Muzički putevi, najčešće su netipični. Jedno muzičko putovanje trebalo je početi još tokom visokoškolskog obrazovanja, ali roditelji mu nisu pružili podršku. Muzička akademija nije upisana. Pravo jeste, jer je tamo bilo najviše djevojaka. Tipični sarajevski izbor.
Uprkos izostanku podrške, želja je pronašla put. A put se, tokom godina opsade Sarajeva, kada je povremeno svirao u rijetkim slobodnim danima dok je odmarao od linije, ukrstio sa profesionalnim angažmanom druge prirode koji je počeo pred kraj rata, i trajao narednih dvadeset sedam godina. Prva ljubav najčešće je bila u drugom planu. Da pojednostavimo, nesvakidašnje ozbiljan posao dobio je svirajući tokom rata u kafani.
Admir Bajramović svoj prvi muzički nastup ubilježio je 1975. godine, nastupajući na sarajevskom Malom šlageru, izvodeći pjesmu „Tatine ruke“, koju su potpisali Ranko Rihtman i Esad Arnautalić. Još godinu ranije trebao se pojaviti na istom muzičkom takmičenju, ali se uplašio i pobjegao sa audicije.
Da umjetnost nije uvijek popločana zvjezdanom prašinom, potvrđuje i mlađahno Admirovo iskustvo, kada ga je, snimajući najavne video zapise na Borikama, za Mali šlager, istovremeno kada je i Bijelo dugme snimalo svoj spot, Duško Trifunović poslao po konzervirani ananas. Izgubio se u prvom sumraku. Ni danas ne zna zašto je čika Dušku trebao ananas, iako priča podsjeća na prečesto eksploatisani vic.
Kada je već bio duboko u suzama, pronašao ga je Ipe Ivandić. Zvijezda još uvijek nije rođena, ali je pronađena. Sjeća se Admir iz tih dana rediteljice Suade Kapić, televizijskog producenta Esada Glavovića, i brojnih drugih dragih lica koji su činili predratni televizijski život Sarajeva.
U godinama koje je obilježila drugačija profesionalna dinamika, paralelno je i dalje nastojao vrijeme izdvojiti za muziku.
Bio je tour manager unplugged albuma Erogenih zona. Istovremeno, tamo gdje je zarađivao za život, nastao je i band Avenija, zahvaljujući međusobnom muzičkom prepoznavanju uposlenika. Potom je nastala Mandarina, i zlobnici bi s razlogom rekli kako mu davanje naziva muzičkim sastavima nije baš išlo od ruke.
Nakon toga postao je direktor Fronta, produkcije koja baštini vrlo važan ratni i poratni kapital i koja je u razdoblju njegovog djelovanja producirala turneju po Bosni i Hercegovini - Detoura, Pavela, Mie Dimšić, E playa i Gifta.
Posljednjih godina napravio je potpuni žanrovski iskorak i sa prijateljima Ognjenom Šavijom i Almirom Čoprom priprema album koji će pokazati raskoš talenta sva tri člana grupe.
DEPO Portal predstavlja novu pjesmu u interpretaciji Admira Bajramovića koja je trebala biti feministička pjesma, namijenjena izvođenju princezi jugoslovenskog rocka, Slađani Milošević, i koja je nastala zahvaljujući njegovom prerano preminulom prijatelju Nicku Žigiću koji je autor numere. Žigić je bio dio sarajevskog Kontrapunkt banda i sa junakom naše priče imao je brojne muzičke planove. U trenutku kada je trebalo snimiti vokal, Slađana je bila već bolesna.
Osim što zvuči „malo“ drugačije kada je muškarac izvodi, potreba za njenim nastankom je prvenstveno dio želje da ne zaboravljamo one koji su nam bili važni, kako objašnjava interpretator.
Ovaj hommage Nicku Žigiću nastao je zahvaljujići Front produkciji i Branku Vrdoljaku te ad hock bandu Marshall dolls koji čine Admir Bajramović, Ognjen Šavija i Berin Tuzlić.
(DEPO PORTAL/ad)