DURAKOVIĆ, NIJAZ: Politički nasljednik Hamdije Pozderca koji je krajem osamdesetih uspio zaustaviti događanje Miloševićeve 'antibirokratske revolucije' u BiH. Nakon čuvene izjave o 'mirisu tamjana koji se širi Bosnom', samo u jednoj sedmici zabilježeno je 436 napada na njega u beogradskoj štampi. Na prvim slobodnim višepartijskim izborima u novembru 1990. demokratski je priznao poraz i predao vlast tronacionalnoj koaliciji (HDZ-SDA-SDS). Tokom rata bio je lider opozicije, član Predsjedništva BiH; tada je objavio i značajnu knjigu Prokletstvo Muslimana. Mada često napadan i etiketiran od političkih protivnika kao 'nacionalni izdajnik', Nijaz Duraković je jedan od rijetkih opozicionih, i ne samo opozicionih, političara i intelektualaca koji razumije burne procese u razvoju bošnjačkog nacionalnog identiteta, kao najvažnijeg političkog i duhovnog procesa koji se događa na ovim prostorima u drugoj polovini ovog stoljeća – uz već stare osvajačke planove Beograda i Zagreba prema Bosni.
DŽINOVIĆ, HARIS: Folk zvijezda novog kova. Obilježio muzičku scenu bivše Jugoslavije u godinama koje su prethodile ratu. Po nekim informacijama, Džinović je bio najtiražnija zvijezda u historiji bosanske i jugoslavenske diskografije uopće. Muzički superioran nad konkurencijom iz narodnjačke branše i uz 'malu pomoć svog velikog prijatelja' Gorana Bregovića, Džinović je posljednja bosanska velika muzička zvijezda koja je čuveni tiražni 'sarajevski fol' prodala do kraja ostatku Jugoslavije. Danas živi u Francuskoj, pjeva po bosanskim kafanama u Njemačkoj i pokušava napraviti karijeru na engleskom govornom području.
DŽUMHUR, ZULFIKAR ZUKO: Rođen u Konjicu 1921. godine. Slikar i karikaturista, novinar i pisac. Radio godinama kao glavni karikaturista u beogradskoj Politici; u vrijeme sukoba Tita sa Staljinom objavio je čuvenu karikaturu u kojoj Marx sjedi za stolom, dok je na zidu iza njegovih leđa velika 'Brkina' slika. Mnogi će kasniju Titovu slabost prema Zuki objašnjavati upravo ovim slučajem, no svjedočanstva kazuju da je Džumhur bio jedan od najinteresantnijih sagovornika koji su hodali ovim prostorima posljednjih pedesetak godina. Uspješno je pisao putopise (Nekrolog jednoj čaršiji, Pisma iz Azije, Hodoljublja), da bi, zajedno s Mirzom Idrizovićem, realizirao danas kultnu seriju TVSA Hodoljublja. Teško je pronaći nekoga ko je svojim lapidarnim rečenicama, tišinom između dvije riječi i uzdahom bolje iskazivao svakodnevnu mudrost bosanskog dunjaluka i njegovih ljudi. Na ahiret je preselio 1989. godine.
FILIPOVIĆ, MUHAMED: Doktor filozofije, akademik, historičar, političar, diplomata... Jednom riječju – Tunjo. Intelektualac koji je svojim znanjem uspio zaista obuhvatiti granice Bosne, i ne samo nje. Autor eseja koji je i povod za ovaj leksikon, akter burnih političkih i kulturnih događaja u Sarajevu i Bosni posljednjih tridesetak godina – od onih na Filozofskom fakultetu šezdesetih do današnje političke scene. Bio je urednik Enciklopedije BiH u okviru velikog Krležinog projekta Enciklopedije Jugoslavije (druga polovina sedamdesetih). Pisac koji je ispravno protumačio i 'žurnalistički duh savremenog vremena' i koji je dosad objavio na stotine tekstova, eseja i studija u novinama i časopisima svih profila – od Odjeka i Života do Voxa. Početkom devedesetih, zajedno s Adilom Zulfikarpašićem i mladim novinarima okupljenim oko omladinske štampe, bio je jedan od inicijatora agresivne političke borbe za nacionalni bošnjački identitet, čiji značaj, nažalost, većina bošnjačkih intelektualaca tada nije uspjela shvatiti. Profesor Filipović bio je jedan od osnivača SDA, ali se, usljed konceptualnog sukoba oko bošnjaštva, razišao s njom i potom, zajedno sa Zulfikarpašićem, formirao MBO. U ratu je Filipović bio aktivno uključen u mnoge političke procese – od Bošnjačkog sabora do mjesta ambasadora RBiH u Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Ukratko: da ga nema, morali bismo ga izmisliti.
GRAPČANOVIĆ, HASAN: Dugogodišnji zvanični ideolog za kulturu u Centralnom komitetu BiH. Danas postoje dvije verzije o njegovoj ulozi u posljednjem periodu političke historije BiH. Prva – strah i trepet za umjetnike, cenzor svih bosanskih izdanja. Druga – vrlo obrazovan i probosanski orijentiran intelektualac koji je, zapravo, pomogao da se pokrenu mnoga važna pitanja, projekti i tabui u komunizmu. Dokaza nema ni za prvu ni za drugu verziju; Hasan Grapčanović bio je jedan od onih koji iza sebe nije ostavljao nikakvih tragova. Umro je tiho tokom opsade Sarajeva.
GREBO, ZDRAVKO: Dijete komunizma, šezdesetosmaš, posljednji građanski romantik, privatnik (izdavačka kuća i radio-stanica), čovjek koji je uveo Georgea Sorosa u Sarajevo, filmski reditelj. Junak afere 'Neum', podnio je, prije svih, ostavku na funkciju u nekadašnjem Centralnom komitetu BiH. Koliko god njegove mnoge građanske inicijative unaprijed bile osuđene na propast, dragocjen je igrač na javnoj sceni. Ima jednu za intelektualca hrđavu osobinu – rijetko piše.
(DEPO Portal/ak)