Izvor: Index.hr

Piše: Vedran Salvia

Prema činu koji je Tomu Buzova odveo u smrt snimljen je film Nebojše Slijepčevića "Čovjek koji nije mogao šutjeti". Ovaj film nedavno je osvojio Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na Festivalu u Cannesu.

Priča o Buzovu dugo godina bila je nepoznanica

Priča o Buzovu Hrvatima je dugo godina bila nepoznanica, odnosno za nju su znali samo rijetki. Ispričao ju je kolumnist Boris Dežulović u jednom tekstu prije desetak godina, a tek sad, uz film Slijepčevića, postaje dio opće kulture u Hrvatskoj.

Buzov je bio putnik na vlaku 671, koji je iz Beograda kretao za Bar. Išao je posjetiti sina u Podgorici. Prema izjavama svjedoka, nakon polaska vlaka iz Beograda kondukter je u pratnji dvojice policajaca pregledao karte i svima ispisao imena na kartama, navodno zbog šverca. Pruga Beograd-Bar jedan kratak dio prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, kod Štrpaca.

Dok se vlak približavao bosanskohercegovačkoj granici, policija i vojska počele su prolaziti hodnicima, odvajajući muslimane, dok su ostale tjerale u kupee. Nakon toga je vlak zaustavljen u Štrpcima, suprotno voznom redu, a iz njega je izvedena skupina otetih civila.

Pokušao spasiti muslimane, to ga je odvelo u smrt

Tomo Buzov pokušao je spasiti 18 muslimanskih suputnika od srpskih paravojnih postrojba, ali su vojnici iz četničkog odreda Osvetnici, pod komandom Milana Lukića, ubili i njega i tu skupinu Bošnjaka. Tijelo Tome Buzova nikad nije pronađeno. Bio je jedini od 500 putnika u tom vlaku koji se odlučio pobuniti.

Kad su ljudi u uniformama ušli, pitao ih je zašto to rade i čija su to oni vojska. Rekli su mu da bude miran, da se to njega ne tiče. Onda su rekli svim Bošnjacima iz hodnika da izađu, a Tomo Buzov je jednog momka Bošnjaka, koji je imao 17 godina, povukao za ruku, posjeo ga na svoje mjesto u kupeu, ustao i izašao umjesto njega. Oni koji su šutjeli u vlaku ostali su pošteđeni te su kasnije prepričali što se zaista dogodilo.

Buzov je rođen u Kaštel Novom 1930. godine, u predjelu Rudine. Bio je časnik JNA, koji je u Beogradu dočekao mirovinu. Ustvari, o njegovom životu prije ovog čina koji ga je odveo u smrt, i uz koji ga se sad u općem kultu junaštva proglašava herojem, iako već imamo hrpu heroja uz koje se ovakvi poput Buzova upravo i zaboravljaju, malo se zna.

Njegov sin: Ja znam da bi on uvijek tako reagirao

Jutarnji list je prije nekolikog godina objavio intervju s njegovim sinom Darkom. On je kazao kako su u slučaj bili upleteni država Srbija, MUP i radnici Željeznica Srbije. Rekao je i da je u Srbiji danas malo poznat čin njegovog oca, o čemu više možete čitati ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)