Za francuskog premijera s najkraćim mandatom 4. decembra bio je dug dan. Naime, manjinska vlada 73-godišnjeg Michela Barniera srušena je glasanjem o povjerenju, pri čemu su se protiv njega udružili zakleti neprijatelji s ljevice i krajnje desnice, prenosi Deutsche Welle.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron nije gubio vrijeme tražeći zamjenu. U roku od nekoliko sati imao je u vidu kandidate. Nije prvi put da odbija pozive o podnošenju ostavke. Macron je u septembru imenovao Barniera kako bi okončao višemjesečnu političku neizvjesnost. Predsjednik je raspisao prijevremene parlamentarne izbore koji su u julu ostavili Nacionalnu skupštinu podijeljenu u tri bloka, od kojih nijedan nije bio dovoljno jak da vlada sam.
Široka lijeva koalicija, Nova narodna fronta, pobijedila je na izborima, ali krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Pen osvojila je najviše glasova kao jedna stranka.
Macronova propoduzetnička centristička grupa Ensemble nije htjela sarađivati ni s jednom od njih. Umjesto toga, formirali su manjinsku vladu s Barnierovom desničarskom republikanskom strankom uprkos historijski lošim rezultatima na parlamentarnim izborima.
Dok je bio na dužnosti, stari konzervativac Barnier isticao je francuske finansije jednim od svojih glavnih prioriteta. Sa 6,1 posto ove godine, omjer francuskog bruto domaćeg proizvoda i duga dvostruko je veći nego što dopuštaju pravila EU-a. Zemlja je među nekoliko država EU-a koje su službeno dobile opomenu Evropske komisije.
Barnier je predložio reformu proračuna i socijalnog osiguranja za 2025. koja bi smanjila javni dug, ali je zahtijevala povećanje poreza i smanjenje potrošnje, što su ljevica i krajnja desnica oštro odbili kao mjere štednje koje zanemaruju potrebe građana. On je to u parlamentu predstavio kao izbor – ili glasanje za budžet ili će vlada pasti. Parlament je odabrao ovo drugo, što je pokrenulo inicijativu za izglasavanje nepovjerenja nakon koje je njegova vlada pala.
Era političke nestabilnosti bez presedana od kraja 2. svjetskog rata
Nije jasno što je pred Francuskom, koja se nalazi u eri političke nestabilnosti bez presedana od kraja Drugog svjetskog rata. Odnos snaga u Narodnoj skupštini ostaje isti. Podijeljena je na tri bloka koji ne žele međusobno koalirati.
Ko god naslijedi Barniera kao premijera, bit će u sličnoj slaboj poziciji, boreći se da njegovu političku viziju odobri francuski parlament. Prema predsjedničkom sustavu zemlje, većina moći je koncentrirana u Macronovim rukama, iako se čini da on ima sve slabiju kontrolu.
Za Evropsku uniju sve to vjerovatno znači Francusku više okupiranu samu sobom i potencijalno usporavanje važnih kolektivnih odluka. U isto vrijeme, Njemačka je također oslabljena. Kancelar Olaf Scholz okončao je koalicijsku vladu prošlog mjeseca, a izbori su zakazani za februar. Nova vlada trebala bi preuzeti dužnost u Berlinu do lipnja. Do tada će se vlada vjerovatno suzdržati od velikih i odvažnih političkih odluka.
Ključne osovine moći u EU u nizu problema
Njemačka i Francuska također se suočavaju s lošim ekonomskim prognozama. U novembru je investicijska banka Goldman Sachs predvidjela da će obje zemlje – dvije najveće privrede u eurozoni – zabilježiti privredni pad u 2025., iako će prisno povezano jedinstveno tržište u cjelini spriječiti recesiju.
Pariz i Berlin slove kao ključne osovine moći u Evropskoj uniji, pokreću politiku i postavljaju glavne konture agende 27-članica Unije. Njihovi problemi kod kuće dolaze u kritičnom trenutku. U januaru će se Donald Trump vratiti u Bijelu kuću i započeti drugi mandat. Za EU to vjerovatno znači povratak kaznenih carina, što donosi loše vijesti posebno za njemačku automobilsku industriju.
Unutar NATO-a, europske države mogu očekivati redovite kritike iz Washingtona zbog premalih izdvajanja za odbranu. Trump je prije prijetio da će članice NATO-a ostaviti same u slučaju napada ako ne budu izdvajale dovoljno za vlastitu vojsku.
Novoizabrani republikanski predsjednik, sa svojim sloganom, “Amerika na prvom mjestu”, također je rekao da će brzo završiti ukrajinski rat gurajući Kijev da pregovara s Moskvom. Ako Trump povuče američku vojnu podršku Ukrajini, EU će biti pod pritiskom da posegne vrlo duboko u džep kako bi popunila prazninu.
Za Pawela Zerku iz Evropskog vijeća za vanjske odnose, bez obzira na to što se događa u Parizu i Berlinu, Trumpov povratak znači da drugi moraju djelovati.
“Evropljani jednostavno moraju preuzeti veći dio tereta kada je u pitanju odbrana Evrope i podrška Ukrajini. Svakako će se osjetiti oslabljeno francusko učešće u ovim raspravama. Ali to jednostavno znači da će druge zemlje morati preuzeti veću ulogu, izaći iz sjene i svoje zone udobnosti”, izjavio je Zerka.
(DW/DEPO PORTAL/ad)