Montažer, filmski i TV režiser, filmski kritičar i teoretičar filma Vejsil Vesko Kadić preminuo je u ponedjeljak, 28. oktobra u 80. godini života.
Vejsil Vesko Kadić je bio dugogodišnji član Udruženja filmskih radnika i dobitnik nagrade "Ivica Matić" Udruženja filmskih radnika, za doprinos bh. kinematografiji.
Njegove kolege iz svijeta kulture i filma smatrali su ga jednim od najvećih poznavalaca filma i filmofila sa ovih prostora.
Danas se mnogi opraštaju od njega svojim objavama na društvenim mrežama, a među njima i kultorni radnik i režiser Jasmin Duraković, koji u svom postu na Facebooku kaže:
" 'Lijepe trenutke sam proveo kao komšija: njih dvojica na osmom a ja na četvrtom spratu'.
Napisao je prije nekoliko dana Vesko Kadić u komentaru moje objave na FB uz godišnjicu smrti mog ratnog cimera Ilije Ladina.
Bio sam obradovan da makar i tako čujem glas od njega.
Ali, stiže danas vijest da je otišao na onaj svijet.
Dugo se borio sa svojim (staračkim) bolestima, posljednjih godina smo se viđali u Bihaću, gdje smo mu na filmskom festivalu dali i nagradu za životno djelo.
Malo je ljudi u Sarajevu voljeli film kao Kadić, bez obzira da li ih pravio ili pisao o njima.
Filmofil i prije svega to. Surađivali smo u raznim projektima, ali najvažnijim držim naš angažman, uz podršku tadašnjeg ministra kulture Enesa Durakovića, kada smo ratne i hladne zime 1994. godine iz zgrade na Čengić Vili sa početka teksta pokrenuli osnivanje Kinoteke BiH, čiji je on bio i prvi direktor.
Neka mu je lahka naša bosanska zemlja."
Što se tiče čisto biografskih podataka iz njegovog života, Vesko Kadić završio je Likovni odsjek na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i Odsjek filmske montaže na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu.
Na bivšoj TV Sarajevo radio kao filmski montažer, redatelj, a nakon rata bio je urednik filmskog, a zatim igranog programa na FTV BiH. Neki od filmova na kojima je radio su "Tunel" i "Jagoš i Uglješa", a režirao je i TV dramu IZA 22 (2002). Od 1994. do 2002. godine obnašao funkciju direktora Kinoteke Bosne i Hercegovine.
Kao kino amater realizovao je preko dvadeset alternativnih filmova, od kojih je većina bila nagrađivana. Kasnije, kao profesionalni stvaralac snimio je dokumentarni film Indexi (1972), igrano-animirani film Obilježeni (1969), eksperimentalni Akt svjesnog na prelazu u beskonačno (prva nagrada za eksperimentalni film, Beograd 1992)…
Filmskom, a nešto kasnije i TV kritikom, bavi se od 1968. godine, a 1972. godine postaje član redakcije sarajevskog filmskog časopisa Sineast. Eseje, studije, filmske prikaze i kritike, objavljivao u slovenačkom Ekranu, beogradskom YU filmu Danas, kao i u sarajevskim časopisima i dnevnim novinama: Odjek, Lica, Naši dani, Spektar, Svijet, Nedelja, Oslobođenje, Večernje novine. Od 1994. godine povremeno pisao za Oslobođenje (KUN), te za sarajevski portal Filmofil, gdje objavljuje eseje iz rukopisa knjige u pripremi – Memoari jednog filmofila.
Izdate su mu knjige Osnovi tehnike kino–amaterizma (KSBiH, 1987), koja opisuje rad na 8 mm filmu jednog kino amatera (od ideje do realizacije) i Sjećajući se sobe (Buybook, 2017), koja sadrži niz eseja, recenzija i radnih trenutaka vezanih za život prof. dr. Sadudina Musabegovića, doajena bh. likovne i filmske kritike i teorije.
Također se bavio se režijom u amaterskim pozorištima (Sarajevo, Bosanski Brod), režijom nekoliko radio-drama (Radio Sarajevo), te karikaturom (Naši dani, Oslobođenje) i stripom.
Dženaza Veska Kadića će se obaviti danas, u srijedu, 30.10.2024. godine, u 13:00 na mezarju Grahovište – Barica.
(DEPO PORTAL/jk)