''Pod krinkom zaštite Armije RBiH i islama po tko zna koji put ubijan je, kako vole reći 'crveni Mostar''', napisao je na svojem blogu Sead Đulić, umjetnički direktor Mostarskog teatra mladih, kazališne kuće koja je s Narodnim pozorištem i Lutkarskim pozorištem trebala raditi na predstavi 'Oslobođeni Mostar' redatelja Zlatka Pakovića, piše Bljesak.info.

Napad na platou Đulić je objavio kako je verbalno napadnut ispred Pozorišta nakon što je televizijskoj ekipi dao izjavu o otkazanoj predstavi. 

''Na poziv novinara državne i federalne televizije da dam izjavu o incidentu otkazivanja rada na predstavi stigao sam na plato ispred Narodnog pozorišta gdje smo trebali snimati. Oko nas se konstantno vrtio jedan scenski radnik Narodnog pozorišta, nepristojno blizu, ali nisam obraćao pažnju. Kad smo završili i neobavezno razgovarali uključio se u razgovor povišenim tonom, koji je na momente bio i imperativan i oštrog stava. Između ostalog, koliko me pamćenje služi, rekao je ljutito, obraćajući mi se direktno: Nećeš ti nama gurati predstavu da nas zatvore. Znaš li ti šta je uopšte tema ove predstave? Znaš li ti šta su partizani 14. februara 1945. napravili u Nevesinju i Južnom logoru? Znaš li ti ko je 1945. prešao u partizane? Nećete vi ovdje ništa raditi protiv Armije RBiH. Ne može se ovdje raditi predstava u kojoj se vrijeđa islam. Ne može se ovdje ništa raditi protiv bilo koje vjere? Dok sam ja živ to na scenu ovog pozorišta ne može. Bilo je toga još, ali pristojnost mi ne dozvoljava da sve napišem'', objavio je Đulić navodeći da je uvjeren da je s platoa ispred Narodnog pozorišta ''otišao bez posljedica samo zahvaljujući prisustvu novinarke Federalne televizije''.

Rad na predstavi je otkazan zbog, kako navodi Narodno pozorište, ''naknadnih isključivih stavova režisera o konceptu predstave koji jasno oslikavaju nedopustiva odstupanja od ugovornih obveza proizišle iz repertoarske politike i potrebe kazališnih kuća''.

Autor romana ''14. februar 1945.'', Dragan Markovina, rekao je za Federalnu televiziju kako je tekst predstave odstupio od ideje djela kojemu je cilj suočavanje s traumama iz prošlosti kroz dijalog i pomirenje u zajednici. Posebice se, kaže, od duha romana odstupilo u drugom činu koji se bavi temama islama, kojih u njegovom romanu nema. 

''To ne bi doprinijelo pomirenju u gradu ni skidanju trauma niti bi ideja s kojom se krenulo u predstavu bila ostvarena nego se, štoviše, dogodilo upravo suprotno. Ono što je Zlatko Paković predložio kao svoj tekst nije imalo nikakve veze ni sa sdržajem ni s porukom mog romana, na kraju krajeva, ni sa samim Mostarom'', ističe Markovina.

Redatelj, pak, pojašnjava kako nije bila riječ o adaptaciji djela, već je predstavu radio po pojedinim motivima romana.

''Predstava je zabranjena, samo se to sad ovdje drukčije naziva. Meni je nakon tri tjedna uspješnog rada s glumačkim ansamblom obustavljen – dakle, zabranjen dalji rad na predstavi. 'Oslobođeni Mostar' nije dozvoljen u Mostaru, jedan krupan društveno-umjetnički događaj spriječile su sitne duše. Naprosto, ušao sam u suradnju s nezrelim ljudima koje rukovode isključivo strahovi za vlastite pozicije na koje su ih postavili partijski moćnici - ne po zaslugama nego po političko-vjerskoj podobnosti'', izjavio je Paković za Federalnu televiziju.

Budućnost (ne)moguća Podsjetimo, nakon što je ranije redatelj Paković za Bljesak.info rekao kako se predstava zabranjuje, reagiralo je Pozorište rekavši kako je došlo do greške u komunikaciji i da se rad na predstavi nastavlja demantirajući političke pritiske. Predstava je potom otkazana a Paković kaže kako je predstavu radio po pojedinim motivima romana te da nije riječ o adaptaciji romana nego o autorskom kazališnom djelu koje se bazira na pojedinim elementima romana. Kaže kako u komadu nema ničeg spornog.

''Komad ima dva čina. Prvi se odnosi na 14. veljače 1945., a drugi na današnje dane. Mene je ta poveznica zanimala od samog početka'', rekao je Paković za Bljesak.info.

U prvom dijelu predstave, čiji smo tekst čitali, govori se o sukobima partizanske i ustaške ideologije u Mostaru kroz razgovore povijesnih ličnosti. U drugom se dijelu, kroz želju djevojke, razočarane u sustav nakon pogibije njezina oca u Armiji BiH, da s islama prijeđe na katoličanstvo govori o aktualnim odnosima između Bošnjaka i Hrvata ili i otvoreno kritizira ponašanje vjerske zajednice u društvu ali i odnosima u samoj Islamskoj zajednici. Nižu se i ispovijesti silovanog pripadnika HVO-a i djevojke koja želi promijeniti vjeru koja luta od hodže do fratra. Predstava se trebala završiti tako da djevojka oblači odore svih onih koji se u predstavi spominju predstavljajući time svojevrsni teret ovom društvu i rečenicom ''Budućnost je moguća''.

No, barem na kazališnim daskama za sada – nije.