“Sive lubanje silo, ja imam moć!” - Vjerovatno ne postoji osoba rođena u prvoj polovini osamdesetih godina, a da se i danas ne naježi kada čuje ove riječi, a sasvim sigurno ih je i više puta uskliknula u djetinjstvu, podižući imaginarni mač ka nebu. He-man i ekipa Gospodara Svemira doslovno su poharali planetu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a ni Jugoslavija se nije uspjela oduprijeti. Bila je to prva franšiza koja je izazvala apsolutnu pomamu među klincima.
Danas su ti klinci odrasle osobe, mnogi su odavno i roditelji, ali je virus Gospodara Svemira opstao u njima, uprkos svim grozotama uzrokovanih raspadom Jugoslavije u devedesetim godinama. DEPO Portal vam donosi priču o njima, generaciji koja u zrelim godinama rekreira djetinjstvo ukradeno ratom.
Piše: Adnan UČAMBARLIĆ
Ideja za priču rodila se krajem prošle godine. Naime, prošle jeseni napunio sam 40 godina, gotovo u isto vrijeme kada je i izvorna animirana serija slavila 40 godina od premijere. U istoj sedmici sam i više-manje finalizirao svoju MOTU (Masters of the Universe/Gospodari Svemira) kolekciju, a sve je kulminiralo kada mi se, pred sam rođendan, javio rođak koji je, čisteći stan, među knjigama pronašao fasciklu u kojoj su više od 30 godina bili skriveni popunjeni albumi sa sličicama - MOTU i Evoksi.
Ostao sam bez glasa, a koincidencija nije mogla biti bolja i u boljem trenu. Bio je to najbolji rođendanski poklon u mom životu, pogotovo ako tome dodamo i činjenicu da su moji albumi stradali negdje tokom ratnih godina, a danas su priličan (i jako vrijedan) kolekcionarski raritet. Naravno da sam to odmah požurio podijeliti sa braćom kolekcionarima i fanovima, rasutim od Vardara pa do Triglava. U rafalanju porukama prekinula me moja supruga: “Koliko vremena i energije trošite na sve to, mogao si konačno nešto i napisati o tome…” Da, mogao sam. Samo mi nije palo na pamet…
Kako su savršen marketing i reciklaža kreirali historiju
Te 1982. godine, Jugoslavija je doživjela ekonomski krah (iako nikada zvanično objavljen), ali ni na drugom kraju svijeta nisu baš cvjetale ruže. Američki gigant Mattel, nama do tada poznat samo po proizvodnji Barbie lutaka, našao se u krajnje nezavidnoj poziciji. Nakon što su napravili fatalnu grešku i propustili prava za franšizu Star Wars igračaka, morali su nekako uzvratiti udarac konkurentu, kompaniji Kenner, koja nije propustila priliku sa Star Wars. Mattel je za svoj kontraudarac pripremio tri probne figure - jednu sa krilima i kacigom u Star Wars stilu, drugu sa nizom vojnih oznaka i glavom u obliku tenka te treću - plavokosog varvara sa ratnom sjekirom u ruci, koji je odmah privukao pažnju svojom pojavom. U blago redizajniranom obliku je iskorišten za testiranje tržišta. Klinci su se doslovno počeli otimati za njega, a glavešinama u Mattelu bilo je jasno da su na tragu apsolutnog hita.
Star Wars su već dobrano utabali teren svemirskih sukoba arhetipskih heroja te dobra i zla, što je bilo šteta neiskoristiti. Samo je trebalo osmisliti adekvatnu mitologiju koja bi privukla mališane. Tadašnji Mattelov direktor marketinga, Mark Ellis, dosjetio se motiva moći. Smatrao je da je ona u centru pažnje petogodišnjaka, budući da je pod konstantnom kontrolom i komandovanjem odraslih - nemaju.
“Psihološki, djeca su htjela biti glavna. Željeli su moć. To se kasnije utjelovilo u figuri od koje smo stvorili ‘najmoćnijeg čovjeka u svemiru’”, ispričao je Ellis za, danas ugašenu, stranicu He-Man.org. To je dovelo i do nastanka legendarne rečenice sa početka teksta: “Ja imam moć!”.
Prvi talas na tržištu činilo je osam figura, no same igračke nisu bile dovoljne. Ellis ih je pokazao trgovačkom lancu Child World, gdje su ga pitali da li je pripremio još neki marketinški program, sem TV reklama. “Da li sam vam spomenuo strip o He-Manu, koji pripremamo?”, izvalio je Ellis i našao se u neobranom grožđu, budući da do tog trenutka nije ni pomislio na nešto takvo. Da ne bi ispao lažov, uz figurice su dolazili i mini-stripovi. Mattel pravi i mudar potez, omražen među kolekcionarima - reciklira svoje ranije franšize i igračke koristeći njihove prefarbane dijelove ili kompletne figure u novom koloritu, pod novim imenima i u novom kontekstu.
Za scenarij stripova angažovan je legendarni scenarista Donald F. Glut, koji je radio na brojnim hitovima američkog stripa - od Spider-Mana do Transformera te na većini kultnih animiranih serijala osamdesetih i devedesetih godina. Problem sa Glutom bio je što se trudio proporcionalno visini honorara, tako da se nije suviše mučio oko Mattelove franšize u nastanku i otišao je odmah nakon prvog talasa mini-stripova. Ipak, zaslužan je za osnovne premise MOTU mitologije: Demon Skeletor i njegova svita monstruoznih ratnika žele osvojiti dvorac Greyskull (Siva lobanja) i moć koju kriju njegove zidine. He-Man i ostali herojski branioci Eternije ga sprječavaju u tome.
U ovom ranom periodu, He-Man je bio tek hrabri divljak u odbrani svog plemena, dok je Eternija bila prilično pusta. Do kompleksnijeg mitosa dolazi sa sklapanjem ugovora sa čuvenom izdavačkom kućom DC. MOTU počinju izlaziti u ozbiljnijim mjesečnim izdanjima, a He-Man se čak uspio potuči i sa Supermanom. Eternija više nije bila pustinja, već kraljevstvo zasnovani na čudnoj mješavini srednjeg vijeka, napredne tehnologije i magije. He-Man više nije bio tek supersnažni divljak, već je postao Adam, eternijski princ, koji zahvaljujući moći Greyskulla postaje najmoćniji čovjek u svemiru, itd.
Kultna animirana serija i planetarna popularnost
Ipak, najveću popularnost franšiza doživljava 1983. godine, sa izlaskom legendarne animirane serije. Naravno, i ona je nastala slučajno. Ellis se ponovno našao u nezavidnoj situaciji, kao sa Child World. Ovoga puta, radilo se o lancu Toys ‘R’ Us, čiji su predstavnici naveli kako stripovi nisu dovoljni, budući da petogodišnjaci ne čitaju. Ellis se snašao na isti način: “Da li sam vam spomenuo dva jednosatna TV specijala koje pripremamo?”.
Imao je ogromnu sreću. Nakon što ga je studio Hanna-Barbera odbio, Filmation ga je objeručke prihvatio, a novac izdvojen za TV specijale mogao se iskoristiti za produkciju čitave animirane serije. Da stvar bude bolja, Filmation je već sarađivao sa Mattelom na MOTU, radeći animaciju za reklamu. Legenda je rođena, a dvije sezone izvorne serije i njihovih 130 epizoda prikazivane su u periodu od 1983. do 1985. godine. Popularnost franšize dostigla je neslućene razmjere i pokorila planetu.
Filmation je imao potpunu kreativnu kontrolu te su mogli odbiti Mattelove ideje. Umjesto animiranih specijala, odlučili su se za seriju te preuzeli mitos koji su izgradili DC stripovi, dodali djeci simpatične likove poput Orka te Snake Mountain kao Skeletorovo sjedište te tako potpuno formirali Eterniju kakvu danas poznajemo. Prava za prikazivanje otkupljena su u više od 35 zemalja te oko 165 televizijskih kanala u SAD. Uspjeh je bio toliki da su Mattelu prognozirali sigurnih 13 miliona dolara u prvoj godini, a zaradili su čak 38. Do 1986., taj broj se popeo na čak 400 miliona dolara.
Na prvi pogled bi se reklo da je MOTU franšiza bila orijentisana samo ka dječacima, no istina je daleko od toga. Djevojčice su činile čak 33% korisnika franšize u svim njenim oblicima, a takva se prilika nije smjela propustiti. Već 1984., u jeku He-Manove popularnosti, rođena je She-Ra, njegova jednako moćna sestra bliznakinja. Tu je Mattel već bio potpuno na svom terenu, budući da njihovoj Barbie popularnost ne jenjava ni danas. MOTU franšiza je postala jednako tražena među dječacima i djevojčicama. Mattel je sa She-Rom primijenio svoj oprobani recept te je ona dobila kosu koja se može češljati, figurice simpatičnih pratećih likova i životinja te dvorac za igru, a sve u koloritu mnogo poželjnijem za djevojčice. Stvoren je i novi serijal stripova, kao i zasebna TV serija, prikazivana paralelno sa izvornom MOTU serijom, a sve je uključivalo preplitanje i pojavljivanje istih likova u obje serije, kako dječaci i djevojčice ne bi zaboravili da sve figurice i vozila pripadaju istom univerzumu te da se mogu igrati zajedno.
Nakon zvjezdanog uspjeha - nagli debakl
Ipak, nakon fenomenalne 1986. i zarađenih 400 miliona dolara, već naredne godine dolazi do kolapsa franšize. Novih epizoda serije nije bilo, a franšiza je bila preopterećena figuricama sporednih likova - što je dovelo do rapidnog pada popularnosti. Mattel i Filmation su dogovarali nastavak saradnje, a u isto vrijeme je debitovao igrani film Masters of the Universe, sa Dolphom Lundgrenom i Frankom Langelom u glavnim ulogama. Film je, zahvaljujući drastičnom odstupanju od narativa na koji su svi navikli, doživio potpuni fijasko na blagajnama, ali i od kritike. Mattelovih 400 miliona dolara istopilo se na samo sedam.
Dvije godine kasnije, 1989., franšiza je doživjela još jedan žestok udarac. Taman kada su Mattel i Filmation osmislili nastavak serije, posljednju šansu za spas franšize, uslijedila je katastrofa. Westinghouse Broadcasting Company prodala je studio Filmation L'Oréalu. L'Oréal sam studio nije značio ništa te su ga kupili samo kako bi se dočepali Filmationove kinoteke. Zbog toga su odmah i ugasili studio. Budući da su im pripala i prava na materijal iz kojeg su se razvijale nove epizode serije, Mattel je bio prinuđen na radikalan potez i izmjenu franšize do neprepoznatljivosti. Rezultat je bila animirana serija The New Adventures of He-Man (1990.), koja je propala sa prvom i jedinom sezonom, zajedno sa pratećom linijom igračaka (kod nas tada poznatoj kao “njemački He-Man”, budući da smo jedini uvid u nju imali iz rijetkih kataloga igračaka pristiglih iz dijaspore).
I tako, dok je MOTU franšiza, nakon zvjezdane slave, već bila na samom izdisaju u ostatku svijeta, mi, jugoslovenski klinci, smo tek počeli upoznavati Eterniju i sve njene likove…
U narednim danima donosimo vam priču o tome kako su Mastersi pokorili Jugoslaviju i obilježili tadašnje klince za čitav život, kao i riječ kolekcionara poput Marka Šelića Marchella, Dušana Mladenovića, Džemala Bijedića i drugih…
(DEPO PORTAL/au)