Gotovo svaka mlada žena u Kazahstanu zna da bi mogla biti oteta radi sklapanja braka. U takvim slučajevima svi njihovi planovi za budućnost bivaju uništeni. Tako je bilo i s Gulmirom K.
Gulmirina priča
Medicinska sestra iz Almatija ispričala je za Deutshe Welle kako je bila oteta kada je imala 19 godina.
„To je bilo prije skoro dvadeset godina. Studirala sam u Almatiju i navečer se vraćala kući s fakulteta. Auto se zaustavio, tri muškarca su iskočila, uhvatila me, gurnula na stražnje sjedalo i prekrila dekom. Dvojica su sjedila pored mene i držala me", prisjeća se.
„Nakon dva sata bila sam u kući u jednom selu, gdje su mi žene odmah stavile bijelu maramu, kako tradicija nalaže. Shvatila sam da sam oteta radi udaje. Nisam se mogla osloboditi i ubrzo sam upoznala svog budućeg supruga, kojeg nikad prije nisam vidjela. Još istog dana oduzeo mi je nevinost", kaže Gulmira, koja ne želi otkriti svoje prezime.
Tek tjedan dana kasnije uspjela je stupiti u kontakt s roditeljima. Međutim, očekivana pomoć nije stigla.
„Moj otac je samo rekao da sam sama kriva za sve. Nazvao me sramotom za cijelu obitelj i rekao da me ne želi više vidjeti. Tako sam postala žena muškarca čija obitelj jedva spaja kraj s krajem. Moji roditelji, s druge strane, bili su imućni", dodaje Gulmira.
Tek devet godina kasnije uspjela je pobjeći iz prisilnog braka. „U to vrijeme već sam imala dvoje djece. U jednoj klinici slučajno sam srela školsku prijateljicu kojoj sam ispričala svoju priču. Savjetovala mi je da jednostavno odem natrag u Almatij s djecom, što sam i učinila. Kasnije mi je pomogla s razvodom i traženjem posla. Mom bivšem suprugu sve je bilo svejedno. Da je tada postojalo kazneno gonjenje za otmicu nevjesta, o čemu se sada raspravlja, moj bi život izgledao drugačije. Nikad nisam uspjela završiti studij."
Dugogodišnje rasprave o kaznama
U Kazahstanu se od sredine 1990-ih godina raspravlja o potrebi kaznenog gonjenja otmica radi prisilnog braka. Aktivisti i borci za ljudska prava već gotovo 30 godina ukazuju na to da sudionici takvih slučajeva ne odgovaraju za svoja djela.
Članak 125. Kaznenog zakona predviđa kaznu zatvora od četiri do sedam godina za otmicu. Međutim, ako otmičar pusti otetu osobu, može izbjeći pravdi, što je također navedeno u članku 125. Vlasti su dosad zanemarivale ovu rupu u zakonu, čime su poticale počinitelje da samo formalno oslobode otete žene nakon prisilne udaje.
Nova nada za promjene
Prve nade u promjene pojavile su se u kolovozu 2023. godine, kada je ombudsman za ljudska prava kazahstanskog predsjednika Artur Lastajev najavio nacrt zakona kojim bi otmica nevjesta postala kazneno djelo.
„Zatražili smo od glavnog državnog tužitelja da izradi poseban popis kaznenih djela kako bi se ona izdvojila iz članka 125. Prijedlog se temelji na iskustvima susjednih zemalja i preporukama Ujedinjenih naroda", rekao je Lastajev novinarima u glavnom gradu Astani.
Unatoč obećanju glavnog državnog tužitelja da će podržati ovu inicijativu, ništa se nije dogodilo. Šest mjeseci kasnije morao je intervenirati predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev.
„U našoj zemlji postoje ljudi koji pod krinkom navodnih nacionalnih tradicija pokušavaju opravdati otmicu nevjesta. To se ni na koji način ne može opravdati i protivi se idealima naprednog društva u kojem su dostojanstvo, prava i slobode svakog čovjeka apsolutne vrijednosti", izjavio je Tokajev.
"Otmica nevjesta nikad nije bila prava tradicija"
Bez ove izjave predsjednika bilo bi gotovo nemoguće ponovno staviti ovu temu na dnevni red, kaže zastupnik donjeg doma vladajuće stranke Amanat Murat Abenov.
Istovremeno napominje da otmica nevjesta u svom današnjem obliku, koji je posebno raširen na jugu i zapadu zemlje, a povremeno se događa i u Astani i Almatiju, među Kazasima ranije nije postojala. „U srednjem vijeku otmica žena bila je dopuštena samo tijekom vojnih operacija, i to kao ratni plijen. Otmica djevojaka iz obitelji koje nisu sudjelovale u ratu smatrala se vrlo teškim zločinom za koji je čak bila predviđena smrtna kazna", kaže Abenov.
Ombudsman Lastajev želi uvesti dodatni članak u Kazneni zakon kojim bi se otmica radi prisilnog braka kažnjavala zatvorskom kaznom do tri godine. „Ako je žrtva maloljetna, kazna se povećava na pet godina. Ako otmica ima teške posljedice za žrtvu, prijeti kazna do deset godina zatvora", izjavio je zastupnik Abenov o planovima povjerenika za ljudska prava. Silovanja bi trebala biti kažnjavana zasebno.
Nakon izmjene zakona broj prijava otmica znatno će porasti, uvjeren je zastupnik vladajuće stranke: „U posljednje tri godine službeno je zabilježeno 214 prijava, iako znam da je bilo mnogo više pokušaja podnošenja prijava. Samo deset slučajeva završilo je na sudu. Svi ostali, to jest 93 posto, odbačeni su zbog nedostatka dokaza."
Kritika obrazovnog sustava
Odvjetnica i aktivistica za ljudska prava Halida Ašigulova ističe kako država nije uspjela u pravnom obrazovanju, posebno u regijama gdje se otmica nevjesta još prakticira.
„Naša mladež ne dobiva dovoljno informacija o ljudskim pravima ni u školama niti na sveučilištima. Malo znaju o bračnom i obiteljskom zakonu, prema kojem brak može biti sklopljen samo uz slobodan i nesmetan pristanak oba partnera", ističe Ašigulova.
Ona također polaže nade u kazahstansku mladež, koja se sve više distancira od starih tradicija.
(DW/DEPO PORTAL/ad/Foto:ILustracija)