Uzgoj lješnjaka može biti vrlo isplativ, ali zahtijeva mnogo strpljenja, pažljivu strategiju i vještinu upravljanja rizicima. Alen Islamović, poznati pjevač koji je trenutno u pauzi od glazbene karijere, posvetio se upravo ovoj djelatnosti u sklopu svoje tvrtke Farma Islamović, koristeći zemlju koju je naslijedila njegova supruga. “Supruga je naslijedila dio zemlje u Bihaću, a dio sam kupio. Razmišljali smo što bismo mogli zasaditi, a onda je analiza zemlje, bez koje ne možeš početi, pokazala da je ovo pjeskovito tlo kao stvoreno za uzgoj lješnjaka. Ovdje je Una na samo nekoliko korak i tu je po svemu sudeći bilo njeno jezero pa je pjeskovito tlo i veoma pogodno za uzgoj ove biljke. Istraživali smo što bismo mogli uzgajati, a inače o lješnjacima nisam znao ništa osim što sam dolazio kao dijete ovdje da ih berem - ispričao je Alen.
Islamović je svoj ulazak u posao uzgoja lješnjaka bio dodatno potaknut savjetima bivšeg gradonačelnika Bihaća, Emdžada Galijaševića. “Nije baš jednostavno zabiti grančicu i tražiti od nje da ti odmah rađa plodove. Treba ispitati zemlju, obogatiti je stvarima koje fale u njoj, pogoditi kontinentalne sorte leske, čuvati ih i paziti od sedam do osam godina da bi dočekao plod, a uz to boriti se sa bolestima, parazitima, sušama, prevelikim količinama kiše, mrazevima - otkrio je Islamović.
- Treba paziti kako se zalijevaju, previše vode nije dobro. Prskanje se provodi dopuštenim ekološkim sredstvima, jer danas kada odnesete plodove na analizu, oni će vam reći što ste sve radili na i oko lješnjaka, čime ste ga hranili, prskali itd - objasnio je.
Aleksandar Mauković iz tvrtke Pam Promet, koja se bavi uzgojem lješnjaka od 1993. godine, također ističe koliko je posao zahtjevan. “Do prvog roda treba dosta čekati, jer stiže tek u šestoj godini, a pravi prihod kreće od desete godine”, rekao je Mauković, dodajući kako su u Srbiji najzastupljenije sorte Tonda Gifoni, Tonda Romana, Tonda Nokioni i Enis.
Mauković također ističe koliko je važno zadovoljiti visoke standarde ako se ulazi u osnovnu preradu lješnjaka. “Prema srpskom zakonu, lješnjaci ne smiju imati vlagu veću od šest posto, a trulež veću od jedan posto, što uključuje i ugriz stjenice (koja, primjerice, u Italiji može ići i do deset posto), i još mnogo analiza koje mora obaviti akreditirani laboratorij”, napomenuo je, ukazujući na stroge propise koje moraju zadovoljiti proizvođači.
S obzirom na globalnu potražnju, Islamović smatra da je tržište za lješnjake izuzetno stabilno. “Lješnjak danas uspoređuju sa zlatom. Koristi se u farmaciji i to u velikim količinama. Od njega se proizvode ulja za kozmetičke svrhe. Ljuska lješnjaka ima najbolju kalorijsku vrijednost za proizvodnju peleta za grijanje, a korijen za uzgoj tartufa, ako to netko zna kako se uzgaja. Jednom riječju, jedna fenomenalna biljka koja rađa od 80 do 100 godina i pruža veliko bogatstvo onima koji se brinu o njoj - istaknuo je.
Potražnja za lješnjacima, prema Islamoviću, nikada ne prestaje. “Cijena mu svake godine raste od 15 do 20 posto,” rekao je Islamović, dodajući da, iako su svi mali proizvođači, udruživanje može rezultirati postizanjem dobre cijene na tržištu. “Tko je hrabar i ima zemlje, treba sutra krenuti u akciji - rekao je na kraju.
(Dnevno.hr/DEPO PORTAL/af)