Izvor: Deutsche Welle

Piše: Lasky Shlomit

"Stella. Jedan život." je kontroverzan film. Baziran je na istinitoj priči o Židovki iz Berlina, koja je denuncirala druge Židove tokom Holokausta. Film se bavi temom, koja će vjerojatno izazvati negodovanje, posebice u Njemačkoj, u vrijeme rastućeg antisemitizma.

Priča o Stelli Goldschlag ispričana je nekoliko puta. Njen kolega iz razreda Peter Wyden (ranije Weidenreich), napisao je publicističku knjigu o njenom slučaju 1992. pod naslovom "Stella. Istinita priča".

Stella je glavni lik u dva romana, jednoj operi, mjuziklu, poludokumentarcu i sada - nakon filma 2007. s Cate Blanchett u glavnoj ulozi – ona je tema novog filma.

Njemačkom filmskom i televizijskom redatelju Kilianu Riedhofi ("54 sata: Gladbeck talačka drama", 2018.; "Moju mržnju nećeš dobiti", 2022.) pošlo je za rukom pronaći pravu ravnotežu u portretiranju Stelle Goldschlag i suosjećati sa njom kao žrtvom - bez uljepšavanja njene bezobzirnosti.

Rezultat je savršeno fotografiran, realističan prikaz Berlina 1940-ih godina s uzbudljivom radnjom. 

Žrtva ili počinitelj?

Radnja filma počinje u Berlinu 1940. Stella (Paula Beer), 18 godina, plavokosa i plavooka, na pozornici je sa svojim jazz bendom i pjeva. Ona slijedi svoj san da postane jazz pjevačica. Pri tome se suočava sa dvije velike prepreke: prvo, jazz su nacisti označili kao "degeneričan" i drugo, iako Stella izgleda kao prototip njemačke "arijske" djevojke, ona je Židovka.

Mlada žena, koja je odrasla u sekularnoj obitelji, nikada se nije osjećala Židovkom sve dok nacisti nisu počeli progoniti nju i njezine roditelje. Svi pokušaji obitelji Goldschlag da emigrira u SAD propadaju. Stella i njezini roditelji moraju raditi kao prisilni radnici u tvornici oružja. Stela je uz sve to i u nesretnom braku s kolegom iz benda Manfredom Küblerom (glumi ga Damian Hardung).

27. februara 1943. nacisti su pokrenuli veliku raciju, usmjerenu na preostale Židove u Berlinu. U tom trenutku, oni su - poput Stelle i njene obitelji - uglavnom radili kao prisilni radnici u tvornicama oružja. Budući da su žene i muškarci uhapšeni na svojim radnim mjestima, veliki program deportacije označen je kao "tvornička akcija". U toj sedmici biva uhapšeno oko 8.000 do 11.000 Židova s ​​ciljem daljnje "dežidovizacije" Njemačke. 

Stella i njezina majka za dlaku su umakle SS-ovcima, tako što su se sakrile u podrumu. Otac nije bio u tvornici tokom racije i također je izbjegao hapšenje. Međutim, Stellin suprug Manfred biva deportiran u Auschwitz, gdje je ubijen. Svi preostali Židovi u Berlinu sada slove kao ilegalni i pokušavaju preživjeti skrivajući se.

Život u ilegali

Kako bi nabavila karte za hranu i lažne dokumente za sebe i svoje roditelje, Stella se udružuje s krivotvoriteljem židovskih putovnica Rolfom Isaaksonom (Jannis Niewöhner). Njih dvoje čine lukavi dvojac, koji prodaje lažne lične dokumente skrivenim Židovima po ogromnim cijenama.

Oboje bivaju uhapšeni početkom jula 1943. godine. Stellu zatvara Gestapo i nemilosrdno je muči. Nacisti žele da ona otkrije gdje se nalazi Cioma Schönhaus - židovski krivotvoritelj putovnica, koji se skriva i koji je Stelli također dao lažne dokumente. Ona nema pojma gdje je on.

Stella uspijeva pobjeći iz zatvora. Sa roditeljima se skriva u kući, u koju ubrzo upada Gestapo. Svo troje su uhapšeni i odvedeni u lokalni sabirni centar. 

Dogovor s vragom

Kako bi spriječila deportaciju nje i njenih roditelja u Auschwitz, Stella sklapa dogovor s nacistima. Počinje raditi kao "hvataljka" za Gestapo i mami druge Židove u zamku. U početku je teško, ali u svom očajničkom pokušaju da oslobodi svoje roditelje i sebe s popisa za deportaciju, brzo postaje žilava; ona čak počinje uživati ​​u lovu. 

Stella vara i pokrada ljude koje izda. Posao joj omogućava povlastice poput novca i otmjene odjeće, a čak joj je dopušteno slobodno šetati Berlinom. Nakon što Stellini roditelji 1944. bivaju deportirani u Theresienstadt unatoč dogovoru s nacistima (a kasnije u Auschwitz, gdje su ubijeni), ona i dalje ostaje „hvataljka".

"Plavokosa prikaza"

Redatelj Riedhof naišao je na priču o Stelli Goldschlag u novinama prije više od 20 godina. Bio je šokiran i fasciniran “plavokosom prikazom”, kako su je još zvali.

Scenarij, koji su napisali Riedhof, Jan Braren i Marc Blöbaum, temelji se na godinama intenzivnog povijesnog istraživanja, na intervjuima sa svjedocima tog vremena i čitanju prethodnih radova, na razgovorima sa stručnjacima, proučavanju protokola Stellinog suđenja u Zapadnom Berlinu 1957. te ocjenama iskaza svjedoka. 

Riedhof je mišljenja da je film trenutno izuzetno relevantan. "Proživljavamo masovni napad na demokraciju u cijelom svijetu pa i u Njemačkoj”, naveo je redatelj u saopćenju za javnost. "Desničarske ekstremističke, antisemitske i antidemokratske snage", napisao je dalje, "ponovno jačaju u Njemačkoj i Europi". „Prije nego što možemo i pomisliti, mogli bismo se naći u situaciji poput Stelle Goldschlag", napisao je redatelj.

Suđenje

Film preskače kraj rata i ide ravno na Stellino suđenje 1957. godine, koje je pokrenula Židovska zajednica Zapadnog Berlina. Kada svjedoci, koji su preživjeli njenu izdaju svjedoče protiv nje, Stella sve poriče. Ona ne pokazuje nikakvo kajanje.

Ne postoje tačni podaci, ali se procjenjuje da je Stella izdala stotine Židova i otjerala ih u smrt. Proglašena je krivom i osuđena na deset godina zatvora. No, kaznu nije morala odslužiti, jer je nakon završetka rata pred ruskim vojnim sudom već bila osuđena na deset godina zatvora i upravo je bila odslužila tu kaznu.

Stellino suđenje u Zapadnom Berlinu odvijalo se u vrijeme dok je Zapadna Njemačka još uvijek vrvjela od nacista, čiji su zločini ostali nekažnjeni. Proći će još šest godina prije nego što je počelo suđenje u Frankfurtu u Procesu Auschwitz, koje se odvijalo od 1963. do 1965. godine. To su bili prvi procesi protiv njemačkih nacističkih počinitelja prema zapadnonjemačkom pravu. (U Nürnberškom procesu 1945.-1949. je primijenjeno međunarodno pravo). 

Problematična figura

U filmu je Stella na početku naizgled normalna mlada žena, koja se kasnije razvija u bezobzirnu i nemilosrdnu izdajicu i ne pokazuje nikakvo kajanje za svoje zločine. Nagrađivana glumica Paula Beer uspjela je predstaviti ovaj kompleksan lik: šarmantnu, veselu, ranjivu, usamljenu, uplašenu, narcisoidnu, manipulativnu osobu, koja vješto iskorištava svoju ljepotu.

Nije bilo sretnog završetka za Stellu Goldschlag. Njeno fizičko i mentalno zdravlje je bilo sve lošije kako je starila. Vodila je usamljen i izoliran život. Godine 1984. prvi put je pokušala samoubojstvo. Godine 1994., u dobi od 72 godine, utopila se u ribnjaku. Pretpostavlja se da je na taj način sebi oduzela život.

Svojim filmom redatelj Riedhof želi preispitati brzo presuđivanje ovoj ženi: je li Stella bila počinitelj ili žrtva? Da li bih bio sposoban na takvu izdaju da spasim svoju obitelj? Koliko bih daleko išao da preživim? Da li bih stvarno rekao "ne" Gestapou?

(DW/DEPO PORTAL/ad)