E, šta uradi ovaj bronzani Kralj Tvrtko, što se sada šepuri ispred Predsjedništva BiH. Zbog njega na tisuće, hiljade Bosanaca i Hercegovaca putuju stoljećima unatrag. Sve do srednjovjekovne Bosne i vakta kada je Kralj Tvrtko bio glavni hadžija od Zadra i tamo na drugu stranu do Kotora. Ono što je bilo na Sjeveru i Istoku zapadalo mu je do Broda, Đakova, Šabca i Mačve, te prema Bijelom Polju, Morači. Ma, ima toga još, ko će nabrajati. Bilo kuda, u srednjem vijeku, Kralj Tvrtko svuda.

Zadeverao i mene, velikog povjesničara i geografa, taj kralj pred čijim kipom, postavljenim u gluho doba nedavne kišne sarajevske noći, danas ničice padaju i bivši ortodoksni komunisti i zakleti borci protiv kraljeva, careva, feudalaca, zemljoposjednika. Začas zaboraviše Tita s kojim su, kažu, sretno živjeli do 1980-e, a spominju vladara oštrog mača i tvrdog štita što je jurcao ovim prostorima tamo i vamo prije gotovo 650 godina. Kada se ne sjećaju jednog Tita, možete misliti kako će brzo povijest ovog područja zaboraviti Dodike, Čoviće, Izetbegoviće i sve dosadašnje predsjedničke trojke.

Posljednjim atomima nadam se da zemlja Bosna i Hercegovina neće biti zaboravljena. Da će je spasiti sjećanje i ponos na Kralja Tvrtka. Pamtimo ga šest i po vjekova, što ne bi i nadalje. Jer, izgleda da je on jedino što je vrijedilo u našoj samo krvlju bogatoj historiji.

Začas zaboraviše Tita s kojim su, kažu, sretno živjeli do 1980-e, a spominju vladara oštrog mača i tvrdog štita što je jurcao ovim prostorima tamo i vamo prije gotovo 650 godina

Nakon ovog uvoda, vakat je da se zapitam šta je bilo nakon 1391. godine, kada je Kralj Tvrtko zauvijek otplovio u prošlost koja u današnjoj BiH postaje sve aktuelnija. Čude se tome mnogi, kao i ja sam. Ne smijem na glas da pomislim - jao si zemlji koja živi za ono što je davno bilo i prošlo, a ne misli na sutra. Zanosimo se kao da će Kralj Tvrtko oživjeti na ovom izvrsnom kipu umjetnika Stijepe Gavrića, i ponovo isukati mač da širi prostore i slavu Bosne, a može i Hercegovine.

Elem, koju deceniju nakon odlaska Kralja Tvrtka na scenu stupaju, ne hvalim se, ali tako je, moji preci. Nisu  bili komunisti, nego vlastelini i to najveći u post Tvrtkovoj Bosni. Donijeli su prezime koje nosim već gotovo sedam i po desetljeća. Pod diktatorom Titom nisam se smio baš glasno ponositi da sam nastavak rodne linije ugnjetavača, gospodara što su pokorili pola ove zemlje i imali na hiljade robova, kmetova, kako li su već zvali sluge u to doba.

Dakle, studiozna povijesna istraživanja kazuju da vučem lozu od pozitivnije strane srednjovjekovne vlastele Pavlovića, koji su drmali Srednjom i Istočnom Bosnom.
Osjećam da su oni što su bili bliži središtu Bosne iz onog vakta nosili ovaj prvi grb. Označen neodoljivom crvenom ili bordo bojom. Ustvari teško je pogoditi pravu nijansu originalne boje fesa, zato mi srce zaigra kada se nešto rumeni, pa čak ako je to uvaženi Denis Bećirović, član troglavog Predsjedništva BiH, koji se po svijetu srčano bori za podizanje ugleda naše države.

Studiozna povijesna istraživanja kazuju da vučem lozu od pozitivnije strane srednjovjekovne vlastele Pavlovića, koji su drmali Srednjom i Istočnom Bosnom

Dakle, Pavlovići bosanskog srednjeg vijeka znali su kolika je jedinstvenost i vrijednost bordo boje.

I kao da su naslućivali da će njihov nasljednik s ponosom nositi bordo barjake. Na žalost, više misleći na jedan pravi tim sa Stadiona Koševo, nego na familijarnu vlastelu, čiju je čast pogazio učlanjenjem u proleterski Savez komunista. Od kojeg je dobio isto kao i od svojih predaka. Bordo boju! Pardon, i dva puta crvenu kao posljednju opomenu pred isključenje iz Partije, jer je nešto švrljao o drugu Mikuliću i nekoj bogatoj rezidenciji što je nakon ondašnje medijske frke naglo postala, tako se pričalo, Libijska ambasada u Sarajevu.

Elem, sve ovo do sada prezentirano pokazuje kolika je vrijednost bordo grba vlastele Pavlovića.

Ovaj drugi, manje upadljivi i manje ugledni, turundži, pardon, plave boje grb, sigurno je pripadao istočnobosanskom krilu vlastelina Pavlovića. Oni kao da su naslutili da će njihovi potomci u prigradski dio Sarajeva jedino moći ulaziti uz pomoć garavog ćire, koji je umorno puhtao, probijajući se iz Istočne Bosne do nekog stadiona sa nesigurnim drvenim tribinama.

Ko šiša sadašnjost. Od nje samo boli glava, pogotovo u državi koja glumi da je cijela iz tri dijela

Danas je taj sportski objekat promijenio obleku, ali to mu ne pomaže da plavoj boji da veći sjaj.
Bordo zvijezda vječno će svjetliti nad Sarajevom. To kao da su željeli vlastela Pavlovića sa moje strane.
Najbolji dokaz za to je i ova slika. I pored svih napora nisam uspio izjednačiti zračenje i bljesak prvog i drugog grba.
Oprostite, nije bilo namjerno.

Zanesen značenjem bordo boje u povijesti Bosne, koja je, usudim se reći, gotovo važna kao i mač Kralja Tvrtka, borim se s ovom mišlju. Zamoliću uvaženu, vječno nasmijanu gradonačelnicu Šehera, Benjaminu Karić, rođeno Londrc, da još jednom bude kuma novom spomeniku što bi trebao krasiti Sarajevo. Može ga postavljati i tajno noću, kao i prvog bosanskog vladara.

Ne mora biti visok pet metara, ali je važno da bude u svetoj bordo boji.

A, ko će to platiti? Pa zna se, prijestolnica BiH. Kipovi davno prošlih likova i vječnih imena i prezimena tu postaju sve važniji. Ko šiša sadašnjost. Od nje samo boli glava, pogotovo u državi koja glumi da je cijela iz tri dijela.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)