PALDUM, HANKA: Primadona bosanske folk pjesme. Uvijek negdje između klasičnog i novokomponovanog narodnog zvuka, Hanka Paldum je zvijezda koju poštuju svi: od ministara i njihovih vozača, univerzitetskih profesora i zidara, penzionera i srednjoškolaca na ekskurziji u Poreču. Jedna je od rijetkih folk zvijezda koja je uspjela napuniti zagrebačku dvoranu "Vatroslav Lisinski".
POZDERAC, HAMDIJA: U Titovoj Bosni bilo je raznih političara i njihovih priča, ali će Hamdija Pozderac, porijeklom iz partizanske krajiške porodice, ostati zapamćen kao Bosanac (i Bošnjak) koji je u vrijeme komunizma Bosni vraćao izgubljeno političko dostojanstvo. Od 70-ih do kraja 80-ih godina, Bosna i Hercegovina se, oslanjajući se na odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, ponovo postavljala kao ravnopravna ostalim republikama. Bošnjacima (tada Muslimanima) je, uprkos protivljenjima iz Zagreba i, prije svega, Beograda, priznato pravo na nacionalni identitet. Bilo je to vrijeme ekonomskog prosperiteta i velikih duhovnih previranja probosanskih intelektualnih snaga u zemlji. Zbog toga je Pozderac mnogima bio trn u oku, a kampanja protiv njega eskalirala je u drugoj polovini 80-ih, kada je, preko afere "Agrokomerc", uklonjen sa političke scene i praktično otjeran u smrt. Zapravo, političkom eliminacijom Hamdije Pozderca pripremala se i eliminacija posebnosti i državnosti same Bosne. Pao je samo Hamdija.
PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA: Godine 1907. austrougarske vlasti su zvaničnim dekretom ukinule bosanski jezik. Desetljećima nakon toga, zbog činjenice da bošnjačka intelektualna elita nije imala pravo da učestvuje u raspravi o jeziku, bosanski jezik bio je potisnut sa kulturne scene; brigu o njegovom očuvanju preuzele su, ni krive ni dužne, naše nene. Zato je objavljivanje Pravopisa bosanskog jezika autora Senahida Halilovića 1996. godine bio veliki događaj u recentnoj kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine.
PRAZINA, JUKA: Ekstremni primjer bosanskog duha. Prije rata gradski kriminalac, u ratu neprikosnoveni lider urbane gerile koja je u prvim mjesecima branila i odbranila Sarajevo. Klasičan filmski antiheroj novog tipa: ružan, prgav, neurotičan, ne bori se za ideale ("Samo bih volio da mogu opet na miru vodati svog cuku po Vilsonovom i da ženi otvorim frizerski salon", juni 1992). Juka je od prvog dana bio predodređen da postane novi filmski junak Sarajeva, umjesto Valtera. Čak se i njegov kasniji sukob sa samom Armijom BiH na Igmanu, djelovanje zajedno s HVO-om protiv bosanskih snaga u Mostaru, bijeg u emigraciju i kontroverzna smrt na belgijskoj granici savršeno uklapaju u taj još nesnimljeni kultni bosanski film.
PREPOROD, GLASILO IVZ BiH: Prije tridesetak godina u mekteb se išlo s cjepanicom, a vraćalo s novinama koje su se zvale Preporod. Bila je to pomalo mistična veza: cjepanica je služila da se zagrije soba puna ćilima i djece, a Preporod, vjerski list u čijem je impresumu godinama stajalo ime Ahmeda Smajlovića, u vremenima kada je svaki oblik nacionalnog ispoljavanja kod Bošnjaka bio ignoriran, održavao je iluziju da je svijet kojem pripadamo ipak nešto veće od onoga što smo susretali u školama koje su tada nosile imena "25. maj", "Vojin Paleksić" ili "Stipo Đerek". To je razvijalo maštu i poticalo nas da pravimo usporedbe između kalendara i vaktije, Bajrama i Dana mladosti – dovoljno da kasnije shvatimo kako je "bosanski duh" mjera ljudske tolerancije.
PREPOROD, KULTURNO DRUŠTVO BOŠNJAKA: Zakasnjela realizacija nacionalnog romantizma kod Bošnjaka. Barem zasad. Ponovno rođeno u vrijeme propasti komunizma, Kulturno društvo Bošnjaka Preporod obnovilo je duh nacionalnih kulturnih društava koja su na ovim prostorima bila vrlo popularna krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Inicijatori obnove rada društva bili su rahmetli Muhsin Rizvić, rahmetli Alija Isaković, Enes Duraković, Rusmir Mahmutćehajić, Atif Purivatra i drugi intelektualci uključeni u tadašnji vrlo intenzivan duhovni život Bošnjaka. Preporod je inicirao i završio izradu kapitalnog projekta Pravopis bosanskog jezika, pokrenuta je edicija Sto knjiga bošnjačke književnosti, dok se nedavno pojavio i kao izdavač Historije Bošnjaka Mustafe Imamovića. Tokom prvih godina opsade Sarajeva društvo je igralo bitnu ulogu u formuliranju minimuma bošnjačkih nacionalnih interesa, a rezultat tog djelovanja bio je i postignuti nacionalni konsenzus oko vraćanja historijskog imena Bošnjaka. Ipak, mnogi imaju ozbiljne primjedbe (Filipović) da je, svojim nerazumijevanjem procesa, zapravo usporilo razvoj bošnjačke nacionalne misli.
PURIVATRA, ATIF: Teoretičar evolucije bošnjačkog nacionalnog identiteta. Godine 1969. objavio je knjigu rasprava i članaka Nacionalni i politički razvitak Muslimana, a 1974. monografiju JMO u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Purivatra je bio jedan od najangažiranijih intelektualaca u periodu 1968–1971, kada je Bošnjacima, kroz "Muslimanstvo", priznavano pravo na vlastiti nacionalni identitet. Vjerovatno je zbog toga, u godinama uoči rata, bio glasni protivnik bošnjaštva kao "historijski anahronog procesa". No, kao pripadnik evolucionističke škole mišljenja, kasnije je prilagodio svoje stavove. Danas je predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.
REIS EF. CERIĆ, MUSTAFA: Na mjesto reisu-l-uleme izabran je 1993. godine. Bio je prvi reis koji je javno proklamirao bošnjaštvo kao temeljni nacionalni identitet najbrojnijeg naroda u Bosni ("Bošnjaci su muslimani", Večernje novine, juni 1993). Kasnije je, međutim, pokušao kulturni identitet Bošnjaka svesti samo na islamsku duhovnu komponentu, što se pokazalo kao promašena postavka.
(DEPO Portal/ak)