Od 2009. godine liferujem slike na stranici Facebooka. Sigurno je da sam ponekada bio i dosadan, ali ništa zato. Lijepo preskočite ono što vas nervira i idete dalje po Facebook bašti istine i bajki, raznih ljudi i čudi. Družite se sa milionima s cijelog planeta koje nikada nećete upoznati, nikada stisnusti ruku, ili podijeliti poljupca dva, ili tri. A, postali su vam najveći prijatelji, bliži od onih s kojima ste rasli i brojali zajedničke decenije. Frendovi bez kojih ne možete živjeti...

Postali ste ovisnici, upravo kao i ja, što nijedno jutro ne možete kafenisati i čaj piti, ako niste na Facebook livadi. Tu nikada niste sami. Možete samo čitati, gledati ili, pak, ako niste mamurni, mrzovoljni, i pisati. Oni na drugoj strani FB jedva će dočekati da se javite. Onda krenu pisanije ugodne, manje ugodne ili nezamislivi izlivi bijesa, mržnje. 

Ponekada od straha brže bolje gasim Facebook stranicu. Posebno sada kada je svijet poludio. Počev od Rusije, Ukrajine, Amerike i Kine, Hrvatske i BiH, Srbije i Kosova, Dodika, Vučića, Čovića, Izetbegovića, Milanovića, Plenkovića.

Zato mislim da je u narednim mjesecima bolje gledati i pričati o fotkama koje lansiramo na FB izlogu. Tu sam bio vrlo vrijedan, mislim da sam postavio nekoliko tisuća, koliko je to u hiljadama, slika. I nakon tog beskonačnog niza, Facebook mi javlja da su dvije fotke, koje ponovo objavljujem, privukle najviše vaše pažnje. Snimljene su 2013. na svjetski čuvenoj paradi pripadnika LGBT zajednice na amsterdamskim kanalima. 

Ta parada nastavlja se i u subotu, 5. avgusta. 

Siguran sam da moj objektiv i ja, prvi put nakon 13 godina, nećemo biti na toj fešti totalne ljudske slobode, što je dušu dala za radoznale, pogotovo novinare. Razlog? Pa, kako mogu biti opušten, neopterećen u milionskoj gomili, koja će pratiti jedinstvenu paradu brodova sa gejevima i slatkim lezbejkama. Ne mogu shvatiti da je njima do LGBT i što je znam koliko slova ljudskih prava i jednakosti, dok se kod nas bude teške balkanske uspomene, suze i varnice što će ispuniti tu subotu. 

Naravno, mislim na obilježavanje Oluje u Kninu, te Dodikovog i Vučićevog izazova u Prijedoru.

Gotovo tri desetljeća poslije nezamislivo krvavog rata, što je najbolje pokazao koliko je velika laž bila ona iluzija o bratstvu-jedinstvu, stasala je nova generacija. Odgojena, ne svojom krivnjom, u mržnji, nacionalizmu. Ponovo je tako region bure baruta. Samo se čeka ko će upaliti fitilj. 

Jer, ovo što se sve češće događa, organizira, posebno je opasno za moju BiH. Svaki politički, ili ne daj bože neki teži, sukob Srba i Hrvata najviše će koštati Jednu nam jedinu. Možda joj i sada nešto spremaju čim joj ne daju da konačno više postane normalna država. Bosanski lonac mute jednakim kulinarskim vještinama i stranci i ovi domaći pomoćni kuhari. Kada je puno kutljača, jelo lako može da zagori...

...Uh, na kraju ono najvažnije zbog čega sam započeo u vedrom tonu i, naravno, završio kako se kod nas uvijek na koncu desi. Ali, neću se dati. Jer, nikako da skužim zašto su ove moje fotografije privukle najviše vaše pozornosti.

(DEPO PORTAL/ad)