Školski smo prijatelji i jarani gotovo šest desetljeća. Sjećam se Brege kada je u gimnaziju donosio gitaru da bi instrumentom zavodio curice. I, koliko se sjećam, dobro mu je to išlo od ruke.

Poslije je on postao Dugme, a ja novinar zagrebačkog tiska.

Goran mi je, kao starom ahbabu, maksuz dozvolio da pravim dnevnik o njegovom osvajanju Atlantika brodićem, velikom kao orahova ljuska. Bilo je pravo čudo da je iz Splita dospio do druge strane velike vode. Blizu obala Amerike.

S njim je na brodiću bila i njegova buduća supruga Dženana. To je trebalo da ostane tajna, jer bilo bi frke da su to znali njeni roditelji. Ali kakav bih ja bio novinar da to ne objavim. Jedva mi je oprostio. 

Onda, drugi put, dobio sam po ušima kada sam u sarajevskom AS-u, na nagovor Rake Marića, legendarnog producenta Dugmića, napisao da je Brega velika cicija, stipsa. Raku je naljutilo što na rođendansku proslavu u nekadašnjem sarajevskom Domu pisaca nezaboravnog Vese Đorema, veliki Bregović nije pozvao i producenta Marića.

Nakon nekoliko dana nazvao me Goran i ljutito mi održao lekciju koju je zaključio sa veoma važnim pitanjem - s kim ćeš, ba, piti kafu kada ostarimo?!

Na žalost ostarili smo, a ja ne popih fuka sa vođom grupe naše mladosti. Kako je krenulo, sigurno nikada neću srknuti fildžan sa Bregom.

Ipak, to nije razlog da mu ne zaželim veliki uspjeh na dugo najavljivanom sarajevskom koncertu povodom 50 godina Bijelog dugmeta.

I da naglasim da sam na obje spojene fotke, naravan, natur - dok Brega uporno farba kosu. I mora, valja se dopadati novim generacijama curica.

(DEPO PORTAL/ad)