- Branimir Štulić je u mnogim stvarima u pravu - izjavio je muzičkii urednik i izdavač, producent i muzičar Siniša Škarica u emisiji Vide TV Zavidavanje, prenosi portal Novosti.

Šibenčanin Škarica jedan je od najvažnijih muzičkih urednika i izdavača u historiji jugoslavenske i hrvatske popularne muzike. Od početka šezdesetih do početka sedamdesetih svirao je gitaru u tada popularnom bendu Mi, a 1974. zaposlio se u Jugotonu, u kojemu je uredio i objavio većinu najpoznatijih albuma jugoslavenskog i hrvatskog rocka i popa, među kojima su Bijelo dugme, Azra, Prljavo kazalište, Električni orgazam, Zabranjeno pušenje, Oliver Dragojević i mnogi drugi.

Škarica, koji je prepoznao talent Azre i organizirao da snimaju za Jugoton, ispričao je Ladislavu Tomičiću kako je počela suradnja s Azrom i Štulićem, dodajući kako je osebujnog muzičara snažno pogodio raspad Jugoslavije. 

- Štulić je u mnogim stvarima u pravu. Vidio je da je taj prostor veći i širi, s brojnijom publikom nego sama Hrvatska. Shvatao je da se tu moglo dobro živjeti. Novac ga nikad nije zanimao - kazao je Škarica.

Ni on sam ne dijeli danas nametnutu manipulaciju kako je Jugoslavija bila represivna komunistička diktatura. 

- Uglavnom se ne slažem da smo bili iza željezne zavjese. Šezdesetih glazba je bila prozor na Zapad: slušao se Radio Luxembourg, Radio Monte Carlo, Radio Austrija, talijanske stanice... Od kraja šezdesetih i dalje Jugoton je bio vrlo 'up to date', objavljivao je ploče istodobno kad i na Zapadu - podsjetio je Škarica koji podsjeća da je država sama omogućavala infrastrukturu za širenje rock 'n' rolla i zapadnjačkog svjetonazora koji je donosio.

- Na žalost onih koji misle da je socijalizam bio zatvor i mrak, a danas ih je dosta, uvjeravam da im je loše preneseno - kazao je Škarica, navodeći kao primjer Jugoton, fabriku koja se razvila u “giganta umjetničke kulture i proizvodnje muzike”, a imala je svoju vlastitu ambulantu opće prakse, stomatologa, igralište, tuševe, restoran, parkovni okoliš... 

- Jugotonu su se divili engleski, njemački i taljanski diskografski partneri. Ta je tvornica bila poput lansiranja rakete na mjesec - ustvrdio je Škarica.

Nije sve, ipak, bilo tako sjajno. Škarica je objasnio i ulogu takozvane “komisije za šund” u Jugotonu, koja je, s razlogom ili ne, postala zloglasna. 

- Osnovana je tek kasnije, osamdesetih. Njezin posao nije bila cenzura, nego “odlučivanje o tome na koji će se proizvod plaćati porez. Svi su kulturni proizvodi bili oslobođeni poreza, a komisija je odlučivala što nije estetski prihvatljivo, što je kič, šund i loše odgaja mlade, pa ti proizvodi nisu bili oslobođeni poreza. Uloga komisije ipak se pokazala promašenom, jer se pokazalo da su oporezivali Prljavce i Zabranjeno pušenje. Ali opet, publika je kupovala baš te stvari, da vidi o čemu se radi - navodi Škarica.

Škarica upravo priprema svoju treću knjigu o historiji Jugotona i jugoslavenske pop i rock glazbe, a ispričao je mnoge zanimljive priče o počecima rock'n'rolla u Šibeniku i Jugoslaviji, o rastu Jugotona, o suradnji s, među ostalima, Dalekom obalom, Gibonnijem, Dinom Dvornikom, Oliverom Dragojevićem, Srđanom Gojkovićem Giletom iz Električnog orgazma, Bijelim dugmetom i Goranom Bregovićem, Azrom i Branimirom Štulićem, Zabranjenim pušenjem, ali i sa Đorđem Novkovićem, Nikicom Kalogjerom, Arsenom Dedićem i Zdenkom Runjićem, pa i s Tomom Zdravkovićem i bosanskim sevdalijama.

(Portalnovosti.com/DEPO PORTAL/au/Foto: Screenshot)