Fešte što nam slijede do kraja decembra najbolje su se slavile na ulicama, trgovima. Uz desetine hiljada, manje ili više, omamljenih ljudi imao si osjećaj da se cijeli svijet veseli godini što prolazi i novoj što dolazi.

U totalnoj opuštenosti dočekao sam tako više od dvadeset glasnih brojanja posljednjih sekundi ljeta što neumitno postaju povijest. Taj nezaboravni niz naglo je prekinula prokleta korona. I taman kada se svijet polagano počeo vraćati u ona stanja kada je najvažnije bilo gdje dočekati Novu godinu, ponovo prijete da nikada više nećemo biti bezbrižni. 

Ekipa planetarnih, historijski najlošijih političara najveći su krivci da konačno shvatimo da više nismo gospodari svojih života. Ni smijati, ni pjevati, ni veseliti se ne možemo dok nam sve opasniji lideri, koji nezaustavljivo postaju diktatori, dane i noći pretvaraju u vremensku zonu zebnje, straha, kidanja živaca. Više nije važno na kojoj si tački kugle zvanoj Zemlja. Ratovi, rakete mogu dosegnuti sve meridijane i paralele.

I taman kada se svijet polagano počeo vraćati u ona stanja kada je najvažnije bilo gdje dočekati Novu godinu, ponovo prijete da nikada više nećemo biti bezbrižni

Na rat u Ukrajini smo se već navikli, sada nas uništavaju slike iz Gaze. Kako biti miran na prizore bezumnih ubijanja nedužnih žena i djece. Još gore je kada osjećaš da ništa ne možeš promjeniti, pomoći. Gledaj ili ne i tišu, mišu. Postala je to već praksa na svim kontinetima. Tako su neki drugi gledali ili ne i većinom šutjeli na sve one grozote u Bosni i Hercegovini.

Poslije bitaka, koje su, izgleda, zauvijek podijelile našu domovinu, često sam se pitao kako su to moji zemljaci toliko miroljubivi, neosvetoljubivi... Još teže mi je bilo shvatiti one što još i danas u komšiluku susreću zločince što su im uništili živote i donijeli najcrnju sudbinu. Kako ih mogu gledati, kako mogu ostati mirni? Zar im krv ne proključa?!

I kada sve to provučem kroz moj već prekipjeli mozak, sve više se slažem sa stručnjacima za bezbjednost, državnu sigurnost. Koji bez rukavica upozoravaju one koji bi na otvorenom slavili božiće, nove godine... da dobro razmisle o tome. Brojne istrage specijalnih službi donose crveno svjetlo opasnosti o mogućim terorističkim djelovanjima.

Mislim da vam nije teško pretpostaviti ko su najsumnjiviji i odakle opasnost može dolaziti. Posljednje policijske akcije u Danskoj, Kraljevini Holandiji, Njemačkoj, upozoravaju da je mreža mogućih napadača na živote nedužnih dobro povezana i, možda, šira nego što se u prvi mah misli.

 Gledaj ili ne i tišu, mišu. Postala je to već praksa na svim kontinetima. Tako su neki drugi gledali ili ne i većinom šutjeli na sve one grozote u Bosni i Hercegovini

Ovih dana mediji u Danskoj, Kraljevini Holandiji i Njemačkoj na naslovnim stranama i u udarnim vijestima javljaju da su protuterorističke službe tih zemalja krenule sa uhićenjima osoba koje se sumnjiče da pripremaju moguće akcije ugrožavanja javne sigurnosti. U Roterdamu je slobode lišen Nazih R., po policijskim podacima, dugogodišnji član Palestinskog Hamasa, koji je ovdje označen kao teroristička organizacija. Nazir R. bio je rukovodilac organizacije Israa u Roterdamu. Ta organizacija je godinama sakupljalja novčanu pomoć za građane Palestine. Međutim, početkom ove godine doznalo se da novac nije pristizao žiteljima Gaze. Jedan od njegovih nasljednika Abou Rashed, poznati akivist iz organizacije Israa, optužen je da je Hamasu ustupio prikupljenih šest miliona eura. Zbog toga je ljetos uhapšen i još je u zatvoru.

Istovremeno, kada je holandska policija hapsila u Roterdamu djelovale su i njihove kolege u Njemačkoj. Iza brave se našla trojka koja je činila osumnjičenu terorističku grupu sa Nazihom R. Obavještajne službe tvrde da jedan iz te skupine u proljeće ove godine od Hamasa dobio zadatak da pronađe pogodno mjesto za depo oružja. Potom su uslijedile i instrukcije lidera Hamasa iz Libanona kako to organizovati. Oružje bi potom bilo transportovano do Berlina gdje bi se pripremalo za moguće napade na Židovske objekte širom Evrope. U proteklopm oktobru ta trojica uhapšenih u Njemačkoj, dva Libanca i jedan Egipćanin, te pomenuti Nazih R. bili su u potrazi za oružjem.

Kakav je to merak, ćeif, gušt s jednim uhom slušati glazbu, a s drugim moguće pucnjeve, eksplozije? I pitati šta sam bogu skrivio da živim u ovakvom vaktu u sve opasnijim zemljama. Zar mi nije bilo dosta belaja u mojoj Bosni i Hercegovini?!

Ovoj protuterostičkoj storiji treba pridodati i odlučnu akciju nadležnih organa sigurnosti u Danskoj. Iz te zemlje su krenuli prvi signali da se nešto ozbiljno priprema. Slobode je lišeno sedam osoba. U prvim ispitivanjima nije bilo jasno gdje bi, kada i čime sedmorka izvela terorističke napade. Prije samog hapšenja bilo je policijskog razmišljanja da se duže prati šta to sedmorka namjerava, ali je danski premijer Mette Frederiksen podržao odluku da se djeluje odmah. Jer, sve je naslućivalo da je situacija veoma ozbiljna.

Dakle, šta reći nakon ovakvih vijesti, informacija. Ima li mira, svakodnevnog života na vidiku. Ili je sve to prohujalo s vihorom i svijet, a posebno Evropa više nikada neće biti ista. Baš kao što ni Gaza neće.

Zar se, zato, usuditi i pokušati glumiti radost na javnim proslavama praznika koji slijede do prvog januara 2024-te?

Kakav je to merak, ćeif, gušt s jednim uhom slušati glazbu, a s drugim moguće pucnjeve, eksplozije? I pitati šta sam bogu skrivio da živim u ovakvom vaktu u sve opasnijim zemljama. Zar mi nije bilo dosta belaja u mojoj Bosni i Hercegovini?!

Zato, Paja, disje ćiku i dajgle TV.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)