Piše: Pavle PAVLOVIĆ
Foto: Dragana PAVLOVIĆ SALAMUNOVIĆ
U nedjeljno jutro, dok su tisuće Sarajlija i njihovih gostiju hitale prema mjestu Red Bull cirkusa sa formulom 1 i drugim trkačim bolidima, ja sam se, uz sve glasnije, testno brundanje moćnih auspuha, probijao prema mojoj logi puberteta.
Dočekao me je Muzej revolucije iz naše mladosti - zdanje koje je ukrasilo naš dio Marijin Dvora i pojačalo naše puhanje među drugom rajom da niko nema dva muzeja na desetak metara od kućnih vrata.
Jeste da su zgrade Zemaljskog muzeja bile impresivnije, pravo ogladalo austrougarske arhitekture, ali i poligon strogih čuvara. Što su nam ponekada, kada smo upadali u pljačku voćki po Botaničkoj bašti, prijetili i puškama bibernjačama.
Zato je Muzej revolucije bio primamljiviji, čuvari su podnosili našu graju u igri oko trofejnih tenkova, topova. Ih, koliko sam se puta zanosio da sam Maršal Tito uzvikujući sa kupole starog tenka - proleteri za mnom!
Onda su došle neke godine kada su Rusi napali Čehoslovačku i kada su u naš kvart došli izgubljeni turisti iz Praga. Mjesecima su čekali kada će se moći vratiti doma.
Naravno, među njima je bilo i mladih, lijepih Čehinja, Za druženje s njima najbolje su odgovarali ovi prostori i tama oko Muzeja revolucije.
...Čehinje su se, na našu žalost, vratile kući, a nas je vrijeme devedesetih i sudbina potjerala svuda po svijetu. Sada se povremeno vraćamo starim stazama ne bi li napunili srce, dušu i sjećanja.
Još od prvih poslijeratnih godina zapažam da se moj Muzej revolucije uopće ne mijenja. Vlasti Sarajeva i Kantona kao da su ga konzervirale u zatečenom stanju poslije prvih dana Dejtonskog mira. Zapravo, jedina promjena je u nazivu. Od Muzeja revolucije postao je Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Dok je nosio prvo ime blistao je, kao sada Američka ambasada preko puta. Odkako je dobio ono Historijski, kako se u Sarajevu rijetko govorilo, baš kao što sada niču općine, umjesto starih, dobrih opština, najbolja je ilustracija stanja u BiH.
Kao da nisu prošla tri desetljeća, ili decenije, poslije rata. Muzej je prepušten propadanju i sve manjem sjaju i značenju onog Historijski muzej Bosne i Hercegovine.
Jer, neki sve glasnije ne žele zajedničku BiH, a, naravno i zajedničko povijesno zdanje.
Zato mislim da je najbolje ostaviti ga ovakvog kakav jest. To je najbolja slika Bosne i Hercegovine, koju ne mogu promjeniti ni najbrži automobili planeta što će prepadati po središtu Sarajeva.
(DEPO PORTAL/ad)