Države i kompanije u zapadnim liberalnim demokracijama zadnjih desetak godina intenzivno raspravljaju o skraćivanju radnog tjedna odnosno ukupnog broja radnih sati tjedno ili dnevno. Sve više ljudi uživa u četverodnevnom radnom tjednu, mnogi fantaziraju o trodnevnom. Međutim, Grčka je odlučila poduzeti jedinstveni eksperiment - uvesti šesterodnevni radni tjedna odnosno 48 sati rada tjedno.
Odluka grčke vlade - prema kojoj poslodavac prema određenim kriterijima može naložiti 6 dana rada tjedno - neortodoksan je potez ciljan dodatnom dizanju ukupne učinkovitosti grčke ekonomije, a primjenjuje se od ponedjeljka. Sindikati novu mjeru vrlo uspješne vlade Kyriakosa Mitsotakisa naravno nazivaju barbarskom, prenosi Jutarnji.hr.
Javne politike grčkog premijera Kyriakos Mitsotakisa izvukle su grčku iz dramatičnih problema uzrokovanih pretjeranim zaduživanjem, kao i destruktivnim populizmom Syrize; ekstremno populističke stranke predvođene već pomalo zaboravljenim lijevim demagozima, Tsiprasom i bijedno lošim ekonomistom Varoufakisom, koji su svojevremeno slovili za zvijezde europskih političkih salona te su u ženskim magazinima prepoznati kao poželjni muškarci.
Mitsotakis je danas jedan od najcjenjenijih premijera u EU jer je demonstrirao da jednostavno nije točno da će Grčka umrijeti stenjući pod teretom dugova osim ako ne provodi neodgovorne populističke politike u režiji Syrize. Upravo takvu maloumnu tezu (da je financijska stabilizacija države zlo samo po sebi) plasirali su njegovi protivnici, Tsipras i Varoufakis.
Mitsotakis objašnjava da je uvođenje 6-dnevnog radnog tjedna potrebno zbog smanjivanja grčke populacije i nedostatka obučenih radnika. Grčka je, slično kao Hrvatska, doživjela demografski egzodus 500 tisuća mlađih i dobro obrazovanih radnika. Jedan od ključnih razloga tog egzodusa bio je način na koji su Tspiras i Varoufakis upravljali grčkom dužničkom krizom 2009. godine.
Niti Mitsotakis se ne usuđuje uvesti 6-dnevni radni tjedan u javni sektor. Promjene zakonodavstva omogućit će privatnim poslodavcima da osiguravaju usluge 0-24 sata, a propisano je prema kojim kriterijima se moraju donositi odluke o produživanju radnog tjedna u odabranim industrijama.
Značajnim dijelom grčka vlada morala je priznati sama sebi da postoji niz poslova na kojima ljudima moraju raditi 6 dana tjedno kako bi zadovoljili tržišnu potražnju. Svi ti ljudi koji zbog prirode biznisa ionako rade 6 dana tjedno, neki i svih 7, zapravo su bili ostavljeni u sivoj, nereguliranoj zoni. Sada je grčka vlada rekla da će ubuduće zaposlenici moći odabrati žele li raditi dva sata više u uobičajenih 5 radnih dana ili jedan dodatni radni dan s 8 sati. Za taj dodatni rad trebali bi biti nagrađeni s dodatnih 40 posto na uobičajeni iznos dnevnice. Takvim rješenjem istovremeno se izvlači ogromni ukupni broj radnih sati iz sive zone, ali i potiče pravednije nagrađivanje radnika za dodatni rad.
Predstavnici opozicije, pojednostavljeno prepričano, ljuto histeriziraju zbog produživanja radnog vremena te pozivaju narod na izlazak na ulice.
Protivnici Mitsotakisa upravu su kad govore da Grčku vodi mimo generalnog europskog i svjetskog trenda skraćivanja radnog vremena, čiji pobornici inzistiraju da 4-dnevni radni tjedna diže produktivnost pojedinog radnika. No, nerealno je uz drastično smanjivanje radnog vremena da bilo koja nacionalna ekonomija može isporučiti veći output odnosno viši BDP, što je ipak pravi put u ubrzanje rasta te, posljedično, dizanje standarda. Pri tome treba reći da grčka ionako već ima jednu od najdužih prosječnih tjednih satnica. Podaci Eurostata govore da Grci u prosjeku rade 41 sat tjedno.
Sve češće u Grčkoj ljevičari inzistiraju da u zemlji s britanskim cijenama radnici ne mogu biti zadovoljni s bugarskim plaćama. Prosječna plaća u Grčkoj je oko 900 eura, a ona otprilike dostaje do 20-og u mjesecu. Nejasno je koliki su u Grčkoj razmjeri isplata sobnih primanja ‘na crno‘.
I u Grčkoj, kao i Hrvatskoj, nedjelja je neradni dan, ali tijekom sezone sve trgovine mogu biti otvorene. Državne institucije, pošte, banke… nedjeljom ne rade niti na turističkim destinacijama.
Eksperimentalne sheme s 4-dnevnim radnim tjednom limitirano se primjenjuju u Japanu, Njemačkoj, Britaniji, Kanadi… Belgijanci su, primjerice, izglasali da radnik ima pravo kako će rasporediti 4 radna dana tijekom tjedna.
Oni koji vole velike ekonomsko-socijalne eksperimente mogu u mobitelu aktivirati podsjetnika da za 5 godina provjere hoće li veći rast standarda imati Grci, koji su uveli 6-devni radni tjedan, ili nacije koje se već hvale da rade 4 dana tjedno, pa možda radni tjedan skrate na 3 dana.
Autor ovog članka kladi se da će zemlje s 6-dnevnim radnim tjednom imati nešto življi gospodarski rast, iako osobno ne bi imao ništa protiv da netko organizira uspješni biznis s visokim plaćama u kojem će biti moguće raditi 2-3 dana tjedno.
(DEPO PORTAL/ad)