Ataci na državnost Bosne i Hercegovine intenziviraju se. Započeli su 1992. godine internacionalnom oružanom agresijom, a sada nove snage – prerušene metodološki i strategijski – jurišaju na državnost BiH poricanjem prava njenim građanima na nacionalni identitet u značenju državnosti, državnog identiteta. To je poenta koja ih demaskira: poricanje prava Bosancima i Hercegovcima na naciju/nacionalni identitet jest u funkciji poricanja i rušenja državnosti BiH.

Prema njihovoj krivotvorenoj argumentaciji, samo građani BiH nemaju državni identitet nominiran kao bosanski, ili bosanskohercegovački, a bolje je bosanski radi njegove povijesne utemeljenosti. Tako je – opet prema njihovome – BiH jedina zemlja čiji građani ne mogu biti kao što su građani drugih zemalja (Švicarci, Francuzi, Amerikanci i svi drugi).

Ovi opaki poricatelji pripadnosti državi u kojoj žive (smatrajući svojim glavnim gradom Zagreb i/ili Beograd) čine kvazi-teorijske, kvazi-povijesne i svakojake još vratolomije praveći zbrku među pojmovima koji su apsolutno jasni i naučno definirani, a to su pojmovi narod i nacija.

Prema njihovoj krivotvorenoj argumentaciji, samo građani BiH nemaju državni identitet nominiran kao bosanski, ili bosanskohercegovački, a bolje je bosanski radi njegove povijesne utemeljenosti

Notorna znanstvena činjenica je – pojednostavljeno rečeno – da je narod etnička zajednica koju karakterizira etničko, jezičko i kulturalno srodstvo njenih pripadnika te kultivirana svijest o cjelovitosti te zajednice, kao i svijest o njenoj posebnosti u odnosu prema drugim etničkim zajednicama. Nacija je pak šira društvena zajednica koja se, za razliku od etničke skupine (naroda) odlikuje ekonomskom, političkom i institucionalnom povezanošću i sviješću o sebi kao takvoj. Ona može biti „sastavljena“ od više etničkih skupina. To je Bosna (i Hercegovina, dabome); to je država.

Međutim, poricatelji bosanskohercegovačkog identiteta, odnosno bosanske nacije, svjesno brkaju ta dva pojma – prema potrebama njihovih krajnjih ideoloških i političkih ciljeva. Zaista je suvišno ukazivati takvima na obilje literature o jasnom diferenciranju ova dva pojma koji nisu u koliziji. To su naprosto dvije vrste identiteta koje ima jedna te ista osoba.

Poricatelji valjda znaju za tu literaturu i za naučne činjenice, ali ih krivotvore zarad ostvarenja već postavljenih ideologijskih i političkih ciljeva, a tamo gdje se krivotvore činjenice za ostvarenje političkih ciljeva – tu nema nauke niti suvisle rasprave: riječ je o ideološko-političkim predrasudama s kojima nije moguće voditi dijalog.

Poricatelji bosanskohercegovačkog identiteta, odnosno bosanske nacije, svjesno brkaju ta dva pojma – prema potrebama njihovih krajnjih ideoloških i političkih ciljeva

I u jednome dijelu bošnjačkog korpusa pravi se pometnja negiranjem bosanstva (bosanstvo je utemeljeno u povijesnom nazivu Bosna) i insistiranjem samo na etnonimu Bošnjaci. Time se daje ogromna podrška etnohegemonijama susjeda/komšija i njihovim ekspoziturama u BiH. Subjekti u bošnjačkome korpusu koji insistiraju samo na bošnjaštvu poričući bosanstvo, a što je fatalno pogrešno, dužni su – radi povijesti i budućnosti – otkloniti zbrku i prosvjećivati ljude u vrlo jednostavnoj istini – da je Bošnjak istovremeno i Bosanac, da kao takav može biti musliman ili ateist i td., što su naprosto različite vrste identiteta, te da Bošnjaci imaju budućnost samo u cjelovitoj, suverenoj državi ravnopravnih građana.

Nasuprot tome, insistiranje samo na etniji/etnonimu vodi isključivo ka etnoteritorijalizaciji BiH, a krajnji rezultat je uništenje države BiH i pripajanje njenih teritorija susjednim etnohegemonijama.

Ne ulazeći ovom prilikom u suvišnu akademsku raspravu o ovome, jer je to odavno i nedvojbeno apsolvirano, navest ću samo nekoliko elementarnih činjenica koje poricatelji marljivo ignoriraju.

Dužni su – radi povijesti i budućnosti – otkloniti zbrku i prosvjećivati ljude u vrlo jednostavnoj istini – da je Bošnjak istovremeno i Bosanac, da kao takav može biti musliman ili ateist i td., što su naprosto različite vrste identiteta

1. Bosna kao državno-pravni subjekt postoji stotinama godina, znatno prije njenih susjeda. Kako je onda moguće poricati bosanstvo kao identitet?!

2. Bosna kao državo-pravni subjekt je preživjela, i nadživjela, moćne imperije koje su odumrle, a ona nije. Dakle, njen državni identitet počiva duboko i kontinuirano u povijesti.

3. U ZAVNOBiH-u su ovjereni temelji njene državnosti.

4. I danas je ona država, uprkos međunarodnoj agresiji i njenim vjerolomnim, marljivim poricateljima.

5. U kvazi-raspravi o bosanskoj naciji, njeni poricatelji posežu za navodnim argumentom po kome je prije vijek ili dva završeno formiranje nacija. Pa upravo bosanska povijest svjedoči o tome stotinama godina. Njene ustavne patriote ne traže danas ništa novo već da im se prizna ono što imaju stotinama godina a što im se danas osporava agresivnim ideologijama susjeda i njihovim „domaćim izvođačima radova“.

Samo ideološko-politička ostrašćenost može biti toliko devijantna i toliko zaslijepljena u odnosu prema naučnim faktima

6. Ova zemlja i država uvijek je bila satkana od više etničkih skupina i religija – kosmopolitski uzorna i neuništiva, sa dugovječnim državno-pravnim subjektivitetom. Kako se onda može tako očiglednom, dugovječnom i otpornom identitetu osporavati pravo da njeni građani budu nacija?!
Takav rezon, ili taj kurs, zapravo je u dramatičnom sukobu s povijesnim činjenicama, sa zdravim rezonom i sa promišljanjem u skladu sa znanstveničkim metodama, jer – suočeni smo, zapravo, sa flagrantnim ideologijskim i političkim nasiljem nad povijesnim i naučnim činjenicama.

Samo ideološko-politička ostrašćenost može biti toliko devijantna i toliko zaslijepljena u odnosu prema naučnim faktima.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)