Javne polemike i komentari oko nedavno predstavljene SAFAR reforme obrazovanja, iza koje je stalo i Ministarstvo odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo na čelu sa ministricom Naidom Hota-Muminivić, ne jenjavaju.

Povodom objavljenog d.okumenta 'U susret Safer učenju sa podnaslovom Reforma predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Kantonu Sarajevo' u izdanju Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, na redakciju DEPO Portala danas je stiglo otvoreno pismo koje je ministrici Hota-Muminović javno uputila Adila Pašalić-Kreso, članica Akademije nauka i umjetnosti BiH, inače profesorica emerita na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta. 

Akademkinja Pašalić-Kreso se preko 45 godina se bavi naučno-istraživačkim i nastavnim radom na Univerzitetu u Sarajevu, a njeno otvoreno pismo ministrici Naidi Hota-Muminović u nastavku teksta prenosimo u cjelosti:

- Poštovana ministrice Hota-Muminović, 

tekst pod naslovom U susret Safer učenju sa pod naslovom Reforma predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Kantonu Sarajevo u izdanju Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, koji ste Vi promovirali 26. 12. 2023. godine je u najmanju ruku zbunjujući ako ne i šokantan - sudeći po reakcijama javnosti. 

Nakon više vrlo smislenih, stručnih i opravdanih komentara i kritika na sadržaj i smisao navedenog teksta objavljenih u medijima i portalima, Vi Ministrice ovom tekstu (zasad samo tako mogu da ga nazovem) u svojim istupima dajete naknadna tumačenja, neka nova značenja, nove svrhe i nove podrazumijevajuće podnaslove. U posljednjem istupu umirujete javnost saopćenjem da ovo „nije nova reforma, nije novi način podučavanja, nije strategija, niti zamjena za kurikularnu reformu, već koncept s preporukama koje se mogu koristiti, dorađivati i prilagođavati kontekstu obrazovne reforme“ (Oslobođenje, petak 12. 1. 2023.). Sasvim sigurno da tekst koji od prvog dana treba tumačiti, pojašnjavati i interpretirati na razne načine nije dobar tekst nije jasan, niti može biti ideja vodilja za ono za šta je u podnaslovu namijenjen. 

Zbog potvrđene nejasnoće, nelogičnosti, neznanja i nesigurnosti u koju nas vodi ovakav tekst, kao i autori sa svojim prijedlozima, imam potrebu da Vam se obratim s molbom da se zaustavite, stanete i razmislite, da ste možda ishitrili sve ovo, da ne treba  da srljate dalje, da ne vodite naše obrazovanje u novo srozavanje i razaranje. Od kada je naš(i) obrazovni sistem(i) postao predmet etno-nacionalnog, stranačkog i nacionalističkog svojatanja ono pokazuje stalni (ras)pad u svim svojim dimenzijama i kvalitetima. To nama strani autori, ma kako umni bili, a ovi to baš svojim tekstom ne potvrđuju, ne mogu rješavati.

Nakon pažljivog čitanja tvrdim da ovaj tekst pored pompezne najave i bombastičnog naslova, zanimljive skraćenice SAFER koja plijeni pažnju, ima  veoma malo „materijala“ za ono čemu je ovaj tekst podnaslovom namijenen „reforma predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Kantonu Sarajevo“.  Sva kasnija popravljanja, ubjeđivanja da se radi o pogrešnom razumjevanju uz dodavanje nekih druga tumačenja i značenja ne mogu promijeniti ono što je „crno na bijelo“ napisano.

Redovna sam članica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2008 godine, i tokom svih ovih godina okupljam i sarađujem sa izabranim i odabranim članovima Odbora za pedagoške nauke pri ANUBiH, vrhunskim stručnjacima, doktorima nauka i naučnicima u oblasti odgoja i obrazovanja. Za ovu priliku neću predstavljati sebe, niti rezultate moje višedecenjske karijere u oblasti pedagoških nauka, niti članova Odbora, jer se sve može naći na stranici ANUBiH, ali moram da kažem da smo i ja i moje kolegice i kolege itekako kompetentni da procjenimo tekst koji ste ponudili javnosti i da možemo potvrditi njegovu neupotrebljivost za ono za šta je određen podnaslovom. 

Pozvani strani autori (ne zna se od strane koga i zašto)  nude nam jedan univerzalizirani rukopis za svaku priliku i za svaku društvenu zajednicu, pominjući našu zemlju tek usput u dva-tri pasusa, više nesuvislo i pogrešno nego smisleno (npr. str. 21 i 27).  Ovo tek toliko da ponude našem obrazovanju  neizvjesnu budućnost u „postnormalnim vremenima“ i osposobljavanje učenika za „pismenost o budućnostima“ i prikriju nepoznavanje naših prilika i neprilika. Jasno je da se u ovom tekstu ne može prepoznati ništa konkretno što može najaviti zadovoljenje potreba našeg javnog obrazovnog sistema. Potrebe nekog privatnog možda da. 

Ukratko, sve djeluje nedorečeno užurbano i nesigurno jer nas u „postnormalnim vremenima“ očekuje „haos“ i „umnožene kontradikcije“. Dodatno zabrinjava i najava da „sigurnije SAFER obrazovanje u Kantonu Sarajevo može poslužiti kao model za cijelu BiH“. 

Da je cijela ova predstava nažalost daleko od reforme odgovorno tvrdimo jer da biste nešto mijenjali, (re)formirali morate dobro poznavati formu. Morate egzaktno utvrditi šta to treba mijenjate i zašto? Koje su slabe tačke? Svi o tome govorimo svakodnevo, u javnom prostoru se  ističu mnoge slabosti, ali bez egzaktnog upoznavanja stvarnog stanja nema ni prave promjene. Dakle, treba konačno provesti jedno vrlo temeljito i sveobuhvatno istraživanje i stvoriti jasniju sliku o našem odgojno-obrazovnom sistemu na osnovu čega bi se mogla definirati barem SWOT matrica i osmisliti osnovne smjernice reforme.
 

Mislim da Kanton Sarajevo kao i cijela BiH zaslužuje malo više poštovanja i uvažavanja onoga što imamo i što je dosad ostvareno ili započeto od stalne priče „sve počinjanja od danas“ ili „sve počinje od mene“ uz nepoznavanje ili  brisanja onoga što je ranije ostvareno. Pitam se kad će početi naši političari, ministri i drugi funkcioneri shvatati da historija ne počinje od njih i da ne treba započinjati svaki novi mandat izmišljanjem tople vode. 

Trebalo je, draga ministrice Hota-Muminović, prije nego što angažirate tri strana autora, čiju reputaciju ne mogu u ovoj prilici da kvalifikujem, i objavite Reformu i na osnovu njihovog rada, da se okrenete oko sebe i da vidite da 60 godina tu pored vas postoji Odsjek za pedagogiju, više od 70 godina Pedagoška akademija danas Pedagoški fakultet, preko 70 godina Akademija nauka i umjetnosti BiH, armija nastavnika i profesora, mnoge NVO, dakle ogroman kadrovski potencijal za izradu mnogo primjerenijih dokumenata za našu obrazovnu realnost i budućnost. Da, pročitala sam da je iza tog vašeg reformskog prijedloga i vaših odabranih autora stoji značajan angažman na upoznavanju nas i naših vrijednosti kroz dvije radionice sa 12 učesnika, odnosno 13 s Vama, ministrice. (str. 80-81). 

Ne mogu da ne izrazim svoju ogorčenost što nas sa ovim svrstavate u neku novonastalu zemlju, oslobođenu od kolonijalizma, niskog obrazovnog nivoa, zbog kojih ovaj Centar kome pripadaju autori postoji, kako bi se jednostavno toj sredini, bez upoznavanja njenih specifičnosti i bez puno pitanja, namentnuo gotov model koji treba da ih osnaži i uvede u razvijeni svijet, ma šta to značilo. Ideološku i religijsku orijentaciju vaših autora, iako je vidljiva, ne želim da procjenjujem. Vi o tome bolje znate, pa neka ostane za drugu priliku.  

Zaključujući ovo obraćanje savjetujem Vam ministrice da ovaj tekst oslobodite podnaslova da mu oduzmete mogućnost da predstavlja li služi za Reformu predškoskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Kantonu sarajevo. Neka ostane zainteresiranim za čitanje i njhov sud, kao što bi bilo dobro da našoj javnosti ponudite npr. prevod ili kopiju originala obrazovne politike Finske objavljene 2020. godine ili neke druge slične vrijedne putokaze kako se priprema reforma obrazovanja u pojedinoj zemlji. Mnoge dobre ideje i iskustva reformiranja obrazovanja mogu nam ponuditi npr. Slovenija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija.   
        

Akademkinja Adila Pašalić Kreso,
predsjednica Odbora za pedagoške nauke Odjeljenja društvenih nauka ANUBiH

(DEPO PORTAL/jk)