ĆEMAN, MUSTAFA: Bibliotekar i istraživač bošnjačke književnosti i duhovnosti. Godinama je prikupljao bibliografsku građu o bošnjačkoj književnosti, zbog čega je svojevremeno imao političkih problema, čak bio i zatvaran od strane komunističkih vlasti. Zajedno s Alijom Isakovićem radio je na bibliografiji radova vezanih za Hasanaginicu. Godine 1990. okončao je dugogodišnje prikupljanje građe za sveobuhvatnu bibliografiju bošnjačke književnosti. Ova bibliografska građa objavljena je 1994. godine u obliku knjige, koja sa svojih 16.845 bibliografskih jedinica predstavlja kapitalan projekat za istraživanje bošnjačke književnosti uopće.
ĆOPIĆ, BRANKO: Još jedan od ovdašnjih pisaca koji je rođen u Bosni i čija je literatura zasnovana u potpunosti na atmosferi, situacijama i likovima iz zemlje Bosne, iako je najveći dio svog života živio i radio u Beogradu. Posljednjih godina javile su se polemike i oko njegovog angažmana tokom Drugog svjetskog rata (u rodnoj Bosanskoj Krupi), ali, bez obzira na to, riječ je o značajnoj književnoj pojavi koje se ovdašnja sredina, ako ni zbog čega drugog, onda zbog dragih bosanskih sjećanja na "bosonoga djetinjstva", ne bi trebala i niti smjela odreći.
DERVIŠ I SMRT: Veliki roman velikog bošnjačkog (i bosanskog) književnika Meše Selimovića. Objavljen je 1966. godine, iste godine dobio je NIN-ovu nagradu za književnost. Rijetko je koji događaj u bosanskoj književnosti i kulturi izazvao veći interes i sveopće divljenje kao pojava ovog Selimovićevog romana o dervišu Ahmedu Nurudinu; Selimović je kroz savršen literarni postupak uspio ući u epicentar duhovnosti jednog prostora, situirati tako uvjerljive likove uhvaćene u mreži vlastitih htijenja i sumnji, ali i sudbine čitavog jednog naroda kojem se tragedija identiteta iznova ponavlja kroz historiju. Derviš i smrt je, uz Kamenog spavača Maka Dizdara, bio i jedna od temeljnih inspiracija za Filipovićev esej o "bosanskom duhu u književnosti". Danas je taj roman "sveta knjiga" za hiljade bosanskih, i ne samo bosanskih, intelektualaca koji u Ahmedu pronalaze ono što bi oni htjeli biti, a još uvijek nisu.
DIZDAR, MAK: Pjesnik i jedan od pionirskih istraživača vrijednosti srednjovjekovne Bosne. Na književnu scenu zakoračio je 1936. godine Vidovopoljskom noći, zbirkom naglašene socijalne angažiranosti; početkom pedesetih s Plivačicom među prvima pravi iskorak iz dotad preovlađujućeg socrealističkog književnog iskaza. Ipak, Dizdar će tek tokom šezdesetih zaokružiti svoj pjesnički senzibilitet sa zbirkama Kameni spavač i Modra rijeka; njegov postmodernistički, ako takvo što uopće postoji, comeback prema i u tišinu i buku zemlje Bosne ostat će zabilježen kao najveći poetski preokret bosanske lirike ovog stoljeća. Anatemisan od srpskih nacionalista u Beogradu i Sarajevu, prisvajan od Zagreba, Dizdar je za života bio bolno svjedočanstvo o "prokletstvu Bošnjaka i njihovih najvećih intelektualaca" u vremenu kada se pitanje vlastitog identiteta ispostavljalo kao pitanje opstanka uopće. Umro je u Sarajevu 1971. godine, u 57. godini života, nakon kampanje koju su vodili tadašnji beogradski i sarajevski intelektualci i listovi protiv njega i njegovog zalaganja za vraćanje dostojanstva tada prokazanom bosanskom jeziku.
DIVJAK, JOVO: Oficir bivše JNA, general Armije BiH, sada penzioner. Živi primjer kako se rođeni Beograđanin može komotno uklopiti u "bosanski duh".
DURAKOVIĆ, ENES: Profesor književnosti. Na književnoj sceni djeluje od početka sedamdesetih; istražuje bosansku i posebno bošnjačku književnost, iz tog vremena pamtimo njegovu knjigu briljantnih književnih eseja i studija Šutnja i govor tajanstva. Početkom osamdesetih napadan, zajedno s rahmetli Muhsinom Rizvićem, zbog svog navodnog "muslimanskog nacionalizma". U godinama uoči ovog rata Duraković objavljuje prvu Antologiju bošnjačke (tada muslimanske) poezije 20. stoljeća, kao što i uređuje veliku ediciju Muslimanska književnost u 25 knjiga. Teško je, zapravo, pobrojati sve projekte koje je ovaj intelektualac poznat po neuništivoj energiji dosad pregurao preko svojih leđa. Iz ratnog perioda treba izdvojiti početak štampanja edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga i upravo završeni projekat uređivanja 10 antologija bošnjačke književnosti (poezija, pripovijetke, drame, putopisi, usmena lirika...). Zajedno s Rizvićem, Alijom Isakovićem i drugima, profesor Duraković je početkom devedesetih bio inicijator obnove djelovanja Kulturnog društva Bošnjaka Preporod: ostat će zabilježen njegov častan i produktivan rad u ovom kulturnom društvu, potom u Bošnjačkom saboru, čiji je bio inicijator, kao i njegov mandat ministra za kulturu u najtežim danima opsade Sarajeva. U javnosti se cijeni kao slobodouman i demokratski orijentiran intelektualac.