Ne tako davno (2021. godine) pokušalo se donijeti Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo. Taj Zakon (odnosno njegov prijedlog) bijaše urađen tako da je humanističke nauke gotovo tragično devastirao, osujećivao njihov razvoj, čak i njihov opstanak. Naime, kriterij scientometrije (kao ključni u tome nacrtu) favorizirao je prirodne nauke, a zapostavio je humanističke nauke u tolikoj mjeri da je dovodio u tragičnu poziciju čak i njihov opstanak. 

Zato sam svojevremeno – u javnoj kritici toga zakona – apsolutiziranje scientometrije nazvao scientomanijom. Scientometrija u prirodnim naukama je OK, ali donosioci zakona moraju uvažavati da nisu u istoj poziciji, recimo, naučnik koji na engleskom jeziku piše o funkciji bubrega i onaj koji na bosanskom jeziku piše, recimo, rad o našoj književnosti, jeziku, historiji i sl. 

Kriterij scientometrije (kao ključni u tome nacrtu) favorizirao je prirodne nauke, a zapostavio je humanističke nauke u tolikoj mjeri da je dovodio u tragičnu poziciju čak i njihov opstanak

Nepodobnost toga neuspjelog Zakona temeljena je na činjenici da se favoriziraju prirodne nauke, određene vrste publikacija, a još više je izražena nepodobnost time što se sve radilo po tzv. evropskim standardima (čak bijaše angažiran stručnjak iz Austrije koji ne poznaje ili ne uvažava naše prilike), pri čemu je ispuštena iz vida kapitalna činjenica da se tada u EU ulagalo 2,5 posto budžeta za nauku a u Federaciji BiH 0.026 – stotinu puta manje. 
Zakon nije prošao.

Sada se to reprizira, sa izvjesnim razlikama, ali i dalje sa tragičnim posljedicama, ukoliko „repriziranje“ uspije. Naime, u završnoj fazi je izrada „Izmjena i dopuna 'Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti'“. 

Prema onome što je do sada poznato, ne ulazeći u detalje koji se zbog obilja ne mogu navoditi u ovome tekstu, naglašavam da je predloženi tekst velikim dijelom vrlo štetan, čak poguban za javne naučne ustanove, za članice UNSA, i posebno za čitav niz humanističkih nauka.

Zakon nije prošao. Sada se to reprizira, sa izvjesnim razlikama, ali i dalje sa tragičnim posljedicama, ukoliko "repriziranje" uspije

Dakle, govoreći načelno, suštinske greške s vrlo dugoročnim negativnim posljedicama mogu se svesti, sumarno, na sljedeće:

1. Tekstom se favoriziraju privatne naučnoistraživačke institucije koje bi crpile sredstva iz budžeta a na štetu javnih (državnih) institucija. To će značajno utjecati na devastaciju kvaliteta javnih naučnih i obrazovnih institucija.

2. Ponovo se favorizira, čak se uslovljava, objavljivanje radova u glasilima i po kriterijima koje objektivno ne mogu ispuniti neke humanističke nauke kod nas zbog specifičnosti izražene u vezanosti za „domaće tlo“, za uži krug istraživača i auditorija. Apsolutiziranje kriterija citatnosti – koji jest razložan u  prirodnim naukama – suštinski ugrožava opstanak nacionalnih i/ili specifičnih disciplina koje su nam veoma važne. (Primjer bosnistike, osmanistike koja uključuje i naučno istraživanje baštine, historije općenito, čak arheologije i td.)

Ovaj problem važan je i za ANUBiH, posebno za humanističke nauke, pa je potrebno da se čuje i glas/stav ANUBiH kao najviše naučne institucije u zemlji

Prema ovome nacrtu je vrlo strog, kritički stav već zauzeo Rektorat UNSA (koliko mi je poznato) i čitav niz fakulteta/instituta u oblasti humanističkih nauka.

Ovaj problem važan je i za ANUBiH, posebno za humanističke nauke, pa je potrebno da se čuje i glas/stav ANUBiH kao najviše naučne institucije u zemlji. 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)