Svijet od 7. listopada prati žestoki rat Izraela i Hamasa, koji je u mjesec i pol dana odnio više od 15.000 života.
U čemu je korijen te žestine, pa i otvorene mržnje? Što je njezin uzrok i što bi ovaj sukob mogao značiti za buduće odnose na tom području? Povjesničar i novinar HRT-a Dario Špelić za Index.hr je detaljno pojasnio povijest izraelsko-arapskih sukoba dotaknuvši se i religijskih pitanja. Popričali smo i o aktualnom sukobu i njegovim implikacijama na cijeli svijet.
Prije mjesec i pol brutalnim napadom Hamasa, u kojem je ubijeno više 1200 Izraelaca, mahom civila. Tom prilikom je iz Izraela odvedeno dvjestotinjak talaca. Oko 1500 terorista tog je dana kopnom, zrakom i morem napalo obližnje civilne zajednice.
Uslijedio je žestok odgovor Izraela. Samo u prvih šest dana rata Izrael je na Gazu bacio isti broj bombi kao tijekom cijelog rata 2014. godine. Radi se o oko 6000 bombi koje su bačene na Gazu između 7. i 12. listopada.
Izraelska "druga faza" nastavila se kopnenom invazijom Izraela s ciljem uništenja Hamasa. Prema podacima ministarstva pod kontrolom Hamasa, ubijeno je preko 15 tisuća ljudi u Pojasu Gaze, od čega više od 5000 djece.
Zbog tolikih stradanja oči svjetske javnosti trenutno su usmjerene prema četverodnevnom primirju, koji se danima najavljivao. Index je razgovor sa Špelićem vodio upravo dan prije najavljenog prekida vatre.
Špelić: To je sukob zbog nekretnine
Špelić pojašnjava da je sukob u Gazi samo dio većeg sukoba.
"Radi se o sukobu, možda je to grubo reći, oko nekretnine. A ta je nekretnina Palestina, koja se nalazi između rijeke Jordan i Sredozemnog mora, odnosno libanonskih brda južno od rijeke Litani pa do Sinaja. Tako se definira Palestina i na nju su pravo polagali Židovi i Arapi.
Problem je najjasnije u tridesetim godinama 20. stoljeća formulirao David Ben Gurion, prvi premijer Države Izrael: 'Postoji fundamentalni sukob. Mi i oni, mi su Židovi, oni Arapi, želimo istu stvar. Oboje želimo Palestinu.'
Sukob počinje, ako bi ga trebalo točno postaviti u vremenu, krajem 19. stoljeća, kad iz Ruskog Carstva Židovi bježe od pogroma, koji su pokrenuti nakon ubojstva cara Aleksandra II. Pogrom je ruska riječ za uništenje, razaranje. Kad je njegov sin i nasljednik Aleksandar III. krenuo u progon Narodne volje, terorističke organizacije koja je izvela atentat na Aleksandra II., pokrenuo je i val antisemitskih napada.
Novi je car bio antisemit, a jedna od organizatorica atentata bila je Židovka. U progonu Narodne volje antisemitizam je potaknuo i progon Židova. Došlo je do velikih napada na Židove. Jedan manji broj Židova, ali doista manji, govorimo o nekoliko tisuća, odlazi u Palestinu. Palestina je židovska pradomovina - Kanaan, Obećana zemlja", pojašnjava naš sugovornik.
"Francuzi su uzvikivali: Ubij Židova"
Navodi da veći dio Židova iz Ruskog Carstva - dobar dio Poljske tada je bio u Ruskom Carstvu - odlazi u Sjedinjene Američke Države, dok manji dio ide u Palestinu. Dotaknuo se i slučaja Dreyfuss.
"Taj događaj je dodatno pokrenuo priču oko doseljavanja Židova u Palestinu. Satnik Alfred Dreyfuss je optužen za špijunažu, a radi se o jedinom Židovu u stožeru francuske vojske. Optužen je za odavanje vojnih i državnih tajni Nijemcima i osuđen na dugogodišnju robiju, poslan na Vražji otok u Francuskoj Gvajani, ali brzo se saznalo da je optužba namještena, da je špijun bojnik Ferdinand Walsin Esterhazy.
To je pokrenulo val prosvjeda koje je predvodio Emile Zola, autor čuvenog pisma J’accuse (Optužujem), upućenog francuskom predsjedniku i objavljenom u novinama. Ti su prosvjedi izazvali protuprosvjede, koji su bili obojeni mržnjom protiv Židova, tako da su u Francuskoj, zemlji Francuske revolucije, deseci tisuća ljudi na ulicama vikali: 'Ubijte Židove.'
To je vidio Theodor Herzl, koji je bio pariški dopisnik austrijskih novina Neue Freie Presse. Herzl je Židov, pravnik, novinar, pisac. On shvaća da ako je tako u Francuskoj, zemlji Francuske revolucije koja je među prvima dala građanska prava Židovima, što možemo očekivati u drugim državama Europe? U Ruskom Carstvu su pogromi, ali to je očekivao od orijentalne despocije. Ali ako je tako u Francuskoj, onda Židovi nigdje nisu sigurni.
Herzl rješenje vidi samo u stvaranju židovske nacionalne države. Gdje? Naravno, u Palestini, židovskoj pradomovini. Herzl je tako čovjek koji je stvorio cionistički pokret, židovski nacionalni pokret koji za cilj ima stvaranje židovske nacionalne države u Palestini. Tada počinje veće useljavanje Židova u Palestinu, dobrotvori, bogati Židovi sa Zapada, financiraju kupnju zemlje u Palestini, gdje će se naseliti Židovi iz Europe...", priča Špelić.
Kako podijeliti Palestinu?
Židovi iz Europe dolaze u dio svijeta u kojem, podsjeća Špelić, već žive ljudi, uglavnom Arapi.
"Tamo negdje 1881. godine u Palestini imamo između 13 i 20 tisuća Židova. To su ostaci ostataka nekadašnje velike židovske zajednice. U Palestini još živi skoro pola milijuna Arapa, od kojih je 40-ak tisuća kršćana, ostalo su muslimani. Ne treba prevelika mašta za zaključiti kako je tu začetak sukoba, pogotovo kad se zna da su Židovi došli s idejom osnivanja države.
Ali i Arapi žele svoju državu. Početkom 20. stoljeća nastaje i njihov nacionalni pokret koji također želi državu u Palestini, ali ne samo u Palestini. Došlo je sukoba između dvije skupine koje žele utemeljiti svoj nacionalni dom u Palestini.
Ako uzmete da je Palestina od rijeke Jordan do Sredozemnog mora, onda znamo da će ili jedni imati cijelu Palestinu, što isključuje druge, ili će je podijeliti. Kako će je podijeliti? To je problem. Gaza je dio tog problema", pojašnjava.
Nastavak teksta čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/ad)