Novinar Slaviša Milanov jedna je od žrtava srbijanske BIA-e (Bezbednosno-informativna agencija), koja ga je ilegalno "stavila pod mjere" - ugradila mu u telefon softver za špijuniranje, sve je izvedeno protuzakonito uz asistenciju policije, a slučaj je stigao i do međunarodne organizacije Amnesty International, piše Nova.rs.

U pitanju je softver Novispy, koji se spominje u izvještaju Amnesty Internationala, koji se bavi zaštitom ljudskih prava, gdje se na brojnim primjerima opisuje kako srbijanske tajne službe, ali i policija krše zakon i prisluškuju sve koji nisu po mjeri režima. Izvještaj je izazvao buru, a nekoliko međunarodnih organizacija zatražilo je da Srbija prekine s tom praksom. Zanimljivo je da se za postupanje BIA-e i MUP-a koristi termin ‘digitalna tamnica‘.

Jedan od ljudi čije špijuniranje je bilo ‘neophodno za sigurnost države Srbije‘ je nezavisni novinar iz Dimitrovgrada Slaviša Milanov, koji je za portal Nova.rs opisao kako je izgledala cijela akcija koju su zajednički, u sprezi, izveli prometna policija, policija i Bezbednosno-informativna agencija (BIA).

- Krenuo sam 21. studenog prema Pirotu po neku dokumentaciju, kada nas je na ulazu u grad zaustavila patrola prometne policije. Pregledali su dokumente i automobil, a onda je uslijedio neobičan zahtjev – da krenem s njima u zgradu Policijske uprave, da bih napravio test na drogu.

Taj zahtjev mi je bio neobičan i već se tu probudila sumnja, ali sam krenuo za njima, iako znam da obično prometni policajci imaju kod sebe i alkotestere i droga testere, pa i kada nemaju donosi im druga patrola. Rekli su mi da će to trajati ukupno dvadesetak minuta, do pola sata, „dok kolege ne obave test - opisuje Slaviša Milanov.

Policajci i novinar su se odvezli do zgrade Policijske uprave u Pirotu, umjesto u prometnu policiju. Tamo je Slaviši rečeno da ostavi mobilni telefon na portirnici i da svoje podatke.

- Bilo mi je i to sumnjivo, što ću ja tamo ako treba samo da mi naprave test na drogu? Nije mi bilo jasno ni zašto moram ostaviti mobilni telefon, ali kako ne idem često u policiju, nisam pravio problem oko toga, mislio sam da je to uobičajena procedura. Dok smo čekali dolazak policajaca s droga testerom, počeo sam sve više sumnjati.

Na kraju su došli, testirali su me i rezultat je bio negativan, ali su oni i dalje otezali s mojim puštanjem. U jednom trenutku sam čuo policajca kako s nekim razgovara telefonom: ‘Ne mogu ga više zadržavati, negativan je’ i tada sam počeo već ozbiljno sumnjati da nešto ne štima, da se nešto čudno događa - objašnjava Milanov.

Novinar je pitao policajce zašto ga još drže i zašto ne može otići, na što su oni odgovorili da čekaju šefa. Potom su ga ručno pretresli, pregledali džepove, a tada su se pojavila dvojica ljudi u civilu, koji su se predstavili kao policajci, premda nisu pokazali službene legitimacije, tako da Slaviša ne zna jesu li u pitanju službenici MUP-a ili BIA-e.

- Rekli su mi da moraju obaviti razgovor sa mnom u svojstvu građanina. Postavljali su mi razna pitanja, uglavnom vezana za moj posao, tipa: ‘Pa kako ide, što radite, pa kako se financirate’. Znam da me kao građanina mogu ispitivati do četiri sata, a da mi poslije dva sata moraju priopćiti razlog zašto me ispituju, što su i napravili. U pitanju je bio neki izmišljen razlog, neki ilegalni prelazak granice dvojice bugarskih državljana, tako nešto.

Rekao sam im da mogu jednostavno pogledati snimke kamera za video-nadzor s tog graničnog prijelaza, koji je pokriven s nekoliko kamera, ali su oni rekli da ne mogu, da je u ‘sustavu nešto zapelo - prepričava svoj doživljaj u policij novinar Slaviša Milanov.

Na kraju su policajci još jednom pregledali automobil, a potom su novinaru vratili mobilni telefon i pustili ga. Ali, kada je pogledao mobilni aparat, Slaviša Milanov je shvatio da su mu sumnje bile opravdane i da je cijela predstava koju su mu policajci priredili bila zapravo paravan.

- Vidio sam da mi je isključen wifi i internet razmjena podataka, što mi je inače uvijek uključeno. To je značilo da je netko nešto petljao s mojim telefonom u vremenu kada je bio predan policiji. Poslije sam saznao da se wifi i razmjena internet podataka isključuje automatski kada se izvadi pa vrati SIM kartica i da su oni koji su mi dirali telefon, jednostavno, zaboravili da te funkcije ponovno aktiviraju - objašnjava novinar.

Slaviša je pozvao NUNS i neke nevladine organizacije i obavijestio ih o događaju, a provjerom preko aplikacije stay free ustanovio je da njegovim mobilnim telefonom jest mainipulirano dok je bio u policiji.

- Nisam htio promijeniti aparat, samo sam pobrisao i instalirao programe poslije nekoliko dana. Ovo što se meni dogodilo samo pokazuje razmjere zloupotrebe državnih institucija, policije i BIA-e. Pogotovo što se sve dešava u multietničkoj sredini gdje inače nema međunacionalnih problema.

Preko raznih organizacija smo uputili prijave i Sektoru unutrašnje kontrole MUP-a Srbije i Tužiteljstvu za visokotehnološki kriminal. Iz SUK-a sam čak dobio i odgovor, da je ispoštovana procedura, u vezi mog saslušanja u svojstvu građanina, ali u tom odgovoru iz SUK-a nijednom nisu spomenuli ni telefon ni prisluškivanje, a to je ono što mene zanima. Od VTK-a do sada nisam dobio nikakav odgovor - objašnjava Slaviša Milanov.

Slaviša Milanov je novinar dvojezičnog portala ‘Far‘, koji objavljuje vijesti na srpskom i bugarskom, ali je problem što objavljuje vijesti koje nisu po volji lokalnih političkih moćnika.

- Mi smo objavili informaciju da je Dimitrovgrad, jedna od najsiromašnijih općina u Srbiji, kupila ‘audi‘ za svoje potrebe i to polovni. Informirali smo javnost i o mnogim sumnjivim poslovima vezanim za javne radove i nismo po volji lokalnih političih moćnika. Izloženi smo pritiscima, prijetnjama, financijskom iscrpljivanju, samo zato što savjesno radimo svoj posao. Sada je ljestvica pritiska pomaknuta još više, pa su se ovi s lokala vjerojatno žalili svojim pokroviteljima koji su poslali BIA-u da me prisluškuje - zaključuje Slaviša MIlanov.

Ovim povodom oglasilo se i Ministarstvo unutarnjih poslova koje nije demantiralo da koriste ove uređaje i sudjeluje u ovakvim radnjama, već su samo podvukli da su nalazi Amnesty Internationala netočni.

- U vezi s izvještajem Amnesty Internationala koji se odnosi na korištenje forenzičkog alata, Ministarstvo unutarnjih poslova obavještava javnost da se u okviru Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku, Uprave za tehniku, MUP Republike Srbije forenzički alat koristi isključivo u skladu sa Zakonikom o kaznenom postupku Republike Srbije. Također, napominjemo da se na isti način forenzički alat koristi i u drugim policijama svijeta, te da su navodi u izvještaju Amnesty Internationala apsolutno netočni - naveli su.

U svom priopćenju od svega dva odlomka, BIA navodi da sadržaj Amnestyjevog izvještaja ukazuje da je riječ o „trivijalnom senzacionalizmu”, te da se „svrha Amnesty Internationala ogleda u radu za interese pojedinih agencija i grupa za pritisak”.

U samom priopćenju ova agencija nije spomenula riječ demanti niti je rekla kako te tvrdnje nisu točne.

- Bezbednosno-informativna agencija radi isključivo u skladu sa zakonima Republike Srbije i stoga nismo u stanju čak ni da komentiramo besmislene navode iz njihovog teksta”, kaže se u priopćenju - piše Nova.rs.