Koliko državu košta liječenje građanina, a koliko bi koštalo izliječenje sistema? Kada će bh. građanima biti dostupne terapije koje spašavaju živote? Za Novi dan govorili su Ana Petrović iz Agencije za inovativnost lijekova Bosne i Hercegovine, profesor Muamer Halilbašić s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i dr. Amina Suljević Jalovčić - onkologinja, piše N1.

Jeste li se ikad zapitali koliko državu košta liječenje građanina, a koliko bi koštalo izliječenje sistema? Koliko je uopće zdrav bh. sistem? Profesor Muamer Halilbašić kaže da sistem koji nije zdrav u onoj mjeri u kojoj bi trebao biti na godišnjem nivou košta 4,5 milijardi KM.

- To su zaista ozbiljni novci koji su raspoloživi unutar sistema i vi svake godine imate mogućnost, odnosno dodatni finansijski potencijal u smislu rasta sredstava negdje 250 do 300 miliona KM. Ono što mi izdvajamo za zdravstvo po stanovniku je značajno ispod europskog prosjeka, 4-5 puta - ističe Halilbašić.

“Novca ima, ali on ne dolazi do onih koji su u potrebi”

Međutim, u odnosu na snagu ekonomije, prema proračunima ekonomiste i profesora, BiH izdvaja čak i nešto više novca u odnosu na zemlje regije.

- A tu smo negdje na evropskom prosjeku. Otprilike devet posto onog što je novostvorena vrijednost u ekonomiji BiH u jednoj godini dana se usmjerava u sektor zdravstva - dodaje Halilbašić, a na pitanje da li taj novac dođe do onog do koga treba doći, odgovara: “Novca ima, to je ono što se treba konstatovati. Ono što smo svjedoci na neki način jeste da on ne dolazi u punom kapacitetu do onih koji su zaista u potrebi. Nešto se zaista na tom planu može mijenjati. Ključna dva nekakva pristupa su povećanje efikasnosti sistema kada gledamo s jedne strane i druga stvar, ono za šta postoji prostora i o čemu možemo razgovarati, to su eventualno neka dodatna sredstva koja nam stoje na raspolaganju kroz drugačiji poreski tretman kada je u pitanju zdravstvena, lijekovi i tako dalje, usmjeravanje dijela sredstava od akciza i tako dalje. Sve su to opcije koje su poznate u drugim zemljama, a u našem slučaju još uvijek se ne primjenju.”

U praksi to znači da liste čekanja i dalje postoje za inovativne lijekove te da pacijenti umiru čekajući na adekvatan tretman i adekvatno liječenje. Neki, kaže dr. Amina Suljević Jalovčić, lijek ne dočekaju nikad, neki ga dobiju kasno, a rijetki su sretnici koji budu liječeni na vrijeme.

- U praksi to znači da mi sa tretmanom prema fondovskim listama nismo ušli još u ovu dekadu. To je ono što nam je sada samo za Kanton Sarajevo pomoglo, ministarstvo KS da donekle riješimo pacijente sa liste čekanja za KS. Šta je sa ostalim kantonima? Sada ćemo biti u situaciji gdje će na Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu pacijent koji je osiguranik Kantona Sarajevo primati adekvatnu terapiju, biti liječen, a onaj koji je iz nekog drugog kantona neće imati tu mogućnost”, pojašnjava doktorica, ističući da u u sistemu postoji dovoljno novca, ali ga treba adekvatno raspodijeliti.

Profesor Halilbašić napominje da se mora voditi računa i o geografskoj raspodijeli. No, šta to zapravo znači?

- Znači, mi smo uzeli kanton koji je najbogatiji, koji ima najviše sredstava. Ovdje sredstva unutar sistema se distribuiraju primarno na kantonalnom nivou u slučaju Federacije. I od tuda je zamišljen ovaj Fond solidarnosti, znači na nivou FBiH, gdje se izdvajaju sredstva po snazi kantona - kaže Halilbašić.

Uloga Fonda solidarnosti

Fond solidarnosti osmišljen je na način da donese jednakost u liječenju, terapiji, u teškim oboljenjima i rijetkim oboljenjima svim građanjima Federacije BiH. Ipak, Fond je sada doveden u situaciju da ne može u punom kapacitetu ispunjavati tu svoju primarnu ulogu, ističe Ana Petrović iz Agencije za inovativnost lijekova Bosne i Hercegovine.

- Ali to je ono što, vraćam se na početak vaše priče, to je ono što se postavlja na nivou same Vlade Federacije, šta je strategija u zdravstvu. Da li mi stvarno želimo održati i osnažiti jedan fond koji jedini donosi jednakost pacijenata u Federaciji? Jer ne smijemo zaboraviti da po svim drugim osnovama pacijenti u Federaciji nisu jednaki. Znači, pacijenti u kantonu Sarajevo, kao što je rekla doktorica, nemaju jednak tretman. I Fond solidarnosti kao takav je upravo trebao da pokaže šta znači snaga jednog sistema, kao što je Fond solidarnosti, ne samo industrije kao što je inovativna, da ima mogućnost da kroz jedan kanal donosi najnovije lijekove, da se na neki način razvijaju i ljekari koji primjenjuju te lijekove, da se prati terapijski tok lijeka, njegovi ishodi, koliko je to moguće kad govorim sa strane farmaceutskih kompanija. Tako da ovo je jedini trenutno najbolji sistem koji se mogao dogoditi, a to je da kanton koji ima novca preuzme svoje pacijente. Ali zašto? To je čista empatija. To je situacija proizvedena jer pacijenti su doslovice, niko ne smije ni reći, ali ljudi umiru - kaže Petrović.

Dodaje da to nije primarna uloga kantona niti fonda kantona.

- To je dobra volja i empatija, da tako kažemo, prvo ministra Hasanovića koji je pokrenuo tu priču i odlučio da to stavi u prioritet. Jer ako ćemo ići po toj liniji, zašto onda Vlada Federacije, zašto ostali ljudi se nisu zapitali: ‘Šta ćemo mi sa onih 1.800 ljudi koji su na listi' - smatra Petrović.

“Pet godina nisu revidirane liste lijekova”

Na pitanja ko brine o ostalih 1.800 koji su na listama, da li uopće imamo realan pregled stanja u kojem se nalazimo te da li je problem detektovan, Petrović odgovara:

- Nedovoljno finansiranje Fonda, definitivno, je jedan od problema koji se zapravo sada multiplicirao. Jer ako vi svake godine ne rješavate problem koji je primarni, a to je finansiranje Fonda, naravno da ćete vidjeti čudnu situaciju kad imate vrlo velik priliv pacijenata. Mi smo imali koronu, a u koroni je jako puno stvari zapostavljeno i zaboravili smo da će nas nakon korone dočekati bum pacijenata, što tretiranih, što netretiranih, novootkrivenih. Nismo poduzeli određene mjere, predikcije, ni screening programa, ni koji su to lijekovi koji su u međuvremenu ušli u terapijske protokole. Evo što doktorica kaže, znači pet godina nisu revidirane liste lijekova. Nije moje da kažem, ali terapija karcinoma je nešto što napreduje, što se mijenja iz dan u dan. Ćelije karcinoma ne čekaju nikakve fondove. Terapije se mijenjaju u godini dana po pet, šest puta. Znači naši pacijenti kasne pet godina u dostupnosti novih lijekova - ističe Ana Petrović iz Agencije za inovativnost lijekova Bosne i Hercegovine.

(N1/DEPO PORTAL/au)