Ratovi na Balkanu 1990-ih još uvijek bacaju dugu sjenu na Bosnu i Hercegovinu, od zgrada sa tragovima metaka do muzeja genocida, pa stoga nije iznenađujuće da Sarajevo Film Festival redovno predstavlja tmurne dokumentarce i mračne drame o sukobu i njegovom krvavom nasljeđu. Rjeđe su sardonične, apsurdne, tiho gnjevne komedije o kontinuiranim postratnim etničkim tenzijama u regiji, poput filma "Kad je Djed Mraz bio komunist", produkcijski skromnog, ali šarmantnog debija scenariste i reditelja Emira Kapetanovića, koji ove sedmice ima svjetsku premijeru u Sarajevu.
Za razliku od većine balkanskih komedija, "Kad je Djed Mraz bio komunist" djeluje suzdržano i univerzalno dovoljno da se prikazuje i izvan regije, obavijajući svoju idealističku poruku o multikulturalnom jedinstvu u blistave praznične slojeve ironije. Radnja je labavo inspirisana kontinuiranim kulturnim ratom koji datira još iz ratnog perioda, kada su radikalni katolički i muslimanski lideri pokušali zabraniti tradicionalnu novogodišnju posjetu Djeda Mraza školama i vrtićima širom regije, iako je to započelo kao nereligiozni zimski običaj u komunističkoj Jugoslaviji. Prijedlozi za zabranu Djeda Mraza i protesti protiv toga ponovo su se pojavljivali nekoliko puta od tada.
Mirvad Kurić igra ulogu Burhana, upravnika improvizovane niskobudžetne pozorišne trupe koja putuje kroz zabačene gradove današnje Bosne krajem decembra kako bi izvela predstavu za djecu s temom Djeda Mraza u školama i domovima kulture. Glavna praznična uloga pripada Jerryju (Mirza Tanović), nekada slavnom filmskom glumcu koji je pao u nemilost, a uz njega su i mlađa glumica Selma (Zana Marjanović) i muzičar Zoka (Miraj Grbić). Sa njima putuje i američka posmatračica iz nevladine organizacije Ella (Hrvatica-Amerikanka Kristin Winters), koja nadgleda misiju kako bi bila sigurna da ostaje u granicama pažljivo neutralnog međukulturnog jedinstva.
Šireći bezopasnu poruku prazničnog veselja, Burhan i njegovi putujući glumci dočekuju oduševljena djeca gdje god stanu. Odrasli i lokalni lideri, s druge strane, uglavnom ih dočekuju sa hladnim prijemom. Prva planirana predstava grupe je blokirana od strane rasističkih hrvatskih katoličkih nacionalista, koji tvrde da predstava prikazuje "muslimana obučenog kao komunističkog sveca". Sljedeću predstavu sabotiraju imami i muslimanski starješine, koji se žale da je "ovo politička predstava o katoličkom svecu."
Ova farsa nalik na "Catch-22" dobija dodatnu nadrealnu dimenziju kada grupa naleti na gangstera sa oružjem, Merdžu (Goran Kostić), koji se ispostavi kao fan Jerryjevog rada, pozivajući cijeli ansambl na svadbeni pir svoje kćerke. Samo zahvaljujući Merdžinom uticaju, konačno uspijevaju izvesti svoju predstavu o Djedu Mrazu pred kulturno miješanom publikom u inače religijski segregiranoj školi. Ali čak i ovdje, duhovi prošlosti kvare zabavu i praznični ugođaj.
"Kad je Djed Mraz bio komunist" je lokalna priča na jednom nivou, ali dovoljno duhovita i dobro opažena da se može prenijeti na međunarodni nivo. Iako je dio humora kulturno specifičan, većina će biti razumljiva širem auditoriju: sarkastične šale o razrušenim zgradama koje se nazivaju "nacionalnim spomenicima", cijelim selima koja se sele u Njemačku u potrazi za poslom, ili o potrebi da Bosanci marljivo igraju ulogu miroljubivih dobrih susjeda kako bi ugodili stranim posmatračima. "Kada se stranci počnu izvinjavati, znamo da to ima veze s ratom," Burhan sliježe ramenima.
Kapetanović ponekad priču prikazuje previše suzdržano, posebno u zapaljivoj kulminaciji, koja nedostaje dramska snaga koju zaslužuje. Ipak, njegov sarkastičan ton je uglavnom dobro odmjeren, dok je glumačka ekipa generalno izvrsna, posebno upečatljivo prisustvo Kurića. Sa svojim turobnim, duševnim, svjetski umornim aurom, on djeluje kao balkanski rođak Brendana Gleesona. Muzika je također bogato iskorištena, od ironično patriotskih punk pjesama do bosanskih prijevoda vintage božićnih klasika. Bosanski naziv filma je malo drugačiji od engleskog, preveden jednostavno kao "Djed Mraz u Bosni". Možda značajno, koristi se poseban termin za Djeda Mraza koji preferiraju bosanski muslimani, a koji se prevodi kao "Djed Mraz".
Priča: Grupa glumaca dolazi u podijeljenu Bosnu i Hercegovinu s dječijom predstavom o Djedu Mrazu kako bi podržali kulturu u lokalnoj zajednici. Djeca su oduševljena, ali odrasli nisu. Trupa se mora suočiti sa zabranama zbog etničkih i vjerskih predrasuda između katolika, pravoslavaca i muslimana koji žive i vladaju u Bosni i Hercegovini.
Festival: Sarajevo već godinama ima zavidnu reputaciju kao filmski festival: održano je 30 izdanja, a čak ni rat nije uspio zaustaviti njihovu ljubav prema filmu u gradu. Atmosfera u glavnom gradu Bosne i Hercegovine je stoga euforična: barovi su puni, a sjaj crvenog tepiha, uz ovogodišnje goste poput Meg Ryan i Johna Turturra, dodatno doprinosi ovom velikom slavlju za ovaj prelijepi multikulturalni grad. Glavni film Sarajevo Film Festivala, "My Late Summer" od Danisa Tanovića, prikazivan je na otvorenom za 4 eura u srcu grada na vrućih 33 stepena, što je iskustvo koje nikada nećete doživjeti u Belgiji.
Naša ocjena: Svi smo već upoznati s cijelom diskusijom o Zwarte Pietu za vrijeme Sinterklaasa u Beneluksu, ali na Balkanu stvari idu još dalje. Prije nekoliko godina, u bivšoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini, vodila se rasprava o tome da li bi Djed Mraz trebao biti zabranjen u vrtićima. To je izazvalo još jednu polemiku u etnički podijeljenoj zemlji koja se sastoji od Hrvata (uglavnom katolika), Bošnjaka (uglavnom muslimana) i Srba (uglavnom pravoslavnih hrišćana). Ali, čudno je što ta rasprava nije bila dostojna pažnje, jer je tokom komunizma Djed Mraz jednostavno dolazio na kraju godine za sve (iako su uvijek bile rasprave o tome da li treba doći 25. decembra, 1. januara ili 7. januara). Rasprava je sada završena, ali to je bila idealna tema za novi lokalni bosanski film u režiji Emira Kapetanovića, podržan filmskim fondovima iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.
"Kad je Djed Mraz bio komunist" od početka do kraja obiluje samoironijom. To je bila i najveća snaga Bosanaca tokom opsade Sarajeva u vrijeme borbe za nezavisnost, a i na filmu se pokazuje kao njihovo najjače oružje. Ko god ima malo znanja o Balkanu, bilo da se radi o Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj ili Makedoniji, ali i drugim zemljama pod nekadašnjim osmanskim utjecajem kao što su Armenija, Turska, Gruzija i Azerbejdžan, odmah će prepoznati mnoge smiješne situacije i klišee ljudi iz regije. Humoristični dijalozi u filmu "Kad je Djed Mraz bio komunist" lijepo se prate uz engleske titlove i mnogim Evropljanima će izmamiti osmijeh na lice. "Djed Mraz u Bosni" se po pitanju komedije možda najbolje može uporediti s nekim od mnogih flamanskih filmova sa putopisnom tematikom iz radionice Johana Heldenbergha i Felixa van Groeningena, poput filma "Moj otac je kobasica", dok vam istovremeno pruža dublji uvid u složenu historiju zemlje. Sa trajanjem od ispod 100 minuta, film bosanske proizvodnje gleda se lako i neće vam dosaditi. Zato pružite šansu ovom neotkrivenom filmu na lokalnim filmskim festivalima ili nezavisnim streaming platformama.
Ukratko, "Kad je Djed Mraz bio komunist" se smije problemu Djeda Mraza kod djece u bivšoj Jugoslaviji i u novoj stvarnosti nezavisne Bosne. Baš kao i pitanje Zwarte Pieta, film nas uči da raznolikost postaje bogatstvo kada traži jedinstvo.
DEPO Portal/Ak)