Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Mahmoud Allouch
Na Bliskom istoku prevladava uvjerenje da će se, čim Donald Trump u januaru ponovo preuzme dužnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, nastaviti s američkim politikama u regiji koje je provodio tokom svog prvog mandata u periodu između 2016. i 2020. godine.
Međutim, činjenica je da se Bliski istok danas značajno razlikuje u odnosu na tadašnji period, s obzirom na rat koji traje više od godinu dana i rizike koje on nosi za SAD i njegovu ulogu u regiji. Također, svijet s kojim se SAD danas suočava drugačiji je u odnosu na ranije, u smislu samih razmjera geopolitičkih izazova, što ovo uvjerenje čini potpuno nerealnim.
Trump možda neće promijeniti svoj neprijateljski stav prema palestinskom pitanju, svoju apsolutnu podršku Izraelu ili uvjerenje da će politika maksimalnog pritiska na Iran obuzdati njegovu regionalnu ekspanziju i razvoj nuklearnog programa. I pored toga, ovog puta će se suočiti s drugačijim Bliskim istokom.
Neposredni izazov s kojim se Trump suočava u regiji bit će oblikovanje politike koja može okončati izraelski rat protiv Gaze i Libana te smanjiti rizike da napetosti između Izraela i Irana skliznu u direktni rat.
Ipak, to neće biti moguće bez pokazivanja odlučnosti u vršenju pritiska na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da razmotri prednosti sklapanja sporazuma s Hamasom o okončanju rata i njegovom prisiljavanju da prihvati realnu viziju budućnosti Gaze nakon rata, koja bi bila prihvatljiva za Palestince i regiju.
Trumpove promjene u američkoj politici
Trump će se, također, morati zalagati za dogovor o okončanju rata između Izraela i Hezbollaha, jer je takav potez neophodan kako bi se smanjio rizik od prerastanja sukoba u regionalni rat koji bi na kraju mogao prisiliti SAD da se ponovno uključi u beskonačne ratove na Bliskom istoku.
Rat koji je počeo 7. oktobra otkrio je Trumpu neugodnu istinu, a to je da je projekat ”dogovor stoljeća”, koji smatra jednim od svojih postignuća u prvom predsjedničkom mandatu, postao recept za Bliski istok koji je opasniji za regiju i američke interese u njoj, jer je bio osmišljen da likvidira palestinsko pitanje.
Također, Trumpove promjene u američkoj politici prema palestinskom pitanju priznavanjem Jerusalema kao glavnog grada Izraela, te priznavanjem suvereniteta Izraela nad okupiranim sirijskim Golanom samo su osnažili desničarske tendencije u Izraelu i smanjile šanse za pravedno i sveobuhvatno rješenje palestinskog pitanja, koje bi moglo odvesti Bliski istok u novu eru stabilnosti i ojačati integraciju Izraela u njegovo regionalno okruženje.
Priznavanje ove činjenice može poslužiti Trumpu kao polazište za oblikovanje politike prema palestinsko-izraelskom sukobu koja će pokazati više uspjeha za njegovo preoblikovanje iz perspektive koja doprinosi ostvarivanju održive vizije novog Bliskog istoka. U takvom kontekstu, SAD ne bi trebao posvećivati mnogo pažnje i vojnih resursa toj regiji, već će se, umjesto toga, fokusirati na važnije geopolitičke izazove za Washington, poput Rusije i Kine.
Najveći izazov s kojim se Trump suočava u regiji i dalje ostaje Iran. U svom prvom mandatu, Trump je uspio povećati pritisak na Teheran povlačenjem iz nuklearnog sporazuma, ponovnim uvođenjem sankcija toj zemlji i atentatom na Qassema Soleimanija, komandanta elitne brigade Quds u Revolucionarnoj gardi. Međutim, ovaj pristup je bio kontraproduktivan jer je Iran produbio svoje odnose s Rusijom, Kinom i Sjevernom Korejom. To je potaknulo ovo zemlju da se ponovno fokusira na razvoj svog nuklearnog programa i nije ograničilo njenu regionalnu ulogu.
Nastavak teksta možete čitati ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)