TRINIDAD - trostruka svjetla djetinjstva

Roman o Sarajevu negdašnjem, ljudima davno nestalim, ulicama zaboravljenim...

Kultura 18.12.23, 10:36h

Roman o Sarajevu negdašnjem, ljudima davno nestalim, ulicama zaboravljenim...
Ovo je neobično pisana autobiografija gdje se autor često javlja kao posmatrač, a ne kao akter. On sebe nerado stavlja u fokus priča, već osobe s kojima živi i sredinu u kojoj odrasta, čime njegov roman postaje vrijedan zapis o jednom vremenu, autorov osobni prilog socijalnoj istoriji njegovog rodnog grada

 

 

 


Nedavno je u izdanju sarajevske kuće Dobra Knjiga izašao novi roman Branislava Mikulića pod naslovom "TRINIDAD - trostruka svjetla djetinjstva". Knjiga ima oko dvjesto stranica a, kako mnogi vele, čita se u jednom dahu. 


Roman govori o autorovom djetinjstvu, ali istovremeno i o vremenu piščevog odrastanja, o godinama prošlim, ljudima odavno nestalim, o Sarajevu negdašnjem, o ulicama zaboravljenim, dvorištima i trgovima već decenijama nepostojećim. Knjiga nas vodi kroz godine pedesete i šezdesete, i slikovito, baš kao neki film, opisuje život tadašnji.   


Kratke priče od kojih je roman satkan, podsjećaju na filmske sekvence kroz koje Mikulić dočarava sferu svog grada i život u kvartovima njegovim. To čini dok iznosi zgode svoga djetinjstva, pri čemu nenametljivo oslikava igre kojim su se djeca zabavljala, nedjeljne izlete gradskih porodica do Ilidže i Vrela Bosne, putovanja ćirom do Pala i Korana, prve odlaske na more, proslave državnih i obiteljskih svetkovina, drugovanja s komšijama i rodbinom.  

 

Govori o skromnim ručkovima i velikom srcu koje ih je dijelilo sa svakim ko bi zakucao na vrata. Kazuje o sveprisutnoj besparici i oskudici u kojoj je prebivalo obilje dobrote, susretljivosti i radosti. 


Ovo je neobično pisana autobiografija gdje se autor često javlja kao posmatrač, a ne kao akter. On sebe nerado stavlja u fokus priča, već osobe s kojima živi i sredinu u kojoj odrasta, čime njegov roman postaje vrijedan zapis o jednom vremenu, autorov osobni prilog socijalnoj istoriji njegovog rodnog grada. Kako on sam veli, "grada u kojem  se nekoć s nadom na počinak odlazilo, da bi se izjutra ona, ta ista nada, na ulici sretala, razdraganim očima gledala i… živjela". 

 

trinidad-branislav-mikulic-1


Već na samom početku romana Mikulić otkriva razloge zbog kojih ga je pisao, kome ga je posvetio, i zašto. 


- Ova knjiga svojevrstan je spomenar djetinjstva, pisan naknadno i u zrelim godinama. Govori o meni, ali je za sebe nisam pisao. Namijenio sam je onima koji su svoje djetinje dane u zaborav potisnuli, baš kako i sâm donedavno činih. Pisao sam je sa željom da bar neki od njih, čitajući knjigu o odrastanju mom, dio sopstvenog djetinjstva u njoj prepoznaju, da ga se prisjete, u sebi nađu i ožive. Pa da svoje sadašnje dane iskrom djetinjstva osvijetle, i da  ih u tom novom svjetlu vide i razumiju. A onda da sve dobro i korisno što im iz tog prisjećanja dođe, u sutrašnji dan sa sobom ponesu. Za sebe i za još koga.


Prvi čitaoci su knjigu prigrlili. Recenzenti je pohvališe. Ovdje navodimo nekoliko pasusa iz njihovih osvrta i kritika:

 
- Riječi Branislava Antova Mikulića odmah bude snažne osjećaje, rečenice mu tako spontano teku kao da drugačijeg redoslijeda riječi i misli i nije moglo biti. Čitatelj mu vjeruje jer osjeća da piše dušom. Čak i one nesklone vraćanju u prošlost on je u ovoj knjizi svojim perom nagnao da se vrate djetinjstvu, da zagrebu i po vlastitim uspomenama. Isprepliću se njegova i sjećanja čitatelja i to zajedničko putovanje učini nas sretnijima i boljima.


Jasna Grubješić Rodić, književnica 


- S oduševljenjem sam pročitao ovaj autobiografski roman Branislava Mikulića zato što živim u Sarajevu gdje su se događale zgode autorova djetinjstva i mladosti, i što autor, uz ljubav prema roditeljima i sestri, zorno ali nenametljivo dočarava svoje traganje za dubljim smislom života.


Prof. Mato Zovkić, teolog


- Uživao sam čitati ove priče. One su same za sebe tople, dirljive i simpatične, ali mora se sve pročitati, cijela knjiga. To bi bila moja preporuka budućem čitaocu. Tek onda se dobije pravi utisak i tek onda se može shvatiti samospoznaja jednog cijelog života i poruka koju ona nosi. 

 

Novo Plakalović, naučni radnik i publicista 


- Kad čovjek spozna život u pravom obličju, tek tad, s velikim iskustvom, može o njemu uvjerljivo i odgovorno kazivati. A Branislav to vrlo uspješno radi. Njegova rečenica je jasna i jezgrovita. A svaka njegova konkluzija - prava je  mudrost. 


Vjekoslav Vukadin, pjesnik

 

trinidad-branislav-mikulic-2


Za sve zainteresirane informacija da novu Mikulićevu knjigu, kao i dvije prethodne, posjeduju sve javne biblioteke u BiH, a i mnoge u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Knjiga je odnedavno u ponudi na web stranici izdavača, u sarajevskim knjižarama, te na ovom linku.


Primjerak ovog ili ranijeg, posebnog izdanja romana se može dobiti na upit, direktno od autora ([email protected]).

 


(DEPO PORTAL/ad)

 

BLIN
KOMENTARI