SVJETLOST: Najznačajnija bosanska izdavačka kuća u posljednjih pola stoljeća. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina "Svjetlost" doživljava svoju veliku ekspanziju, dočekavši početak rata kao najuspješniji izdavač na prostorima bivše Jugoslavije. Razvitak ovog preduzeća do svojevrsnog mogula izdavačke djelatnosti na ovim prostorima treba, prije svega, zahvaliti odličnoj uređivačkoj politici čuvenog direktora "Svjetlosti" Gavrila Grahovca, danas direktora "Bosanske knjige". Rijetko su gdje u Bosni posljednjih tridesetak godina na jednom mjestu bili angažirani toliki intelektualni autoriteti i potencijali kao što je to bio slučaj sa uređivačkim poslom u "Svjetlosti"; znamenita edicija Kulturna baština BiH učinila je mnogo u upoznavanju tadašnjih generacija čitalaca sa, u to vrijeme, nepoznatom kulturnom poviješću BiH.
TAKO TI JE MALA MOJA KAD LJUBI BOSANAC: Pjesma koja je označila pobjedu bosanskog mačo imidža. Stvorio ju je, naravno, Goran Bregović, a pjevao Željko Bebek; bio je to hit koji je od Bijelog dugmeta napravio muzičkog monstruma, a od Bosanaca traženu robu u odmaralištima, kamp-kućicama i šatorima Jadrana. Zarazno se širila po svim prostorima koje je prethodno opojasao Josip Broz, a reperi te pjesme ostali su do današnjeg dana: tako se može, recimo, desiti da na jednoj ekskluzivno hrvatskoj proslavi Nogometnog kluba "Croatia" u Münchenu 1995. nekoliko hiljada Hrvata i Hrvatica priliku za potpunu egzaltaciju i dernek dočeka tek kada ih Bebek, kao jedan od gostiju programa, upita, onako kako je to nekad znao: "Jesi l' mala ljubila do sada?!?"
TANOVIĆ, BAKIR: Filmski redatelj i snimatelj, historičar. Izraziti predstavnik "sarajevske škole dokumentarnog filma" (Ime čovjeka, Kešonci). Istovremeno, Tanović je bio najdosljedniji filmski autor koji se bavio temama iz bosanske kulturne baštine i tradicije (Kameni spavač i Naslijeđe po scenarijima Maka Dizdara, Sve što ostaje, Znamenja stare bosanske države). Režirao je i dva igrana filma: Ljubav i bijes (1976) i Ovčar (1971) koji pripada samom vrhu bosanske kinematografije. Scenarij Omer-paša Latas, iako prvobitno odobren, nikada nije realiziran. Razumije se: iz političkih razloga.
TEVERSENOVE BAJKE: Humorističko-muzička serija TV Sarajevo. Producirana je i emitirana polovinom 70-ih godina; zapravo, bio je to pionirski projekat koji je umnogome utjecao na kulturnu scenu Sarajeva tih godina. Promovirala je specifično sarajevski humor i odnos naspram života, te kasniji "new primitives" pokret možemo shvatiti kao prirodni nastavak ove serije. Ideolog ove serije bio je, naravno, Mirza Tanović, a igrali su još Vlado Gačina, Dragan Jovičić i čitava jedna generacija glumaca koji su se tih godina pojavili na glumačkoj sceni.
TV SARAJEVO: Još jedno "čudo bosanskog komunizma". Državna TV stanica koja je svoj program emitirala na dvije mreže (Prvi i Drugi kanal). Zajedno sa Radio Sarajevom (četiri kanala), ovaj medijski mastodont, sa preko 2.000 zaposlenih uoči rata, svojom vlastitom produkcijom informativnih, dokumentarnih, igranih, muzičkih, zabavnih, sportskih, dječijih programa, davao je građanstvu toliko potrebni osjećaj stabilnosti i snage Republike. U ratu je RTV Sarajevo, ili ono što je od nje ostalo, postala RTVBiH; danas je to kuća koja se koprca u borbi za goli fizički opstanak. Šta će u budućnosti biti sa ovom kućom, ne zna se, ali sasvim je izvjesno da je arhiv ove kuće danas neprocjenjivo kulturno-povijesno blago koje će se tek istraživati.
VALTER BRANI SARAJEVO: Kultno filmsko ostvarenje "bosanskog duha". Partizanski filmovi snimali su se na svim prostorima nekadašnje Jugoslavije, ali nikada nisu, kao u ovom filmu Hajrudina Krvavca Sibe, poslužili za stvaranje jednog tako efektnog mitskog diskursa o duhu jednog grada kao što je to bio slučaj sa Valterom. Ukratko, legenda o Gradu živi.
ZULFIKARPAŠIĆ, ADIL: Najpoznatiji bosanski emigrant. Zulfikarpašić je jedan od onih za koje možemo reći da je živio životom epohe. Rođen je u bogatoj bošnjačkoj familiji iz Foče, u Drugom svjetskom ratu oficir u partizanima, potom dolazi karijera u novoj komunističkoj vlasti, odlazak u političku emigraciju. Tokom šezdesetih pokreće Bosanske poglede, list demokratske orijentacije; agitira za nacionalnu identifikaciju kroz bošnjaštvo. Od 70-ih posvećuje se stvaranju Bošnjačkog instituta u Zürichu, član je Demokratske alternative, vizionarske inicijative političkih emigranata Srba, Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka, Makedonaca, sa pokušajem rješenja nacionalnih problema u bivšoj Jugoslaviji bez rata i krvi. Godine 1990. Zulfikarpašić je ponovno u Bosni, ali ostaje na margini glavnog toka političkih događaja. Ipak, njegova borba za bošnjaštvo nezaobilazna je epizoda iz naše nedavne kulturne povijesti.
(DEPO Portal/ak)