Malezijski put i klizav kolovoz. Lomljava stakla i udarac.. I sve utiša.. Od danas će ostati tri prazne školske klupe, koje će boljeti svakoga od njihovih drugova kad ih pogleda - potresne poruke preplavile su društvene mreže opraštajući se od dva brata i sestre koji su juče poginuli u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kod Brčkog.

U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se juče dogodila kod Brčkog poginuli su Kata Geljić (22), Stjepan Geljić (19) i njihov maloljetni brat iz Donje Skakave.

Vijest da su poginula tri člana jedne porodice, troje djece, potresla je cijeli region. Društvene mreže su preplavljene potresnim porukama kojima se ljudi opraštaju od njih. Jednu od mnogobrojnih prenosimo u cijelosti:

Rano je jutro trećeg decembra. Izmaglica ne da jutru da svane. A njih troje izlaze iz dvorišta, kao i svakog jutra. Prohladno jutro, njih dvojica uvukli glavice u kragne jakne, a sestra ispred njih. Brčko se nekako činilo daleko u posavskoj ravnici i izmaglici. Njih troje mašu majci koja ih ispraća.
 

Svo troje gledaju ne sluteći… Da je to još samo sada. Udaljavaju se i kuća se gubi iz vidokruga, prenosi Blic.

A noćas su ptice nadlijetale Skakavu. Ljudi su se u čudu čudili. Prelijepe ptice, čarobna glasa i rajskoga perja. Pjevale su svoju pjesmu. I niko znao nije da te ptice pjevaju samo jednom u životu, skladajući Odu nevinim dušama koje se više vratiti neće.

Skakava je snivala sanak ne sluteći.. Duboki san im nije prekinuo ni prelijepi glas rajskih ptica.

Ptice pred jutro utišaše, praveći krug iznad usnulog mjesta, puštajući po suzu na ovo pitomo posavsko mjesto.

Onda se tiho u noći bez mjeseca vratiše kući da tamo umru. Jer, pjevaju samo jednom, nagovještavajući tešku i bremenitu žalost.

Malezijski put i klizav kolovoz. Lomljava stakla i udarac. I sve utiša...

Njih troje ne stigoše u školu… Sestra i dva mlađa brata…

Od danas će ostati prazne školske klupe, koje će boljeti svakoga od njihovih drugova kad ih pogleda..

Ostaće trostruka rana u srcu Skakave kojoj ni nadolazeći praznici više isti biti neće. Ostaće da se pamti tri para prelijepih očiju.

Ostaće 3. decembar, kao pečat koji je zaustavio troje svatove u budućnosti, da peče ko’ najljuća rana.. Danas ne postoji mjera koja može izmjeriti tugu svihu nas. Danas je stalo sve. U Brčkom, Skakavi, Bosni...

Od danas ni vrapci više ne slijeću na telefonski kabal kako bi veselo cvrkutali. Osjete i oni u svojim malim tijelima neizrecivu tugu i bol.

Danas je vrijeme stalo, za tužnog oca i neutješnu majku. Danas samo u tišini gledamo u daljinu.

A duše njih troje putuju prema odredištu u kojemu će vladati vječita sreća. Ponekad, u tamnim ljetnjim noćima bez mjeseca, njihove će duše u liku bijelih golubova nadlijetati Skakavu i pustiti po jednu suzu, koja će mirisati. I vratiti će se u stanište sretnih duša bez boli i patnje.

A majka će ujutro prepoznati u jutarnjoj rosi, suze duša djece svoje i pustiti će i ona svoju. I barem na trenutak će i njena ranjena duša osjetiti sreću... Jer će znati da su noćas bili tu.

A duše njih troje u liku bijelih golubova će krilom pokrivati glave jedno drugom kao znak da isto vole ono srcu najdraže, a što osta, ovdje... U Skakavi koja u tišini jeca, skrivajući oči.

(DEPO PORTAL/ad)