Vahid Duraković je sociolog i dramaturg. Nagrađivani su mu dramski tekstovi, radiodrame, monodrama i kratke priče. Dugo godina je bio direktor JU Kulturno-sportski centar Bugojno, te ujedno direktor Festivala FEDRA, Susreta pozorišta/kazališta lutaka BiH i Bugojanskog lutkarskog bijenala (Bijenala jugoslovenskog lutkarstva). Dobitnik je Nagrade Safet Ćišić za najboljeg menadžera u kulturi 2013. godine. Zaposlen je u Kulturno-sportskom centru Bugojno – organizator kulturnih aktivnosti.

Po njegovom scenariju su snimljeni kratki igrani film “Majka” (2021.) i dugometražni igrani film “Djeda Mraz Bosni” (2023.) koji će svjetsku premijeru imati 21. avgusta na 30. Sarajevo Film Festivalu u programu Open Air. 

U intervjuu za DEPO Portal govori o procesu nastanka scenarija i filma "Djeda Mraz u Bosni", podršci koju je ekipa filma imala u Bugojnu na svim nivoima, aktuelnim projektima na kojima radi, nezavidnoj situaciji u koju je zapala kulturna scena BiH te daljem putu "Djeda Mraza", nakon svjetske premijere.

Razgovarao: Adnan UČAMBARLIĆ

Otkud ideja za scenarij filma? Čuli smo da je nastao po stvarnom događaju... Koliko se scenarij mijenjao u odnosu na istiniti događaj?

Scenarij “Djeda Mraz u Bosni” jeste nastao na osnovu stvarnih događaja koji su se desili početkom 21. stoljeća u Bugojnu. Međutim, pošto filmska forma ne trpi višak stvarnosti zbog neophodnosti kreiranja zanimljive dramaturške strukture i vremenske sažetosti, može se reći da je scenarij nastao na osnovu motiva stvarnog događaja.

Kako je išao proces stvaranja scenarija? 

Nakon što sam Jasminu Durakoviću ispričao šta nam se sve desilo sa našom predstavom o Djeda Mrazu, nagovorio me je da pišem scenarij. Prvo sam napisao scenoslijed i nakon konsultacija sa Jasminom, nastala je prva verzija scenarija, mislim 2008. godine. Narednih godina scenarij sam povremeno dorađivao i 2013. godine je dobio podršku za razvoj scenarija od Fondacije za kinematografiju Sarajevo. Sa malim doradama scenarij je, kao filmski projekt, 2017. podržan od Filmske fondacije Sarajevo. Nakon što smo dobili podršku od Hrvatskog audiovizuelnog centra i Filmskog centra Srbije, u doradu scenarija je uključen i reditelj Emir Kapetanović koji je finalizirao konačnu verziju prilagođavajući je svojoj rediteljskoj poetici i malom budžetu koji smo imali za snimanje filma. Tako da je proces razvoja scenarija od prve verzije do snimanja filma trajao nekih petnaestak godina. 

Zanimljivo je da je ovaj film od početka i scenarija do kraja projekta (snimanja) vezan za Bugojno. Kako vi vidite ovaj primjer suradnje filmske industrije i jedne lokalne zajednice?

Snimanje filma u manjim gradovima ima svoje prednosti. Mi smo mogli blokirati bilo koji dio grada a da u gradu ne dođe do saobraćajne gužve, što u većim gradovima nije slučaj. Također, snimanje filma u manjim gradovima je još uvijek “događaj”, tako da je lakše dobiti podršku lokalne zajednice i građana. U Bugojnu smo zaista imali podršku od svih institucija vlasti, javnih institucija, preduzeća do građana. Želim da naglasim da je ovaj film uspješno i snimljen zahvaljujući toj podršci, jer smo imali ograničen budžet za snimanje filma. Ovom prilikom se zahvaljujem gradu Bugojno na svestranoj podršci tokom snimanja. S druge strane, bez obzira kolika ta podrška bila, lokalna zajednica uvijek više dobije nego što uloži. Naime, mi smo u Bugojnu imali samo troškove hotela oko 50 hiljada KM i naravno mnoge druge troškove koji prate snimanje svakog filma.

Znamo da ste ste stalno aktivni u polju kulture i umjetnosti. Na kojim sada projektima radite?

U Kulturno-sportskom centru Bugojno ovih dana završavamo program 26. Susreta pozorišta/kazališta lutaka BiH koji će se održati od 20.do 26. oktobra ove godine. Početkom septembra ćemo raspisati konkurs za kratku priču XII Bugojansku vazu, ove godine nagrada je 2.000 KM. Novost u Kulturno-sportskom centru Bugojno je promjena koncepta Bugojanskog likovnog bijenala koje se održava od 1974. godine. Bijenale je dosad bilo bazirano na Skopaljsku kotlinu i sve vrste likovne forme, a od ove godine Bijenale proširujemo na Bosnu i Hercegovinu i konkurs će se odnositi samo na crtež. Uvodimo i novčane nagrade za tri najbolja crteža u iznosu od 1.000, 500 i 300 KM. Konkurs za prijavu radova za Bijenale će biti raspisan početkom septembra. U pripremu i razradu novog koncepta Bijenala su uključeni i direktor KSC Bugojno Mirza Idrizović i Antonio Džolan kao spoljni saradnik.

A privatno...?

Privatno, ovih dana mi izlazi nova knjiga “Dramaturgija evropskog lutkarstva (fragmenti)”. Izdavač je Muzej književnosti i pozorišne umjentosti BiH. Promocija u Muzeju će biti polovinom septembra, a već sam dobio poziv za promociju knjige u Mostaru, Istočnom Sarajevu i Beogradu.

Godinama ste bili direktor JU KSC Bugojno i razvijali brojne festivale (FEDRA, Lutkarsko bijenale, Bugojanska vaza i druge). Kako je raditi i stvarati izvan centra, u maloj lokalnoj zajednici?

Lakše. Nemate konkurencije. A imao sam i sreću da je Bugojno, zahvaljujući prije svega predratnim direktorima KSC Bugojno, Ademu Krivdiću i Goranu Ajanoviću, već bilo značajan kulturni centar u Republici Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Mi smo samo obnovili ono što su oni davno utemeljili u Bugojnu. Novi projekti u poraću su Bugojansko proljeće i Bugojanska vaza. Također, Mirza Idrizović, aktuelni direktor KSC Bugojno je dodatno doprinio razvoju infrastrukture kao i očuvanju i razvoju navedenih projekata iz kulture.

Kako ocjenjujete kulturnu scenu u BiH? Koliko je kultura važna za zajednicu? Da li se dovoljno pažnje posvećuje manjim sredinama u odnosu u velike centre?

Javna politka u kulturi je katastrofalna. Ministrica Sanja Vlaisavljević je za dvije godine uništila Fondaciju za kinematografiju Sarajevo i dodatnom etnizacijom kulture prilikom raspodjele sredstava vratila nas u primitivnu, predcivilizacijsku, predgrađansku epohu. Žalosno! S takvom ministricom, izlišno je govoriti o važnosti kulture i u manjim sredinama i velikim centrima. I na kraju krajeva, šta očekivati da se događa u kulturi u manjim centrima kad nam se takva sramota događa u Sarajevu, u Federalnom ministarstvu kulture i sporta.

Na kraju, šta očekujete od premijere filma u Sarajevu, ali i u Bugojnu? Slijede i festivali u BiH i regiji...

Vjerujem da će publika dobro prihvatiti film. Naime, Emir Kapetanović je zaista uspio da autentičnom rediteljskom poetikom kreira gledljiv film. Kroz dozu suzdržanosti “balkanskog mentaliteta” u isto vrijeme kreira komičnu i dramatičnu atmosferu koja klizi ka apsurdu, našem svakodnevnom apsurdu. A apsurd je u svojoj suštini uvijek komičan, ali i tragičan. 
I naravno, očekujem da ove i naredne godine putujem po filmskim festivalima i družim se sa zanimljivim ljudima.

(DEPO PORTAL/au)