Istinski intelektualci su ljudi koji uvijek nastoje ispravljati društvo tako što će ukazivati na loše stvari bilo koje vladajuće garniture. Na neki način može se reći da su istinski intelektualci de facto uvijek opozicionari, jer nijedna vlast nije tako dobra i bez grešaka, da bi je intelektualci bezuslovno podržavali. 

U BiH međutim imamo jedan drugi problem. A to je da su intelektualci i akademska zajednica često ili pod utjecajem vladajuće elite, ili, opravdano, u strahu od iste. U našoj zemlji još nije zavladala demokratija; mi se i dalje nalazimo u jednom tranzicijskom postsocijalističkom, pred-demokratskom mjehuriću, u kojem smo, sa jedne strane, kolektivno kao društvo u vlastitim zabludama i frustracijama zarobljeni, dok s druge strane vladajuće elite ne mogu da odmaknu od diktatorskog principa - ako nisi s nama, protiv nas si! 

Takav pogled na emancipacijske procese, na žalost, jedan je od mnogobrojnih razloga zašto smo tako dugo u stanju tzv. tranzicijskog mjehurića, u kojem su glavne društvene teme koje okupiraju pažnju građana rat, praznici, zastave, vjera, spomenici, teorije zavjere i  geopolitičke analize, umjesto da to budu GDP, standard života, radna mjesta, plate i penzije, borba protiv korupcije, izgradnja infrastrukture, depolitizacija pravosuđa i institucija, regionalne i euroatlantske integracije.   

Mi se i dalje nalazimo u jednom tranzicijskom postsocijalističkom, pred-demokratskom mjehuriću, u kojem smo, sa jedne strane, kolektivno kao društvo u vlastitim zabludama i frustracijama zarobljeni, dok s druge strane vladajuće elite ne mogu da odmaknu od diktatorskog principa - ako nisi s nama, protiv nas si! 

U posljednje vrijeme može se reći da je, prvi put od rata, na političkoj sceni velika smjena generacija i tema u javnom diskursu. To je možda najvidljivije u Kantonu Sarajevo gdje je Stranka demokratske akcije (SDA), kao nositelj najvećeg dijela odgovornosti za dugogodišnje sistemsko pljačkanje, uništavanje i provincijaliziranje Sarajeva, već duže vrijeme isključena iz svih pora odlučivanja, što je u kratkom periodu dalo vidljive rezultate na stanje u glavnom gradu BiH. Ko god se prošeta Sarajevom ovih dana, obiđe planine oko Grada, Bjelašnicu ili Trebević, Centar ili Ilidžu, a ko nije emotivno-interesno vezan za stranke koje su poslane u opoziciju, ne može objektivno i iskreno reći da je stanje lošije nego što je bilo, odnosno da stanje nije vidljivo bolje.

Uređeni su trgovi i ceste, utegnuti su parkovi i zelene površine, fasade na zgradama se rapidno obnavljaju, novi kupljeni švicarski tramvaji dolaze ovih dana, a stanice i pruga izgledaju kao u Zagrebu. Olimpijski centar Bjelašnica je pod novim vodstvom, nakon decenija divlje urbanizacije, za samo dvije godine poprimio konture modernog skijališta i Centra koji će, uz podršku Vlade KS, kroz dvije godine doživjeti nevjerovatnu turističku ekspanziju. 

Ipak, potrebno je ubrzati proces izgradnje nove moderne koncertne arene kao i Prve transverzale koja će vezati Centar i autoput u Vogošći, ali i ubrzati izgradnju decenijskog projekta Ars Aevija sa njegovom svjetskim vrijednom kolekcijom, jer bez Muzeja suvremene umjetnosti jedan grad nije metropola. 

U Sarajevu nema ni Dodika ni Čovića, ni "genocidnih" Srba ni "fašistoidnih" Hrvata, pa kako onda nema arene?! 

Gledajući koncerte našeg najvećeg umjetnika Dine Merlina u ogromnoj modernoj "Beogradskoj" ili "Zagrebačkoj areni", gdje pred hiljadama posjetilaca šalje poruke mira i potrebe za demokratizacijom regiona, potrebom sa suživotom, ali ne u patetičnom kontekstu te riječi, nego u smislu saradnje novih i budućih generacija, ne može čovjek a da ne guta knedle u grlu kada vidi fotografije sa scene koncerta "Tri tenora" u Skenderiji i pomisli - šta je ova dugogodišnja "zelena vlast" napravila ovoj državi i ovom  gradu pa smo dovedeni u situaciju da svjetski poznati gala spektakl klasične muzike gledamo sjedeći na ofucanim drvenim klupama. U Sarajevu nema ni Dodika ni Čovića, ni "genocidnih" Srba ni "fašistoidnih" Hrvata, pa kako onda nema arene?! 

Možda njihovu vladavinu u Sarajevu najbolje ilustrira samo jedna od brojnih poruka iz Sky prepiske između Elmedina Karišika, vlasnika "Plaza Group", i Seada Hadžibajrića, sina Ibrahima Hadžibajrića koji se nalazi u pritvoru zbog sumnjičenja da je prao pare za narkokartele, a koji u svojoj prepisci, gdje dogovaraju kriminalne radnje i pljačkanje države, u svakoj rečenici ubace obavezno "ako Bog da", "dragi Bog da", "Boga mi", "Bog će dati"....

Šta je ova dugogodišnja "zelena vlast" napravila ovoj državi i ovom  gradu pa smo dovedeni u situaciju da svjetski poznati gala spektakl klasične muzike gledamo sjedeći na ofucanim drvenim klupama...

Intelektualci, akademska zajednica i posebno javni medijski servisi moraju prepoznati i u narednom periodu sve učiniti kako bi se marginalizirali svi pokušaji populističkih manipulacija od strane politika koje sve ove godine pod plastom patriotizma, vjere i nacije, ništa ne rade, zagađuju, truju i dijele ovo društvo. Sarajevo, bez obzira na sve pokušaje negativaca i trovača javnog prostora, već sada liči na bh. prijestolnicu,  a potvrda toga je i sve veći broj mladih ljudi iz Hercegovine i Republike Srpske koji su počeli da ovaj grad sa oduševljenjem doživljavaju i sa svojim prijateljima i porodicama sve redovnije posjećuju.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)