Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin su roditelji bebe Sare o kojoj je nedavno objavljen film koji je radio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Autorica filma Jelena Jevtić i producent Mubarek Asani sa Aleksandrom i Milošem su bili gosti Novog dana na N1, gdje su govorili o nestanku bebe Sare.

- Mi smo roditelji koji samo traže svoje dijete. Te političke institucije da su htjele reagovati, reagovale bi kada su se pojavili prvi problemi. Mi tražimo svoja prava, pravo da saznamo gdje nam je dijete - kazala je na početku gostovanja majka Sare, Aleksandra Blagojević.

- Meni je bio presudan odlazak na patologiju i saznanje da je dijete sahranjeno. Tada se u vama ugase momenti koje biste vi prirodno htjeli, da poželite svoje dijete. Kada sam shvatila da su napravili strašan propust, mi nismo ništa potpisali. Nisam se nalazila nikad prije u tim situacijama, ne kažem da nisam imala tragedija, ali nisam nikada lično preuzimala tijelo na taj način. Momenat kad sam dobila informacije da je urađena obdukcija i dijete da je sahranjeno, više nisam imala prostora za tugu. Prvo je preovladala tuga i bijes prema svemu tome - dodala je Blagojević.

- Došla sam bila u situaciju da imam rat sama sa sobom. Davala sam sebi za pravo da sudim prosto nekome zbog odluka koje su meni djelovale pogrešne. Nisam bila upućena u to šta su druge majke prolazile - ispričala je za N1.

- Nisu oni toliko zbunjeni koliko su u strahu, zavladali su im strah i panika. Svi se nešto “gurkaju” i govore kako mi utičemo loše, pobogu, na zdravstveni sistem - ističe Aleksandra u razgovoru za N1.

"Dođe mi u snovima"

Miloš Kuprešanin, otac nestale Sare, kazao je da im se nakon filma javilo još roditelja sa sličnim problemima.

- Već pet i po godina pokušavamo, nakon druge ekshumacije smo vidjeli da Sare nema. Znači da je živa. Ima još dosta roditelja koji su se javili sa sličnim problemima. Nemaju više načina kako da istražuju... Imamo još 25 roditelja koji su se javili sa sličnim problemima. Bili smo sa jednim čovjekom koji ima slične probleme, koji želi da ekshumira svoje dijete. Želimo da otvorimo jednu NVO gdje će ljudi moći da dođu, donesu papirlogoiju, da ih uputimo i da im proces ne traje godinama. Mi smo išli od vrata do vrata. Prvo, niko nam ne vjeruje. Prvi inspektor medicinske struke s kojim smo sjeli, čovjek je vidio šta se dešava i uputio nas na krvne delikte. Tužilaštvo je formiralo predmet, poenta je stavljena na tretman medicinskog osoblja prema Aleksandri. Naše pitanje je gdje je dijete, a ne šta se radilo prema Aleksandri. Tužilac je donio naredbu o obustavljanju istrage, a mi smo nastavili. Servirali smo dokaze Tužilaštvu.

- Kada je doktor meni objašnjavao da imaju određene komplikacije, ja sam mu rekao da sam diplomirao gastronomiju i položio anatomiju, on je preblijedio i promijenio priču. Kako može ne imati pola digestivnog trakta i preživjeti? Da li je moguće da dva kilograma nečega stane u pola flaše coca-cole? - pita se Kuprešanin.

- Mislim da je živa. Dođe mi u snovima redovno. Idemo na tenis. Ima šprehfeler kao majka. Živim bukvalno pored teniskih terena, evo pet i po godina nisam kročio na teren - dodao je u razgovoru za N1, o čemu više možete saznati ovdje.

Šokantnu filmsku priču CIN-a "Gdje je Sara?" o roditeljima iz Banjaluke koji godinama bezuspješno traže grob svog djeteta, možete pogledati u nastavku: 

(DEPO PORTAL/ad)