Tekst i foto: Adnan UČAMBARLIĆ

Za Bistričku stanicu i film “Valter brani Sarajevo” slobodno mogu reći kako su neodvojivi segmenti moje ličnosti. Rođen sam i odrastao u neposrednoj blizini stanice, te sam prisustvovao svim njenim fazama sem one izvorne - kada je bila prava željeznička stanica. Rođen sam u trenutku kada je ŽGP već izgradio sarajevski tranzit i ponosno udario svoj logo na bistrički most (isti taj most je tokom rata poslužio kao štit od nebrojenih projektila sa Trebevića). 

Oko stanice sam se kao dijete igrao, čak i naučio voziti bicikl. Deda mog tadašnjeg dobrog druga je bio bivši željeznički radnik i živio je u austrougarskoj kućici tik uz stanicu (i dan-danas je tu), a imao je i najoriginalniju šupu koju sam ikada vidio u životu - Ćirin vagon. Taj vagon je, nama klincima, predstavljao čitavu kompoziciju voza na Divljem zapadu i nebrojeni su bili obračuni pljačkaša voza i šerifa ili, jednostavno, kauboja i Indijanaca. 

Sa izbijanjem rata, stanica je poslužila kao dom izbjegličkoj porodici, s čijom djecom sam se družio i mijenjao za stripove. Ne znam da li se radi o istoj porodici, ali stanica je služila kao dom sve do nekih desetak godina unazad. Naravno, u međuvremenu je bila toliko improvizovano adaptirana u stambeni prostor da je gotovo potpuno izgubila svaki trag autentičnosti. Istovremeno je i zub vremena učinio svoje te se stanica pretvorila u oronulu ruševinu i gorki spomenik nekim starijim vremenima. 

Tata mi je često pričao o dječačkim avanturama njegove generacije oko stanice i Ćire, kao i o snimanju "Valtera". Negdje u kući su izgubljeni i autogrami koje je pokupio od dobrano pijanih Gidre Bojanića i Bate Živojinovića u Vatrogasnoj kafani, koja se nalazila pored kuće i bila dedina omiljena after work destinacija. 

Film sam uspio pogledati tek iz petog ili šestog pokušaja. Iz nekog razloga je uvijek bio emitovan u kasnom terminu te sam svaki put jako brzo zaspao, uprkos lavovskoj borbi sa snom i štipanjem samog sebe. Ipak, nakon prvog gledanja - replike iz filma su se doslovno utkale u moj rječnik. I ne samo moj, već i čitave moje generacije. A tu je već bilo i Zabranjeno pušenje, sa albumom “Das ist Walter”, ali i Primus Nadrealisti, sa svojom adaptacijom Valtera u kontekstu Olimpijade…

Vijest da se muzej “Valter brani Sarajevo” seli u obnovljenu Bistričku stanicu dočekao sam sa oduševljenjem. Mislim da adekvatniji ambijent za ovakvu postavku ne postoji.

Šta se danas desilo? Ovogodišnje obilježavanje Dana kantona Sarajevo počelo je i nastavilo u antifašističkom duhu. Nakon otvaranja izložbe antifašističkog stripa, gdje se govorilo i o antifašističkom filmu, muzej posvećen filmu “Valter brani Sarajevo”, njegovom autoru Hajrudinu Šibi Krvavcu, ali i stvarnom narodnom heroju NOB-a i sarajevskom ilegalcu Vladimiru Periću Valteru, otvoren je na novoj i mnogo adekvatnijoj lokaciji - Bistričkoj stanici. Otvaranjem je i na simboličan način obilježen Dan pobjede nad fašizmom, a na ceremoniji otvaranja prisustvovao je veliki broj sarajevskih školaraca te brojne ličnosti iz političkog i javnog života grada.

Iako je muzej, kao projekt Sarajevskog filmskog centra, otvoren još 6. aprila 2019. godine, ali na lokaciji u ulici Dženetića Čikma. Radi se o prvom muzeju filma u Evropi te je, sa samim svojim otvaranjem, odmah privukao veliku pažnju javnosti, kao i turista. Posebno onih iz Kine. Kako je naveo moderator ceremonije otvaranja, Dževdet Tuzlić, u Kini je ovaj film vidjelo čak 11 milijardi ljudi. 

Zvuči nevjerovatno, ali kada se uzme u obzir da kineski školarci tokom svog obrazovanja ovaj film pogledaju barem pet-šest puta, onda ova cifra ima smisla. Valter je i dan-danas značajan heroj u Kini, toliko da se proizvodi čak i pivo Valter, ali sa slikom Velimira Bate Živojinovića na boci. 

Sama postavka je nastala rekonstrukcijom scena i drugih elemenata filma pomoću scenografskih rekvizita te voštanih figura reditelja i glavnih likova iz filma, kostima, pratećeg materijala i audio-vizuelnih zapisa. Autor ideje i koncepta muzeja je filmski reditelj i direktor Bosanskog kulturnog centra Jasmin Duraković, a na izložbi je radio veliki tim stručnjaka iz filmske i kreativne industrije.

Na inicijativu gradonačelnice Sarajeva, Benjamine Karić, muzej je premješten u obnovljenu Bistričku stanicu, gdje su snimane neke od scena u filmu. Istovremeno, brigu o muzeju preuzela je javna ustanova Muzeji grada, u partnerstvu sa Sarajevo Film centrom.

Nova lokacija pružila je mogućnost za stvaranje novih muzejskih elemenata, na čemu se radilo proteklih pola godine i ne prestaje. Valter je, po riječima osnivača muzeja, priča koja traje.

Reditelj Krvavac stvorio je jedno od najvećih remek-djela jugoslavenske kinematografije, ali i jedan od zaštitnih znakova antifašističke tradicije koji je ostavio nevjerovatan pečat u popularnoj kulturi na prostoru čitave bivše Jugoslavije, pa i šire. Posebice u Kini, gdje je ovaj film prerastao u društveni fenomen te se, zahvaljujući Kinezima, može smatrati jednim od najgledanijih filmova u historiji čovječanstva. 

Nova lokacija muzeja je i veoma atraktivna turistička destinacija te je interes za postavkom muzeja u novom ambijentu već odjeknuo po čitavom regionu. 

- “Valter brani Sarajevo” je djelo koje je danas postalo jednom od tačaka identiteta ovog grada. To je brend za sebe - naveo je Duraković i dodao kako je ovaj film i puno više od toga te da je to i priča o jednom gradu i njegovim ljudima. Također je poručio kako ovaj muzej i ovaj film pripadaju svima nama. 

Gradonačelnica Karić navela je kako muzej simbolizira vrijednosti grada Sarajeva te da joj je jako drago što je otvoren upravo na simboličan datum. 

- Na ovaj poseban dan, 9. maj, kada obilježavamo Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, ispunjavamo obećanje koje smo dali našim građanima, a to je da ćemo u ovom prekrasnom biseru, nacionalnom spomeniku, Bistričkoj stanici imati i pravi muzej'Valter brani Sarajevo. Izuzetno sam zahvalna uvaženom gospodinu Jasminu Durakoviću i direktorici Gradskih muzeja Senki Ibrišimbegović što smo zajedno otvoril muzej "Valter brani Sarajevo" - rekla je Karić i dodala kako će institucije doprinijeti i razvoju turizma, kao jedne od najbrže rastućih privrednih grana.

- Ovo je jedan prekrasan omaž sjajnom filmu i još sjajnijem čovjeku Šibi Krvavcu koji je napravio mnogo toga na šta Sarajevo i BiH mogu biti ponosni. Očekujemo da će ovaj muzej privući veliki broj kako naši građana tako i turista. Drago mi je kada u oblasti kulture možemo napraviti jedan iskorak, a sigurno će ovaj muzej biti dodatna vrijednost našem gradu -  dodala je gradonačelnica.

Senka Ibrišimbegović je navela kako joj je drago da kao direktorica ustanove može, sa svojim timom, da podrži i čuva sjećanje na ovakvu filmsku kulturu i naše kulturno naslijeđe, koje treba biti dostupno, ne samo svim građanima ovog grada i mladima, koji trebaju čuvati ovo naslijeđe, već i za sve turiste.

O značaju filma “Valter brani Sarajevo” i novom ambijentu postavke muzeja razgovarali smo sa Elvisom J. Kurtovićem, idejnim začetnikom pokreta New Primitivs. Napomenut ćemo kako je Valter imao ogromnog uticaja na oblikovanje ovog pokreta te da su u emisiji Primus, u okviru jutarnjeg programa Radija Sarajevo, prvobitni “radijski” Nadrealisti kreirali igranu dramu “Bata brani u Sarajevu”, u kojoj nepoznati lopovi kradu građevinski materijal sa dvorane Zetra, a glavni junak je Bata - heroj sa obje ruke (desna ruka je Zis, a lijeva Brzi). Zajedničkim snagama bore se protiv čovjeka koji je pokušao sabotirati Sarajevo kao domaćina Olimpijskih igara, kako bi se one održale u Insbrucku.

- Ja sam kao dijete gledao ovaj film. Bio mi je super. Kasnije sam uvidio kako je nemoguće da partizani pobiju toliko Nijemaca. Pogotovo Bata. Kada sam porastao, uvidio sam kako je film super i sa aspekta podsjećanja kako su izgledali dijelovi Sarajeva kada sam ja bio mali. Ima jako lijepih momenata Sarajeva u filmu. Jednom sam dao intervju za neku kinesku agenciju te ih vodao po lokacijama iz filma - Ciglanama, gdje se tuku lažni i pravi Valter, itd. Rekao sam ‘ovdje, između Robota i Binga, lažni Valter završava svoje učešće u filmu’. Ispričao sam im i kako je jedna grupa, zvana Zabranjeno pušenje, objavila album “Das ist Walter”, a na albumu se nalazi pjesma “Neću da budem Švabo” (spot za pjesmu je režirao Emir Kusturica, op. a.), koja govori o toj filmskoj tematici. Pitao sam ih znaju li ko je napisao tu pjesmu i odmah dodao ‘A ne znate? Pa gledaj ga, lafčino!’ Nova lokacija za muzej je fenomenalna. Ovo je pun pogodak i odlična ideja kako sačuvati jednu staru stanicu, koja je glumila u filmu, te da ovjekovječimo vrijeme kada je Ćiro vozio stare Sarajlije. Ja se nikad nisam vozio tom prugom, ali sam se vozio Ćirom jednom drugom prugom te ga se dobro sjećam. Čak imam i pjesmu “Poželim ponekad da se vozim Ćirom”, koja govori o tome kako je u Bosni sve polako, kao što je i Ćiro išao polako. I treba tako, Ćiro je išao taman brzinom koja je potrebna. Ovo je danas prebrzo za mene - ispričao je Elvis za DEPO portal. 

(DEPO PORTAL/au)