ovaj napad "bolećivosti" za narodne muke i nevolje? Pa ne pusti koju suzu i ne uputi koji vapaj na skoro dvogodišnje mučenje i ubijanje onkoloških bolesnika na UKC-u zbog bezočnih tenderskih muljaža oko nabavke akceleratora? I zbog nedostatka osnovnih lijekova? I uopšte zbog usiljenog satiranja i zatiranja ove nekada najuglednije zdravstvene ustanove u zemlji? Jeste tu SDA igrala glavnu ulogu, ali ostaje na svemu i neizbrisiv muhur DF-a, kao njihovog neraskidivog saučesnika u vlasti i obilju pratećih slasti, a sve na jadu i čemeru narodnom.

Da je ovo Begićevo moralisanje oko Zakona o platama  ne samo fatalno prezakašnjelo, već i vrišteće nevjerodostojno, svjedoči činjenica da, bar zasad, nije falila ni dlaka s glave Borisu Krešiću, DF-om zamjeniku predsjednika Skupštine TK-a, dakle kažnjenog Vujovića. I to bez obzira na napadnu činjenicu da je Krešić glasao za isti sporni zakon i da njegove odredbe aktivno brani u medijima, kao uostalom i samog Vujovića, prisustvujući njegovoj press konferenciji.

BITKA ZA "BOLJU PROŠLOST"

I sad, ako je Vujović "pao" zbog kršenja "svetih" statutarnih principa socijalne pravde i društvene solidarnosti na kojima se zasniva politika Demokratske fronte, zašto je Krešić kao kršitelj istog toga ostao netaknut, kao i još dvoje poslanika DF-a? 

Na prvi utisak, dakle, čudi što taj Zlatan Begić, u žestokom napadu "pravedničkog" gnjeva koji je odjeknuo u cijeloj zemlji, nije rastjerao cijeli "svoj" izdajnički poslanički klub?

A na drugi, i ne čudi jer onda bi, uz tobožnji gnjev koji je javno isporučio narodu, istom tom narodu poslao i gromku poruku da je "nešto truhlo" u Fronti Demokratskoj! A narod bi na to odreagovao po svom rezonu - da "od glave"…

I tako je u DF-om dijelu "koalicije mraka", kako građani zovu vladajući dvojac u TK-u, do krupnog kadrovskog potresa došlo zbog simboličkog pokušaja da se izbacivanjem  šefa zakonodavne vlasti zabašuri vlastiti doprinos najpogubnijoj vladavini od osnivanja TK-a, te redizajnira stvarna u neku "bolju prošlost.

UMIHANIĆEV GRIJEH

A u vrhuški SDA, kako najavljuju kuloarski izvori, mogla bi se desiti "zvučna" smjena upravo u cilju očuvanja dosadašnje pljačkaške politike, gdje se kao "remetilački faktor" pojavio Šekib Umihanić, direktor UKC-a, predsjednik Kantonalnog odbora SDA i njihovog poslaničkog kluba u Skupštini TK-a. Njegov grijeh je, navodno, što je kao novi direktor za relativno kratko vrijeme uspio da provede tender i nabavi akcelerator te tako prekine dugotrajnu agoniju onkoloških pacijenata i njihovih porodica.

Time je pokvario strateški plan one struje kantonalne SDA koju čine dijelovi menadžmenta i upravnog odbora UKC-a, kao i najuticajniji kadrovi iz Fondu zdravstva. A ta ekipa je planirala da se debelo "ugradi" pri nabavci akceleratora. Zbog toga je svjesno razvlačila onu morbidnu tenderijadu, što je donosilo teške patnje i odnijelo mnoge živote. I što bi, ako u neki "ponedjeljak" dođe pravna država, koja u TK-u odavno nije viđena, moralo biti sankcionisano kao organizovani zločinački poduhvat protiv naroda.

Inače, Umihanić je predstavnik druge, trenutno najjače frakcije koju kontroliše najmoćniji SDA-ovac u TK-u, čuveni Hodža iz Živinica. Međutim "oštećeni tenderaši" imaju jaku kartu za ucjenu i odmazdu protiv Umihanića i njegovih pokrovitelja, a to je mogućnost da se spanđaju sa opozicijom (gdje međusobno “očijukanje” nikad nije prestajalo) i izbace Hodžinu  družinu iz kantonalne vlasti, što bi za ove bio težak gubitak pred naredne opšte izbore.

MRTVA-HLADNA OPOZICIJA

U svakom slučaju, Tuzlanski kanton naveliko ulazi u period krupnih potresa i napetosti, što zbog unutarstranačkih lomova u vladajućim strankama, što zbog sve većih protesta građana koji više neće da trpe svakovrsni teror otuđene i pohlepne vladajuće klike. 

Jedini koji ostaju mrtvi-hladni su pripadnici opozicije, uporno se ne miješajući u svoj posao. Drečavo bezbojni i bezlični, oni su zaokupljeni isključivo kalkulacijama oko izbornih lista za opšte izbore. A vlast i slast će im, kako računaju, biti nebeski dar. Bilo zbog pomenutog mogućeg odvajanja antiHodžine SDA-frakcije, što je brža opcija, ili zbog pobuna i ogorčenosti građana sadašanjom "koalicijom mraka" u TK-u, zbog čega bi očajnički na izborima mogli da potraže neko svjetlo u opoziciji, bez obzira što ista na istinsku opoziciju i ne liči. 

To jeste sporija varijanta, ali opzicionim poslanicima se i onako nikud ne žuri. I oni uživaju u povišenim primanjima za koja su, što je u svemu najslađe, krivi drugi.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)